Rođena 1985. godine, Ane je diplomirala dramaturgiju (ADU Zagreb), te film i video (UMAS Split), a poznata je kao ‘kraljica improvizacije’ zbog autorskog izričaja u kojem spaja kazalište, glazbu, poeziju i video u jedinstven performans. Njezina filozofija stvaranja temelji se na slobodi, iskrenosti i otporu komercijalnom pristupu umjetnosti. Autorica knjiga “Slikovnica od pidžame” i “JaMajka dream”, privukla je širu publiku izvedbama poput IMPROVIZIJA i Salona za uljepšavanje duše, a danas kroz svoj KoncArt nastavlja graditi prepoznatljiv prostor umjetničkog oslobađanja i introspektivnog humora. S Paškom, koja najesen planira objaviti svoj prvi glazbeni album, razgovaramo o njezinom odrastanju, utjecajima, planovima, te umjetničkoj i životnoj filozofiji.
Express: Odrasli ste na Pagu u nekonvencionalnoj obitelji sklonoj umjetnosti i osobito glazbi. Kako je to vaše obiteljsko okruženje utjecalo na vaš izbor životnog puta? Kad ste znali da ćete se baviti umjetnošću?
Obiteljsko okruženje je temelj kojeg nisi svjestan dok se temeljito gradiš. I tu ima puno ljepote, jer se temelji onda grade spontano, pa ti kuća počne disati prirodno. Barem je moja kuća imala takav miris. Roditelji su meni i bratu omogućili puno slobode i igre, oni su bili uključeni u sve naše aktivnosti kao vjerni promatrači i konzumenti, uživali su čuti pjesmu koju sam taj dan napisala, pa je onda i izvela uz izmišljeni zbor i neku instalaciju na glavi. Proveli smo ljeta imajući glazbeno-scenske programe, na našoj terasi iza kuće, nas nekoliko djece iz susjedstva uporno smo smišljali kako zabaviti sebe i roditelje. Razni muzički instrumenti bili su, kao i mamino cvijeće, ravnopravni stanari naše kuće. S njima se razgovaralo, njih se njegovalo i njima se veselilo. A kad sam znala da ću se baviti umjetnošću? I dan danas to ne znam, iako su me uporno tome pokušavali naučiti. Ne bavim se njome, više mi je do toga da je oslobodim sebe.
Express: Za vas i vašu umjetnost također je važno podneblje u kojemu ste odrastali. Kako se ‘divlji’ pejzaži Paga i Velebita odražavaju na vaše stvaranje? Koliko vam je važna ideja ‘otoka’?
Bogu hvala, otok nije ideja nego stvarnost i često osjećam koliko me boli njegova ljepota, ne zbog njegove širine, nego zbog moje skučenosti da pojmim takvu vrstu kreacije. Prirodi se mogu samo diviti i pokloniti. Kad pjevam i stvaram, osjećam se da pripadam, upravo prirodi, ne društvu. I to je za mene jako utješno i iscjeljujuće. To je mjesto i trenutak u kojem transcendiram um i prepustim se igri. U pozadini prirode stoji mir i divno je što čovjek nema tu moć da joj to ikad oduzme, koliko god je njegov ego uvjeren u suprotno. Vrijeme će pokazati, mnogi to već vide, znaju i žive.
Express: S druge strane, u sebi imate i lutalački instinkt - puno ste putovali, nastupali kao ulična sviračica i žonglerka, neko vrijeme živjeli ste i u kombiju...
Cijeli taj period života nešto je najluđe što mi se dogodilo, to je jedan film prepun dubokih prijateljstava, divljaštva, poezije, nespavanja, smijeha, pjesme, suza, i ljepote. Ukratko, bogatstvo sazrijevanja.
Express: Pretpostavljam da danas više ne živite u kombiju. Kada je došao taj trenutak u kojemu ste osjetili da se morate ‘smiriti’ i posvetiti ‘ozbiljnim’ stvarima u životu? Kako je tekla tranzicija iz ulične žonglerke u profesionalnu performericu sa svim obvezama koje idu uz to?
Kombi je, kao i ljudsko tijelo, došao do trenutka kada su mu se izlizale kosti i više nije mogao prolaziti kilometre koje je mogao dok je bio u punoj snazi. Teško sam to prihvatila, a onda sam ga otpustila i zahvalila mu se na svakom snu koji mi je priuštio. Došla nam je kći i drago mi je da je i ona osjetila čari života na kotačima. Tranzicija koju spominjete tekla je glatko, kao da je sav teren za ono što je slijedilo već bio pripremljen, ja sam se samo usudila koračati u nepoznato.
Express: Poznati ste po improvizacijama na nastupima. Kako izgledaju vaše pripreme za koncerte? Kako odlučujete koje ćete dijelove improvizirati i dopuštate li publici da vas vodi?
Za izvedbe se sve manje pripremam, ili se ne pripremam na neki konvencionalan način, da satima vježbam i uvježbavam što ću izvesti. Struktura koju izvodim na svojim KoncArtima postoji već godinama, ona je kao jedna vrsta kralježnice Salona za uljepšavanje duše, a najveća ljepota u svemu je upravo element publike i prostora u kojima se ta vrsta muzičkog rituala izvodi. Dopuštam sebi osjetiti ljude, odnosno duše koje sjede nasuprot mene. Što drugo možete nego u toj komunikaciji improvizirati. To je jedini način da ostanete pošteni i prisutni.
Express: Jedan od vaših prepoznatljivih umjetničkih formata je kratki video koji spaja apsurd, svakodnevicu i duhovnost. Koje emocije svojim videima pokušavate pobuditi kod publike?
Ne pokušavam pobuditi emocije kod publike, nego razumjeti emocije koje se događaju u meni. Videa nastaju u trenutku, bez puno kalkuliranja, ona su više kao bljeskovi u kojima kanaliziram višak energije. S obzirom da su to uglavnom previranja koja provocira svakodnevni život, kroz ta videa stvaram ujedno i odmak koji često nasmije, opusti, možda i zamisli. Bude mi drago kad dobijem u inboks poruku da sam nekome malo olakšala teret svakodnevnice, malo po malo i svijet se čini kao ugodnije mjesto za život. Budem sretna.
Express: Imate tisuće pratitelja na Facebooku. Kako gledate na nove tehnologije i društvene medije u kontekstu umjetničkog stvaranja? Može li se cyberkomunikacija i virtualna stvarnost usporediti sa živim nastupima?
Uzaludno je uspoređivati virtualnu stvarnost sa živim nastupima. To su dvije potpuno različite vrste ljudske komunikacije i prisutnosti, i svaka od njih ima svoju svrhu. Tehnologija je postala dio naših života i nastojim je koristiti kao gospodar, ne kao sluga. Trudim se u tom odnosu biti stroga, iako mi ponekad pobjegne fokus, pa uhvatim sebe da nepotrebno skrolam. Koristim društvene mreže za prenošenje kreacije i zaista su mi donijele puno lijepih iskustava, čak i novih stvarnih prijateljstava. Do nas je, nije do tehnologije. Ona je alat i važno ga je koristiti u plemenite i humane svrhe. To je pitanje izbora. I ja sam taj izbor donijela.
Smatram da je jedan od najopasnijih programa koji je usađen u ljudskoj podsvijesti, program ‘ne možeš živjeti od umjetnosti’, odnosno ‘ne možeš živjeti od ljubavi’, u kojem se pojam života poistovjećuje s imanjem novaca, i tu mnogi ljudi odustanu od svoje duše, odnosno strasti ili poziva duše, jer im je usađeno da se od toga ne može živjeti ili je jako teško od toga živjeti. Kakav paradoks! Kakva laž! Mi jedino i možemo živjeti od ljubavi, sve drugo je sporo i bolno umiranje upakirano u ‘normalan’ i ‘prilagođen’ život. Mi živimo od ljubavi i zahvaljujući ljubavi koja je toliko široka da je, eto, nekim čudom odlučila stvoriti i nas. Nije nas stvorio novac. A novac možemo zarađivati kad radimo određeni posao, razmjenjujemo resurse i energiju. Poistovjećivati život sa zarađivanjem novca je jedan suptilan, jako opasan način ubijanja ljudi, odnosno svega onog vrijednog što čovjek u sebi ima, a tiču se njegovog duha. Kad se čovjek oslobodi tog programa, velika je vjerojatnost da će u životu raditi ono što ga istinski ispunjavanja, i to će mu se u energetskom smislu vratiti kao novac. Nije to onda više pitanje prodaje i zarade, nego pitanje davanja i primanja. Suštinska razlika koja mijenja cijelu postavku kapitalizma. I nek se vidi na malim primjerima, to su pukotine u mraku kroz koje probija svjetlost. Na ovim postavkama se izgradilo i moje ‘poslovanje’, svaki dan u svakom pogledu sve više na tome zahvaljujem.
Express: Vaš suprug Kaja Zulin autor je svih umjetničkih fotografija i video spotova koje ste do sada objavili. Kako funkcionira vaša suradnja, kombinacija umjetničkog i obiteljskog života?
Ono što je olakšavajuća okolnost za naš stvaralački dijalog jest to što Kaja nema službeno obrazovanje za fotografa ili snimatelja i nije ‘zagađen’ akademskim i intelektualnim pristupom stvaranju, već je, kao veliki filmofil i glazboljubac, te ljubitelj fotografije, svojoj kreaciji pristupio iz tišine, intuitivno, s dubokim osjećajem za kompoziciju koja ne robuje standardima i nametnutim pravilima. Osim toga, nitko me ne poznaje i ne upoznaje kao on, on jedini ima pristup mom intimnom svijetu i s velikim poštovanjem i nježnošću pazi da taj prostor ostane zaštićen. Zajedničko stvaranje dogodilo se spontano, iz želje da se dublje upoznamo, dodirnemo, razumijemo, inspiriramo, mitologiziramo, izmišljamo stvarnost koja će ugoditi zajedničkoj mašti, izmišljamo sebe kroz likove, stvarajući male filmske i fotografske dnevnike, kao da smo svemu što smo ikada pročitali, pogledali, poslušali, dopustili da se odlije u neke naše vizualne atmosfere i skulpture. Njegujemo odmak od svakodnevnog života i održavamo tu higijenu zajedničkog stvaranja, iako smo toliko bezobrazni da i od svakodnevnog života često radimo svečanost i ritual. U Pagu bi rekli: ‘Takvi smo, pa ca?’ Ili, kako je Balašević opisao to zaljubljeno dvoje: izbeglice iz besmisla. To smo mi.
Express: Objavili ste i dvije knjige, odnosno ‘ilustrirane rukopise’ koji prate vaše kazališno-glazbene performanse. Koja vas je literatura najviše oblikovala? Što vam znači književnost?
Književnost mi je, pogotovo u srednjoškolskoj fazi, značila život. Ili, mogu reći da mi je otvorila život, nove perspektive sagledavanja stvari, ljudi, situacija, baždarila me na osjećaju za detalje, skrivene svjetove, sve ono neizgovoreno, neopipljivo, čudnovato. Odrasla sam na knjigama Hessea, Kundere, Huxleya, Džubrana, Tagorea, Pessoe, Barrica, Milorada Pavića, Mike Antića... U zadnje vrijeme uživam čitati naše spisateljice i pisce, pjesnike, pogotovo pjesnikinje, poetiku Dorte Jagić, Tee Tulić, Olje Savičević Ivančević, Nade Topić, Eveline Rudan, Fride Šarar, i još niz bisera koji trenutno žive među nama i zapisuju svijet. Tko će ih sve nabrojati! I zahvalna sam što je tako!
Express: Na jesen planirate objaviti svoj prvi glazbeni album...
Moj prvi muzički album je moja velika i dugotrajna radost i jedva čekam da napokon izađe u svijet. U njemu je satkano zadnjih 20 godina stvaralačkog života i utoliko mi još više znači osloboditi ga i prepustiti svijetu. Način na koji se album stvarao je posebna priča, a podijelit ću s vama neke sočne detalje. Naime, ja sam na Božić 2022. godine napisala status na Facebooku: ‘Dragi Djeda Mraze, želim snimiti album. Pomozi!’ Htjela sam ga snimiti i puno ranije, ali za takvu vrstu akcije trebaju ti ljudi, i to ne bilo kakvi ljudi. Trebaju ti muzičari koji na putu svog sazrijevanja nisu prestali ili zaboravili biti djeca. Nije mi trebala ozbiljnost, već spremnost na igru. U svakom slučaju, Djeda Mraz pojavio se u obliku Krune Lokotara koji me pozvao da sa svojim Salonom za uljepšavanje duše dođem nastupati na KaLibar bestiVal u Pazinu, gdje sam upoznala tu trojicu zaigranih trubadura s kojima ću godinu kasnije snimiti album. To su Alen Bernobić, Alan Rešidović i Davorin Poropat koji djeluju kao glazbeno-producentski trio Val De Beek. Stvarali smo tako što smo u tri navrata tijekom 2024. godine u malom selu Červari u Istri na tjedan dana iznajmili kuću, u njoj napravili studio i od jutra do mraka snimali. S nama je bila i moja producentica Marijana Radoš, koja je ujedno bila i prateći vokal na nekim pjesmama, te moj suprug Kaja Zulin koji je cijeli proces bilježio kamerom i fotoaparatom. Neopisivo sam zahvalna na takvom iskustvu stvaranja, smatram da je u današnje vrijeme distrakcija i brzine života, ovo zaista bio luksuz. Album je natopljen energijom dubokog poštovanja, podrške, igre, smijeha, kreativnosti, prijateljstva, ljubavi. Zove se ODADENJENA. To je izmišljena riječ u kojoj odzvanja to moćno DA svemu navedenom. Želim se zahvaliti svima koji su prošle godine u 11. mjesecu bili na mom koncArtu u Maloj dvorani Lisinski, jer je svaka kupljena ulaznica ujedno podržala i proces tiskanja ploča. 25. veljače 2026. ponovno ću nastupati na istom mjestu, ovaj put s Val De Beekovcima. O čemu se radi? O velikoj stvari koja se zove promocija albuma. Za mene svečanost u svakom smislu. Jedva čekam.
Express: Kad ne biste bili umjetnica koja spaja različite medije i izražava se kroz glazbu i kazalište, koju biste profesiju odabrali?
Vrt i dizajn vrtova. Može i dizajn interijera. U to bi uključila i aromaterapiju. Jedno kućno svećenstvo. Ili bi jednostavno uputila osmijeh svima i do kraja života ne bi stala plesati. Čista priroda postojanja.
Express: Ako biste morali svoju umjetnost - odnosno umjetničku filozofiju - sažeti u jednu rečenicu, što biste napisali?
’Sloboda nije nešto što mi možeš omogućiti, nego nešto što mi ne možeš oduzeti’. To je rečenica pokojnog Alema Ćurina koju ja jednostavno ne mogu zaboraviti i nemam ništa svoje što bih na nju dodala.
