Lavdrim Muhaxheri, zloglasni kosovski borac Islamske države i samoproglašeni vođa svih Albanaca u toj terorističkoj organizaciji, ubijen je sredinom 2017. godine.
Dvije godine kasnije, kako piše BIRN, njegova djeca iz braka s Albankom iz Tirane žive u jadu i bijedi u krcatom izbjegličkom kampu na sjeveroistoku Sirije. Njegovih dvoje djece samo su dio grupe od 85 djece u kampu Al Hol čije majke su Albanke iz Albanije, s Kosova ili iz Sjeverne Makedonije.
Barem 27 djece rođeno je u Siriji, a mnogi su izgubili barem jednog roditelja. BIRN-u je prijavljeno barem troje djece koja su umrla zajedno s majkama. Četiri majke s Kosova su umrle, stoji na popisu predanom BIRN-u.
Trenutačno, grupa od 108 majki i djece iz Albanije, Kosova i Sjeverne Makedonije želi se vratiti u domovinu iz kampa Al Hol. U još dva sirijska kampa smještene su manje grupe albanskih obitelji. Prema studiji Soufan Centera iz 2017. godine, 90 osoba iz Albanije bilo je u redovima Islamske države, 138 s Kosova i nekih 140 iz Sjeverne Makedonije.
Kalifat je srušen, posljednji teritorij pod kontrolom nekad najmoćnije terorističke grupe u svjetskoj povijesti je oslobođen, ali povratak žena i djeca iz ISIL-a teži je nego što su oni to ikad očekivali. Vlasti triju balkanskih države nisu pretjerano voljne primiti ih natrag, a nemaju čak ni plan kako ih dovesti natrag.
Al Hol čine tisuće šatora iza žičane ograde u sirijskoj provinciji Al Hasakah. Prema podacima Ujedinjenih naroda, trenutačno je tamo smješteno oko 73.000 ljudi. UN-ov ured za koordinaciju humanitarnih napora kaže da gotovo dvije trećine izbjeglica u kampu čine osobe mlađe od 18 godina. Otprilike 27% stanovnika kampa su žene.
Sirijci i Iračani ogromna su većina u kampu, ali nekih 15% su i državljani trećih zemalja. Mnoge Albanke očajnički se žele s djecom vratiti kućama.
"Stalno nas nadziru i trenutačno smo okruženi žicom i vojnicima", govori jedno dijete rođaku u Albaniji. "Ne mogu se često javljati, ali molim te da razgovaraš s vlastima da nas spase", nastavlja ista osoba na snimci.
Elodie Schindler, glasnogovornica za Europu i Središnju Aziju Međunarodnog Crvenog križa govori da ženama i djeci treba posebna zaštita. Dodaje i da mnoga djeca uopće nemaju bilo kakvo državljanstvo, ne mogu se školovati i posebno su izložena zlostavljanju i bolesti. "Djeca u ovoj priči zaslužuju našu humanost, ne našu mržnju. Ta djeca su žrtve i ne smijemo ih kažnjavati za grijehe njihovih roditelji. Mnogi nemaju dovoljno hrane. Moramo biti bolji prema njima", rekla je ona.
BIRN je poslao upite ministarstvima unutrašnjih poslova Albanije, Kosova i Sjeverne Makedonije o tome jesu li kontaktirali i identificirali svoje državljane u izbjegličkim kampovima. Albansko ministarstvo nije uopće odgovorilo, kosovsko je odbilo komentirati, a makedonsko ministarstvo kaže da su identificirali četiri makedonske državljanke i njihovih sedmero djece. "Uspostavili su kontakt u svrhu dobivanja dokumenata i prijevoza iz Sirije u Sjevernu Makedoniju", rekli su im iz ministarstva unutrašnjih poslova.
Dodali su i da oni nemaju ovlasti za organizaciju prijevoza, a nisu pojasnili ni jesu li druge državne institucije upletene u njihov povratak. Bedri Elezi s Kosovskog instituta za međunarodne studije kaže da njegova zemlja zanemaruje čitavu tu situaciju. Dodaje da su krajem 2017. godine stupili u kontakt s grupom od šest žena i 21 djece koji su se htjeli vratiti na Kosovo, ali ih tamošnje vlasti nisu primile. "Grupa je ostala u blizini turske granice čak mjesec dana u iščekivanju kosovskog odobrenja za povratak. Javili smo se ministarstvu vanjskih poslova, uredu premijera, predsjednika, predsjednika parlamenta, ali nitko nije imao neko rješenje", priča on.
"Domovine ne smiju tim ljudima okrenuti leđa", govori Schindler i napominje da države moraju pronaći ravnotežu između sigurnosnih pitanja i kažnjavanja zločina s potrebom humanog odnosa prema ljudi.
