Radi u malom uredu u predgrađu radničke klase libanonskog glavnog grada, ali vam neće dati točnu lokaciju. Ako želite kod negdje promijeniti valutu, svi će vas uputiti na njega - Abu Shawkata. No, umjesto da vam kaže adresu, uputit će vas u obližnju uličicu i pojavit će se samo ako ste mu simpatični.
Abu Shawkat - nije njegovo pravo ime - dio je hawala- sustava koji se koristi za prijenos gotovine tamo gdje je bankarski sustav u slomu ili je mnogima naprosto preskup. Ako pristane odraditi posao, ostavit ćete lozinku, a zatim će uzeti vaš novac i proslijediti vam kontakt hawala brokera u gradu kamo će uputiti vaš novac. Svatko tko da lozinku tom brokeru, dobit će novac
I tako gotovina putuje preko granice bez ikakvog traga tko kome šalje i tko prima i zašto. U slučaju susjedne Sirije, projekti financirani od strane SAD-a i Britanije uz pomoć hawala sustava šalju milijune dolara, a humanitarne organizacije koriste ga za plaćanje svojih radnika. Sirijci koji rade u inozemstvu ovise o tome kako bi poslali novac svojim siromašnim rođacima.
No, Abu Shawkat i njegov biznis su dječja igra. Analitičari smatraju da i Islamska država posjeduje takvu mrežu za transfer novca i tako premještaju milijune dolara tjedno, piše Atlantic.
Čak i sad kad SAD istiskuje i posljednje ISIL-ove borce s njihovog teritorija u Siriji, Amerikanci nisu ni približno uspjeli srušiti ovaj sustav transfera novca i ekonomsko carstvo terorističke organizacije. Ona ostaje financijska sila i još uvijek imaju pristup stotinama milijuna dolara, govore stručnjaci. To kontinuirano bogatstvo ima stvarne rizike – prijeti da zadrži lojalne i predane borce i da im osigura novac za buduće terorističke napade.
Financijska snaga islamske države je mnogo veći izazov za SAD nego što se mislilo. Zato je Washington bio prisiljen oslanjati se na drugačiju taktiku nego što je to isključivo vojna intervencija, zračni napadi i artiljerijska paljba. Mnogo važnije je financijski uništiti ISIL protiv kojih je sad glavno oružje – uvođenje sankcija i uskraćivanje pristupa međunarodnom financijskom sustavu te prikrivena suradnja sa svim vladama svijeta. Uspjesi neće biti spektakularni, ali kampanja će trajati godinama i nema jamstva da će se izvojevati pobjeda.
Slamanje ISIL-a i kalifata je zapravo mač s dvije oštrice za one koji ga žele uništiti pražnjenjem resursa. S jedne strane, dramatični gubici teritorija znatno su im smanjili prihode iz dva osnovna izvora, a to su iskorištavanje naftnih polja u Iraku i Siriji i drugi – oporezivanje građana koji su živjeli na okupiranim područjima. Ovim metodama Islamska država prikupljala je oko milijun dolara na dan, tvrdi irački viši dužnosnik za sigurnost i kaže da je tako ona postala najbogatija teroristička organizacija na svijetu.
S druge strane, gubitak teritorija islamske države oslobodio ih je troškova povezanih s pokušajima izgradnje vlastitog "kalifata", što im je omogućilo da se usredotoče isključivo na terorističke aktivnosti. Službenik Ministarstva financija SAD-a, koji je govorio pod uvjetom da ostane anoniman, rekao je da ta skupina sve više djeluje poput svog pobunjeničkog prethodnika, al-Qaede u Iraku, i im više ne trebaju isti resursi kao kad su upravljali teritorijem.
Nafta i dalje donosi prihode: dok Islamska država više ne kontrolira pojedina područja, dužnosnik ministarstva SAD-a dodao je da je ključni izvor prihoda grupe kontroliranje puteva za opskrbu naftom diljem regije. Islamska država još uvijek ima utjecaj koji je izgradila na vrhuncu svoje moći.
"Ono što znamo je da su akumulirali velike količine novca i druge imovine", rekao je Howard Shatz, viši ekonomist u korporaciji Rand i koautor nekoliko studija o financijama islamske države. "Ne znamo gdje je sve završilo."
Čini se da su neka od tih sredstava uložena u legitimna trgovačka poduzeća. U listopadu, niz napada na tvrtke povezane s islamskom državom u iračkom gradu Erbilu otkrio je papirnati trag što je sugeriralo da je grupa uložila u sve, od nekretnina do auto salona. Ove tvrtke često pokreću posrednici koji surađuju s grupom ne zbog ideologije i simpatija, nego zbog profita, a zatim prenose prihode u islamsku državu, kad ovi od njih to zatraže.
Viši irački dužnosnik za sigurnost kaže da je većina imovine islamske države prebačena u Tursku, ali novac je otamo dospio i mnogo dalje – u off-shore oaze na Karibima. Dio tih sredstava zadržao se i u Turskoj, dok je dio uložen i u zlato.
Postoji presedan da Ankara zatvara oči pred aktivnostima terorističke organizacije na svom tlu: Skupina koristi krijumčarske rute da bi prodavala jeftinu naftu turskim kupcima. Listopadska racija u Erbilu također je bila usmjerena na financijsku mrežu koju je izgradio Fawaz Muhammad Jubayr al-Rawi, vođa islamske države iz odjela središnjeg trezora.
Turska vlada dosljedno je demantirala pružanje utočišta pojedincima Islamske države ili njihovoj imovini.
Ratno opustošene države Sirija i Irak također pružaju islamskoj državi široke mogućnosti za oživljavanje taktike koja je financirala njihovu u prethodnu organizaciju. Od 2008. do 2012. godine, kada je al-Qaeda u Iraku bila prisiljena na djelovanje iz podzemlja, ona se pretvorila u nešto slično mafiji – preuzela je građevinu, naročito u Mosulu na sjeveru Iraka, švercali su ukradenom robom, otimali članove bogatih obitelji i tražili otkupnine. Unatoč slomu, na dnevnoj su bazi prihodili također po milijun dolara samo u provinciji Nineveh u kojoj je Mosul glavni grad.
Danas ima još više faktora koji im idu u korist. Uništavanje područja sjevernog Iraka koje je nekada kontrolirala islamska država zahtijevalo je velike napore za obnovu. Na konferenciji prošle godine, zemlji je obećano 30 milijardi dolara za obnovu područja, a i to je puno manje od onog što je iračka vlada rekla da joj je potrebno. Tako veliki novac samo daje Islamskoj državi razne mogućnosti da iskoriste korumpirano, siromašno društvo i izvuku još više novca. Tajni dokumenti pokazuju da su viši irački, kurdski i turski političari održavali veze tijekom 2009. godine s s al-Kaidom. A sad je nadzor nad trošenjem tih sredstava vjerojatno još i gori.
Osim toga, Islamska država je vodila precizno knjigovodstvo za otprilike 7 do 8 milijuna ljudi koji živjeli pod njezinom kontrolom i ako i dalje budu imali te knjige, mogu ih koristiti za ucjenjivanje Iračana i Sirijaca. P
"Ako živite na teritoriju ISIS-a, oni znaju gdje ste, znaju sve o tome koliko zarađujete i znaju čime se bavite", rekao mi je Shatz. "Mogu otići do biznismena i reći:"Sigurno ste jako ponosni na svog sina. Bilo bi šteta da mu se nešto dogodi.“
Kao i svaki pametni multinacionalni konglomerat, islamska država je diversificirala svoje izvore prihoda. Čak i ako Sjedinjene Države i njihovi saveznici uspiju odrezati, primjerice, masovne otmice, oni će se okrenuti komercijalnim poduzećima i reketarenjima.
Situacija ipak nije beznadna. SAD su već dobrano proučile financije Islamske države tak što su se usredotočile na naftni biznis, a precizne evidencije stanovništva koje su u rukama ISIL-a mogle bi se upotrijebiti protiv njih jer bi lako saznali odakle se i kako financiraju.
Abu Shawkatova prednost je u tome što može slati novac na mjesta gdje su se formalne institucije raspale. Poslovni model islamske države oslanja se na slične mehanizme, samo na mnogo većoj razini .Cilj mu je iskoristiti državni slom kao način financiranja svog glavnog proizvoda: političkog nasilja. Vojna pobjeda protiv islamske države razlog je za slavlje, ali također omogućava skupini da promijeni ekonomsku strategiju kojom se godinama koristila. I zato ne treba očekivati da će uskoro prestati njihova osnovna djelatnost.
