Italiji nedjeljni parlamentarni izbori nisu donijeli nikakvo olakšanje. Sjeverom te zemlje vlada desnica okupljena oko Lege Nord Umberta Bossija i Forza Italia Silvia Berlusconija, bivšeg premijera i čovjeka koji za vratom ima nekoliko suđenja zbog korupcije i niza drugih problema sa zakonom. Jugom Italije vlada Pokret pet zvijezda, protestna stranka, izrazito protueuropska, protuestablišmentska i takva da se, primjerice, protivi cijepljenju.
Što se socijaldemokratske Demokratske stranke tiče, ona je uspjela obraniti samo Toscanu i dijelove Umbrije i Emiglie Romagne. Desničarska koalicija dobila je 37 posto glasova, Pet zvijezda je dobila 33 posto, koalicija lijevog centra samo 23 posto, naspram 30 posto koliko je osvojila na prošlim izborima.
To znači nekoliko stvari: da je koalicijska vlada u Italiji sada jedva ikako zamisliva, zatim da je Italija danas sasvim drugačija republika, nakon što je prethodno već u 90-ima odumrla kao ponosna na svoje antifašističko naslijeđe, konačno, da je ova zemlja uz zaposlenost u razini otprilike hrvatske i uz dug od 2200 milijardi eura otišla toliko udesno da sada mandat za sastavljanje vlade traže političari koji već desetljećima najotvorenije govore o Dalmaciji, Istri i Rijeci kao o "talijanskim zemljama".
Riječ je o takvom društvu u kojem čak i jedan notorni korumpirani nacionalist Silvio Berlusconi djeluje poput umjerenjaka. A on je, primjerice, 2006., u doba kad je jurišao na svoj prvi premijerski mandat, otvoreno prijetio Hrvatskoj blokiranjem pregovora o ulasku u članstvo EU-a ako se ne revidira Osimski ugovor koji je odredio da se Rijeka, Istra i Dalmacija pripoje Hrvatskoj, tada u sastavu SFR Jugoslavije,te obeštećenja za što izbjegle, što protjerane Talijane iz hrvatskih krajeva nakon Drugog svjetskog rata.
"Hrvatska će moći biti primljena u EU samo ako postigne dogovor s Italijom. Kanimo se poslužiti tom situacijom kako ne bi bilo diskriminacije u stjecanju vlasništva", govorio je tada Berlusconi. Tadašnji ministar vanjskih poslova Gianfranco Fini, poslije Berlusconijev zamjenik premijera, inače neskriveni neofašist, bio je još i gori:
"U hrvatskom zakonodavstvu još je na snazi norma po kojoj Talijan nema pravo kupnje nekretnine, zbog čega vam ne može pasti ni na kraj pameti da ponovo steknete nekretninu vaših roditelja ili djedova." Na taj način on je "tumačio" talijanskoj javnosti ono što izrijekom nije spomenuo, da tada stranci nisu mogli tek tako postajati vlasnici nekretnine u Hrvatskoj.
Gianfranca Finija hrvatska javnost upoznala je još pred kraj 1991., kao predstavnika čisto fašističkog MSI-a koji je 2. kolovoza 1991. išao u posjet samom Slobodanu Miloševiću i s njim razgovarao da Italiji prepusti Istru, navodno i Dalmaciju i Rijeku. Nije on tada bio i jedini talijanski političar s desnice, čak i parlamentarne nacionalističke, tvrde desnice, koji su bili rado viđeni gosti kod Miloševića, čak i kod pobunjenih Srba u Hrvatskoj.
Jedan od posebno zanimljivih tragova danas jest zapisnik s izvanredne sjednice tadašnje Skupštine RSK od 27. ožujka 1993. koja se održala u okupiranom Belom Manastiru. Ministar informiranja RSK-a Lazar Macura tada je pozivao da se "s Talijanima radi na razbijanju Hrvata".
"Ja malo pratim talijansku političku scenu, malo sam studirao talijanski i bio sam kod njih. Ne zato što sam profašistički orijentiran. On je sada u Italiji jači od Vojislava Šešelja u Srbiji. Molim vas, zašto se nije moglo sa Bossijem razgovarati?" govorio je tada o Umbertu Bossiju, političaru koji je još uvijek predsjednik krajnje desne Lege Nord, stranke koja nakon ovih izbora drsko tvrdi da ima pravo na mandatara za sastavljanje vlade.
Bossiju su mediji upamtili i to da je u travnju 1999. posjetio Miloševića i obećao mu diplomatsku pomoć sve do vrha UN-a kako bi spriječio napad NATO-a koji se spremao na Srbiju.
Bossiju je povijest upamtila i to da je 2003. kao ministar naredio talijanskoj mornarici da puca po plovilima s ilegalnim imigrantima na pučini, to što je pozivao na pucanje na ljevičare, to što je ne jednom da je osuđen zbog podmićivanja, po skandaloznim izjavama da će Italija podmititi Slovačku kako bi prošla u osminu finala SP u nogometu u Južnoafričkoj Republici i mnogim drugim suludim trenucima.
Zbog osuđivanosti on po zakonu ne smije doći na neku od javnih funkcija, ali njega Lega Nord osvojila je oko 18 posto glasova i agresivno se gura za dobiti priliku za sastavljanje vlade. Berlusconijeva Forza Italia dobila je 14 posto i tradicionalno za saveznika uzima stranku koja je u rangu Alternative für Deutschland, francuski Front national i sličnih primjera desničarenja koje se izrodilo čak i u dijelu stare, demokratske EU nauštrb desnog i lijevog centra.
Istok EU-a nešto je specifičniji pa talijanski Lega Nord u usporedbi s Mađarskom spada negdje između otvoreno desnog Fidesza Viktora Orbana i doista ekstremno desnog Jobbika. O Jobbiku je Express pisao u nekoliko navrata, primjerice kad je HČSP ugostio pripadnike te stranke koja se kiti oznakama kolaboracionističkog režima u Drugom svjetskom ratu i u čijem programu inače stoje jasne pretenzije za povijesnim teritorijima "velike Mađarske".
Čak su i defilirali skupa. Kako će hrvatska desnica reagirati na uzlet političkih opcija u Italiji koji baštine uspomene na Mussolinija a koje sav hrvatski i slovenski Jadran vide kao talijanski, tek će se vidjeti. Hrvatskim desnim strankama svakako će predstavljati problem složiti uvjerljiv politički narativ s obzirom da je partizanski pokret u Hrvatskoj bio jedini koji se borio protiv talijanske okupacije u Drugom svjetskom ratu.
Ovakav uzlet desnice u Italiji danas može se usporediti samo s 2008., ako danas nije i gori. U Italiji je posljednjih mjeseci zabilježen i niz napada s izvanparlamentarne ekstremne desnice čisto terorističke prirode, što je dovelo do izbijanja masovnih prosjeda na ljevici i antifašističkoj sceni.
