On je obrijane kose na ćelavo, s gustom, prosijedom bradom i, mada broji 44. godinu života, čovjek bi mu dao i desetak godina više.
Gianluca Iannone pažnju hrvatske javnosti ne bi trebao toliko privlačiti po tome što je već 21 godinu vođa benda ZZA (Zeta Zeta Alfa), koliko po tome što je ovaj osnivač sve masovnijeg neofašističkog pokreta Casa Pound, između ostalih fašističkih ličnosti iz talijanske prošlosti, izrijekom veliki poštovalac Gabrielea D'Annunzija i njegovih 2000 aridita, fašističkih neregularnih militanata, koji su jednu godinu nakon Prvog svjetskog rata prodrli u Rijeku, potisnuli američke, britanske i francuske okupacijske snage i otvorili put ka konačnom pripojenju Rijeke Italiji, što je formalizirano nekoliko godina poslije.
Iannone je Casa Pound osnovao 2003. i pokret je do danas narastao do sasvim pristojne masovnosti, pri čemu se pod "danas" podrazumijevaju talijanski parlamentarni izbori 4. ožujka na kojima velike šanse za osvojiti mandat imaju stranke nešto umjerenije retorike, ali nepogrešivo na tragu neofašizma i rehabilitacije Benita Mussolinija. Koliko se stvari u Italiji zaoštravaju pokazuju i sve češći napadi ekstremnih desničara na netalijane i nebijelce, kao i sve češći i sve silovitiji sukobi ekstremne desnice i krajnje ljevice.
Što se Iannonea tiče, sve je počelo 27. prosinca 2003. Tada mu je dijagonalna tetovaža na lijevom obrazu bila još svježa. Pisalo je i piše još i danas "me ne frego" – "nije me briga", što je bio slogan Mussolinijevih fašističkih jurišnika. Kada su Iannone i još četvorica njegovih "camerata", fašistički pandan ljevičarskom "drugu", usred noći provalili u napuštenu sedmerokatnicu u Rimu kod željezničke stanice Termini.
Zgrada je bila napuštena, tisuće i tisuće metara četvornih poslovnih prostora samo su čekali da ih netko zauzme, a ekipa oko Iannonea zamislila si je da će unutra pokrenuti radio postaju Radio Bandiera Nera (Radio crna zastava). Za pokrenuti radio stanicu, Iannoneu, objektivno, i nije trebala ta zgrada. Bend mu je među desničarima, posebno među skinheadsima, bio popularan već šest godina, posjedovao je kafić u Rimu, imao je novca. Zgrada im je trebala za nešto puno veće.
Upali su, čime su kao neofašisti preuzeli inače tipičnu skvotersku strategiju autonomne ljevice i antifašista diljem Zapada, izvjesili su zastavu na pročelju i... Tijekom 15 godina to isto ili vrlo slično učinili su na još 106 mjesta diljem Italije. Otvaranje svake nove "Case Pound" proglasili su "teritorijalnom rekonkvistom", jer em što je bila riječ o napuštenim zgradama, gledali su da bude riječ o prostorima usred četvrti naseljenih imigrantima, strancima.
A unutra su otvarali kafiće, gimnastičke dvorane, knjižnice, klubove za padobranstvo, ronjenje, motorističke ili nogometne klubove, restorane, noćne klubove, tattoo salone, brijačnice. O da, ime nije slučajno; direktno je povezano s Ezrom Poundom, američkim pjesnikom kojega je SAD praktično protjerao kao žestoko oduševljenog Mussolinijem i Hitlerom u doba najgorih pokolja i terora koje su ovi činili diljem svijeta.
Casa Pound postalo je hipstersko okupljalište neofašista 21. stoljeća, a Iannone je bio logičan vođa takve jedne scene kao čovjek koji je stasao u 90-ima, desetljeću u kojem je Silvio Berlusconi, čak i prije nego što je postao premijer, relativizirao i Mussolinija i fašiste. Bilo je to doba, 1992., kad je prestala postojati Prva talijanska republika, kad je na naplatu stiglo to što Italija, za razliku od Njemačke, nikada nije prošla kroz suočavanje s fašističkim zlodjelima Mussolinija, kao što Nijemci jesu prošli kroz suočavanje sa zlodjelima Hitlera i nacista.
Koliko se desničarenje, čak i radikalno, počelo primati u Italiji pokazalo je to što je Berlusconi izbore osvajao unatoč tome što je cijeloj zemlji bilo jasno da je upetljan u korupciju i kriminal najširih razmjera, što su mu na sve strane iskakali skandali, čak i s maloljetnim prostitutkama. A onda je došlo 21. stoljeće, Italija je uz Španjolsku i Portugal umalo postala novi "grčki slučaj".
Nezaposlenih je 2010. među mladima bilo 30 posto, pet godina poslije 40 posto, u cijeloj zemlji skoro 20 posto građana palo je ispod granice siromaštva, a u nekim gradovima, ponekad i nekima od najvećih, počelo se događati da se društvo, javne ustanove, država toliko raspadne da prestane odvoz smeća.
S druge strane, Casa Pound i Iannone proglasili su svoje centre "slobodnima za debatu", počeli su propovijedati originalnu ljevičarsku političku agendu, primjerice, s kantama ugljena opsjedali su resorno ministarstvo zalažući se za položaj rudara, tražili su da se podstanarstvo ima smatrati otkupom stana, tako da stanar vremenom kroz stanarinu postane vlasnik stana i slično.
Sve to, međutim, začinjeno čistim fašizmom; počev od simbola, pa dalje preko Mussolinija, Oswalda Mosleyja, Nietzschea, Gabrielea D’Annunzia, kojega slave kao "oslobodioca Rijeke", a kako bi se nakačili na antičku tradiciju ona i Homera, Platona, zatim Dantea, Kerouaca, čak i na Corta Maltesea. OK, rekli su, ono sa Židovima, progonom i deportacijama u nacističke logore smrti, to je "bila pogreška".
Ali, sve ostalo u vezi fašizma otvoreno im je bilo cool. Stali su proklamirati da su protiv svakog oblika diskriminacije na rasnoj ili vjerskoj osnovi, seksualnim sklonostima... Jedini je problem mogao ispasti ako ste bili, eto, crni ili žuti ili smeđi, možda antifašisti ili s takvom nekom pogreškom.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pa njihovi tradicionalni partneri - ustaše (danas HOS-ovci) će im to bez brige dati. Kao njihov veliki vođa i učitelj Pavelić.
Sama činjenica da jedan berlusconi je opet na političkoj sceni je dokaz da su talijani puni latentnih fašista. Sramotno i jadno.
opet fašisti fantaziraju