Veliki dio viđenijih HDZovaca danas smatra da Tomislav Karamarko što prije mora dati ostavku. On je svjestan svega, o tome se otvoreno razgovara, ali kao protuargument nudi činjenicu da je ipak relativni pobjednik izbora. Tu se vrte imena nekoliko kandidata: Domagoj Milošević, Davor Stier, Sandra Švaljek, Andrej Plenković ... HDZ, kaže nam sugovornik, treba promjenu vodstva, Karamarko nije uspio reformirati stranku.
No, u noći izbornog poraza HDZ-a, koji je samo rijetkim stranačkim entuzijastima poput Kolinde Grabar Kitarović i Borne Rajić djelovao kao pobjeda, jedan je čovjek ipak sijao kao gospa s e-baya. Bio je to Andrej Plenković, Ronaldo sa rezervne klupe HDZ-a, koji dugo vremena nije bio u milosti stranačkog vodstva, pa je maknut tako što je promaknut.
Plenković je dobio unosnu sinekuru u Bruxellesu, mjesto europarlamentarca plaćeno skoro sto tisuća kuna mjesečno. Nekad je Partija tako, po kazni, neposlušne kadrove slala u Beograd: oni su išli na zvučne federalne funkcije.
Andrej Plenković naime, u noći realtivnog izbornog poraza, nije mogao sakriti blistavi sjaj na licu i u očima, prouzročen osjećajem da će baš on, i to uskoro, možda postati kalif namjesto kalifa. Bila je to, reklo bi se, noć njegove relativne pobjede...
Vanjski prsten HDZ-ovih mozgova već je prije mjesec dana, kad su instinktivniji političari mirisali laganu havariju, počeo tražiti novog vođu.
Plenković je idealno rješenje- obrazovan je, sjajnog političkog njuha, a na europskoj se sceni, u bitkama oko Ukrajine - a geopolitka je danas jedina relevantna politika - pozicionirao tako da bez okolišanja može tražiti podršku Amerike i Njemačke. A što je danas važnije od toga?
S druge stane, Plenković je energičnim intervencijama u slučaju ludovanja Vojislava Šešelja, čak i iz Bruxellesa pomeo svu domaću konurenciju jasnim i rezolutnim izjavama.
Već je tad dio scene pomislio- zašto ovaj čovjek nije lider HDZ-a? To će pitanje, čini se, na dnevom redu biti razmjerno kratko...
Pokazalo se to već u izbornoj noći, u izbornom stožeru HDZ-a, još i prije nego li je Tomislav Karamarko održao ‘pobjednički’ govor, a još više nakon govora. Rijeka ljudi slijevala se i restorana Gastro Globus na zagrebačkom Velesajmu prema izlazu.
Plenković je (slučajno?) zauzeo poziciju kraj izlaza iz glavne dvorane i bio je zvijezda. Rijetko se koji član stranke nije poželio fotografirati s njime, pružiti mu ruku i dati do znanja kako ga cijeni. Jednak stav članstva proširio se strankom i u narednim danima.
"Nema čovjeka koji mi nakon ovog poraza nije rekao kako je Karamarko jedini krivac za sve. Govore “HDZ treba nekog mlađega”, a ja u tim njihovim riječima prepoznajem jedino Plenkovića", govori nam izvor iz HDZ-a nastavljajući kako nema sumnje da se Plenković vidi u vrhu stranke.
"On ima tu ambiciju. On to želi, ali neće ništa poduzimati. Pustit će da nezadovoljno članstvo to odradi umjesto njega", nastavlja naš sugovornik koji je posljednjih dana okružen upravo tim nezadovoljnim ljudima.
Od sugovornika vrlo bliskog samom Plenkoviću doznajemo da nisu točne informacije o tome da mu iza leđa stoji predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.
Naime, već neko vrijeme kruže priče kako predsjednica radi paralelni HDZ s Jurom Radićem, Andrijom Hebrangom i Matom Granićem, a u pozadini tih priča stoje i one da predsjednica na čelo HDZ-a gura upravo Plenkovića.
"To definitivno nije točno", govori nam izvor blizak Plenkoviću.
Sugovornik iz zagrebačkog HDZ-a svjestan je da je njihov najpoznatiji europaralmentarac takav da neće ugroziti svoju poziciju, te nas podsjeća na situaciju s unutarstranačkih izbora 2012. godine.
Tada, kad je Plenković na te izbore išao s Jadrankom Kosor, tri sata prije objave da će on biti njezin kandidat za zamjenika, rekao je da odustaje, da on taj pritisak ne može izdržati. No, na kraju je morao pristati.
"Da, tako je bilo. Ali članstvo ga želi za predsjednika. I ja smatram da bi on HDZ-u omogućio modernizaciju. Pa, pogledajte kakva je bila naša kampanja. Meni je od početka bilo jasno da nećemo uspjeti. Kampanja nam je bila staromodna. Na skupu u Areni Zagreb bilo je zaista zadivljujuće vidjeti 20.000 ljudi, ali to je bila isforsirana kulisa od našeg članstva. I to u zatvorenom prostoru. Nikad se HDZ nije zatvarao. Uvijek smo skupove imali na otvorenom, na Trgu bana Josipa Jelačića, na Bundeku... Ovo što su učinili Karamarko i Milijan Brkić bila je pogreška", govori nam sugovornik.
Uvjeren je da s Plenkovićem ne bi bilo tako.
"Ako on dođe na čelo stranke, vratit će se sanaderovska stega u smislu drugačije organizacije članstva. Što god ja mislio o Karamarku, činjenica je da na skupovima nije bilo naredbi poput ‘sada morate pljeskati šefu’. I zbog toga smo, dijelom, izgubili ove izbore. Toga je bilo u Sanaderovo vrijeme, a tako bi postupao i Plenković", nastavlja naš sugovornik, zaključujući na kraju kako je ishod izbora bio jasan završnom pjesmom na skupu u Areni.
"Pjevalo se “Grobovi im nikad oprostiti neće”. Pa tako se ne dobivaju izbori! I ja sam odmah znao da je to kraj. Mišo Kovač jest legenda, ali u ovoj priči je bio pogreška. Sjetite se da je Sanader bio odabrao Coloniju, energičnu, brzu zvučnu kulisu. Mračna je atmosfera nastupila i nakon objave rezultata u 22 sata u Globusu. Osjetila se silna velika nervoza, svi iz vodstva stranke su jako dobro shvaćali što znače Mostovi mandati."
Oni anonimni, s rukama u zraku, posve euforični i gotovo bez kontrole, nisu odveć brinuli o brojkama: u danima koji će slijediti neki su od njih postali prave medijske zvijezde izbora, predmet poruge i dokaz kako je HDZ-ovo članstvo neinformirano i nesvjesno situacije.
Ivan Šuker nije krio razočaranje: “Bit će to nemoguće, za promjene treba čvrsta politička odluka, koja god stranka koalira s MOST-om to neće imati...”
Tako je krenuo val nezadovoljstva u HDZ-ovom stožeru, a san o velikoj pobjedi rasplinuo se bolno. Tamburaši su svirali na kraju, no nitko se nije više veselio, pjesmom je nastavilo tek nešto odanih članova mladeži HDZ-a i simpatizeri pristigli organiziranim prijevozom autobusa šibenskih, splitskih i zadarskih registracija. Dio visokopozicioniranih članova stranke izašao je iz VIP sobe, preselio se u dvoranu, krenuli su pretresati opcije koje će uslijediti zbog Mosta.
Odjednom je Karamarko postao fokus svega lošeg što mu u stranci zamjeraju:
"Naravno da velik dio HDZovaca smatra da je za sve ovo kriv jedino i isključivo on. Najprije je grozne greške činio slažući liste. Svi smo mu govorili da stare kosture treba ostaviti u ormaru. No on je na liste ugurao i Jandrokovića, i Šukera, i Kalmetu, ništa se to nije smjelo naći na izbornim listama. Previše je sanaderovskog u njima, Karamarko je trebao biti čvršći u pozicioniranju članova, odnosno trebao se fokusirati na nove ljude, prvenstveno na one koji su radili gospodarski program, razmišlja jedan od najogorčenijih HDZ-ovaca."
Gotovo svi koji sada iskazuju otvoren bijes prema Karamarku spominju i Josipu Rimac. Ona je, čini se, kriva za sve. U stranci se naveliko prepričava scena koja se zbila u izbornoj noći:
"Vaso Brkić je Karamarku održao predavanje o svađi s Prgometom. Vikao je na njega, zamjerajući mu što je to dopustio taj raskid pred izbore: Shvaćaš li sad svoje pogreške?! Kako si mogao dopustiti da ti Drago Prgomet ode iz stranke? Kako!? A ona tek... O njoj ćemo još razgovarati!”, govorio je, odmičući rukom Josipu Rimac, koja se i sama htjela uključiti u raspravu.
"Ona je krajnje neiskusna za veću funkciju od one na lokalnoj razini”, govori nam o Josipi Rimac jedan HDZ-ovac, pa nastavlja ogorčeno:
"Kao šefica kampanje napravila je potpuni debakl. Zamjeraju joj dolazak u stranku na velika vrata, više se bavila svojim stajlingom nego kampanjom, očitih rezultata od njezina rada nema. Smatraju da se Karamarku nije smjela dogoditi takva greška, posebice jer je znao da je pod istragom DORH-a. No, on ju je branio činjenicom da će zbog nje dobiti glasove u izbornim jedinicama na jugu, a prvenstveno mu se svidjela njezina retorika, koja je pratila njegovu: patetična, puno praznih riječi, malo toga konkretnog."
HDZ-ovci su sad svi odjednom postali kritični prema politici koju je Karamarko počeo provoditi nakon što je postao predsjednik HDZ-a. Naslijedivši stranku koja je bila na koljenima, Karamarko je odabrao jeftiniji put, htio je vratiti zajendištvo u stranci bildajući nacionalni naboj, aktivirajući emocije oko pokojnog Tuđmana, domoljublje i domovinski rat.
Mnogi su mu sugerirali da to ne treba činiti, da samo pristaje na Milanovićevu igru koji traži ideološki rat i da će tako mobilizirati glasače SDPa, a ne svoje.
No, nije slušao. U takvoj su ga retorici, jasno, podržavali i njegovi najbliži savjetnici.
"Karamarku zamjeramo što se na toj vatri grijao dulje nego što je smio– na kraju ga je ona opržila. Nacionalni simboli i vraćanje Hrvatske u devedesete imale su tek ponekad smisla. No, Karamarko nije u stranci razvijao ništa dalje– gospodarski program napravili su stručnjaci u Hrvatskoj, no on to, kažu sad u HDZ-u nije znao iskoristiti. Nikoga od ljudi koji su radili na programu Karamarko nije posebno istaknuo, pa se uistinu dobio dojam da se program pisao u Njemačkoj, i da im ga je pisao netko drugi, što nije istina", kaže nam ugledni gospodarstvenik koji je vrlo intenzivno radio na gospodarskom programu posljednje dvije i pol godine.
"Karamarko je bio odveć siguran u pobjedu. Svi su u HDZ-u, doduše, mislili da ima dobre razloge za takvo samopouzdanje. Ali, znam i ja kako se izvana moglo vidjeti da situacija postaje, najblaže rečeno, sumnjiva...", kaže nam sugovornik iz HDZ-a, višegodišnji član stranke nikada okrznut ijednom aferom.
"Ma samo da je šutio, bilo bi to dovoljno. Kad je Karamarko došao na mjesto predsjednika stranke, imalo je smisla da isticanjem nacionalnih simbola okupi stranku. No vrlo brzo se to pokazalo kao šuplje. A opet, SDP je na čelu s Milanovićčem bio toliko kriminalno loš da nitko nije obraćao pažnju na njegove greške. Kad se Milanović probudio i odigrao dobre poteze, od izbjeglica do švicaraca, Karamarko je padao. Griješio je kriminalno, ali tako je to kad živiš u zatvorenom, izoliranom krugu. Kasno se sjetio da bi o ključnim stvarima ipak nešto trebao znati, pa su mu stručnjaci iz tima pisali sažetke o raznim ekonomskim i fiskalnim problemima, no, to nije imalo rezultata jer on o osnovnim stvarima nema znanje. Zato je Rimac u dogovoru s Miljenkom Manjkasom dogovorila fokusiran i pomno planiran izlazak u medije. Nisu si smjeli dopsutii da ide bilo gdje, jer su znali da će se proklizati u javnom nastupu. Ali on nas nije slušao ni kad smo govorili da treba privući biračko tijelo centra. On je tvrdio sam da imamo dovoljno svojih glasača. Ispostavilo se da je bio u krivu."
Karamarka je čitavo vrijeme progonio i strah od puča u stranci. Dio ljudi iz njegova okruženja usadio mu je paranoičan strah od onih umjerenih, ali i rigidnijih članova. Tako su ga uvjerili i da mu je Prgomet silna prijetnja, pa ga je pustio da ode. A trebalo je, kaže nam jedan od ljudi iz predsjedništva stranke, trgovati s njim i Prgomet bi se smirio...
Sad je kasno za popravni. Analiza pogrešaka teško da ima smisla, jer će ih bilo tko, bilo kad, teško ponoviti. Tomislav Karamarko nije počinio jednino one greške koje nije stigao. Prestravio je birače centra i desnice, premda je i sam veči dio kampanje bio vidno preplašen.
Nije se usudio suočiti., niti jednom, sa Milanovićem, koji je tri i pol godine mandata spavao. Nikada nije izrekao ni jednus uvislu rečenicu koja bi ljudima dala nadu ubolju budućnost - zabranjivao je zvijezde, zazivao lustraciju, a onda, kad ga je Josip Manolić prozvao kao doušnika Udbe, naglo zašutio.
"Na ključnom dijelu svoje agende, dekomunizaciji, je odustao u sred priprema za preuzimanje vlasti, mada je nejsano zašto je to pitanje, do kojega je stalo samo radikalnoj desnici okupljenoj oko Vice Vukojevića i Milana Kovača, uopće stavio na dnevni red. Koga to zanima? Čak ni tvrdnja da je bio špiju Udbe nije mu stvorila neke osobite probleme, premda je nakon Manolićeva napada sedam dana šutio i time ojačao sve sumnje.
Nakon afere Mercedes, koja nije postojala jer je njegova tadašnja djevojka na čist način kupila svoj automobil. njegovi su stručnjaci za odnose s javnošću danima podgrijavali špekulacije kako je automobil njegov, jer su tvrdili samo da je kupljen na lizing. Karamarko je pola godine prije izbora najavio “dolinu suza”, i time preplašio svoje biračko tijelo, koje je organski protiv svih reformi - konačno, dobar dio HDZ-a čine klijenti -ljudi preko stranačke iskaznice zaposleni u općinama, gradovima,županijama... Potom je reteriraqo, kad je shvatio da time gubi. Nitko nije mogao shvatiti je li Karamarko za reforme ili za očuvanje statusa quo. Očijukanje s bankama i odbijanje očitovanja oko konverzije švicarskog franka, silovito je natjeralo vodu na mlin SDP-a."
Kad je Lalovasc napokon pogurao hrabar koncept zakona, Karamarko je rekao da je za crnogorski model, što je izazvalo užasavanje 200.000 ljudi čiji životi izravno ovise o konverziji.
Iz stranke je potjerao sve pametne ljude - Drago Prgomet, čovjek umjerena profila, silne popularnosti, koji bi mogao dobaciti daleko do centra, postao je nepoželjan.
Nepoželjna je postala i Martna Dalić, liberalna bankarica, ali su u HDZ-u uskoro počeli uskrsavati kojekakvi bankari, pa se čak i Franjo Luković pojavio kao opcija za mandatara tehničke vlade, kao Mario Monti u Italiji.
Iz HDZa je izbačena i Jadranka Kosor, koja nije predsgtavljala nikakvu opasnost Karamarku - ona je samo suviše zvocala...
Tako je - vratio Milanovića u život. A Milanović je, nakon lošeg mandata, odigrao utakmicu života.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Narod je nekad govorio:Krivu drinu nikad ne možeš ispraviti.
Sramotno nepismen članak - "Milanovićčem", "Lalovasc", "jednino", "dopsutii"...
Ama baš nikakvu razliku između Vase i Karamarka ja ne vidim osim da je jedan ćelav i g..p, drugi visok i g....i:P