U tom sjevernokorejskom dućanu možete kupiti što god vam srce želi, piše CNN. Najrazvikaniji viski, nakit i parfeme. Ili možete doći po novi set najboljih svjetskih bubnjeva ili po saksofon. Kvaka je u tome da se u dućanu može kupovati samo za gotovinu, a profiti moguće da idu za program razvoja ilegalnog nuklearnog oružja. Nove slike koje je objavio NK Pro, nezavisna skupina za montoring Sjeverne Koreje, pokazuje što se sve može kupiti novcm u dućanima u Pyongyangu.
NK Pro navodi da velikim dijelom sjevernokorejskih ruralnih krajeva vlada siromaštvo.
"Vidio sam Sjevernokorejce koji su u novčanicama od po 100 dolara plaćali predmete koji su koštali više od 2000 dolara", kazao je visoki zapadni diplomat koji je neko vrijeme radio u Pyongyangu i posjećivao takve dućane.
On kaže da tamo može kupovati svatko s tvrdom američkom valutom. Svijet se inače trudi da robe drži dalje od Sjeverne Koreje. Tehnologija projektila i vojni hardware odavno su pod sankcijama UN-a.
Kako je režim i dalje neometano nastavio pohod prema nuklearnom naoružanju, VS UN-a dodalo je na listu uvoz luksuznih roba poput trkaćih automobila, bisera, sportske opreme, skupih satova. Ako su time namjeravali kazniti vladajuću elitu, čini se da nisu uspjeli. Slike pokazuju da je u Pyongyangu na prodaju nekoliko artikala koji su zabranjeni sankcijama. Primjerice, sat marke Montblanc, luksuznog proizvođača iz Njemačke – nešto više od 4000 dolara.
Očitovanjem CNN-u proizvođač se brani da bi mogla biti riječ o krivotvorini, da bi mogla biti riječ o preprodaji ili možda i krađi. Zanimljivi su razlozi tolikih napora Kima Jong-una da zemlju opskrbljuje tako luksuznom robom. Kim Kwang Jin, sjevernokorejski prebjeg, koji je nekoć radio u krijumčarskom uvozu u Sjevernu Koreju, kaže da je riječ, prvo, o tome da se luksuzom nastoji držati pripadnike vladajuće elite lojalnima. Ali postoji i drugi razlog.
"Oni zarađuju mnoštvo dolara i gotovine u tim luksuznim dućanima, da bi to onda preusmjeravali u prioritetne programe; poput projektila i nuklearnog oružja. U posljednjih nekoliko godina u toj regiji mogli su samo promatrati testiranje interkontinentalnog balističkog projektila, sposobnog dosegnuti sve do SAD-a. Kwang Jin objašnjava da su luksuzni dućani dio tajnog Ureda 39, koji kontrolira još i najbolje hotele, industriju usluga u Pyongyangu. Turistički dolari idu ravno u Ured 39.
"Iz svih najboljih biznisa", dodao je Kwang Jin.
Procjenjuje se da taj ured godišnje uspijeva namaknuti stotine milijuna dolara unatoč akcija. Američko ministarstvo financija kaže da je Ured 39 osnovao svu silu kompanija, financijskih institucija i financijskih shema kako bi preko toga financirao režim. Ured 39 osnovan je još u 70-ima, u doba Kima Il-sunga. Njegov unuk danas o toj agenciji zapravo može više razmišljati kao o obiteljskom biznisu, nego o vladinoj operaciji.
"To je Kimov obiteljski posao. Ne pripada kabinetu, ne potpada pod državnu kontrolu", kazao je prebjeg koji već 10 godina s druge strane prati Sjevernu Koreju. Smatra se da je krijumčarski uvoz u Sjevernu Koreju 2015. iznosio 3,47 milijardi dolara. Od toga je preko Kine išlo 85 posto trgovine, preko Indije 3,1 posto, Tajland 2,1 posto, potom Filipini, Singapur...
