Njemački tjednik Der Spiegel još jednom je razljutio turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Ovaj put, čini se, gore nego ikada ranije, zato što je na naslovnici koju mu je posvetio, nabrojao njegove glavne grijehe, prikazao ga u najmanju ruku kao Velikog Brata iz Orwellove 1984... Uz naslov "Fokus Turska" Spiegel je objavio nadnaslov "Zemlja koja gubi slobodu", da bi ispod izdvojio tri kategorije: diktator – Erdoganova politika nakon puča, Kurdi – borba za vlastitu državu, te integracija – strah njemačkih Turaka. Uza sve to, Der Spiegel je prikazao istanbulsku Plavu džamiju, čija su dva minareta prikazana poput raketa u trenutku lansiranja.
Posljednje je očita aluzija na Erdoganovu izjavu iz 2002.: "Džamije su naše vojarne, kupole su naši štitovi, minareti su naše bajunete..." Riječ je o posebnom izdanju, na koje je Erdoganov predsjednički ured munjevito reagirao. Objavljeno je nazvao provokacijom i iskrivljenim poimanjem stvarnosti, usto punom predrasuda. Tursko ministarstvo vanjskih poslova otišlo je i dalje. Nije se zadržalo na Erdoganu kao meti, nego je ustvrdilo da je riječ o stvaranju negativne slike o Turskoj, čak i islamu. U uvodu u izdanje skoro u cijelosti posvećeno Turskoj, Der Spiegel je objavio: "Što se to događa u Turskoj? Jedva da prođe i jedan dan bez loših vijesti. Predsjednik Recep Tayyip Erdogan pretvara se od reformatora u despota."
Ljubav između Erdogana i Der Spiegela nije od jučer, što je ove godine dovelo do toga da je list povukao svog dopisnika iz Istanbula nakon što mu je resorno tursko ministarstvo odbilo produžiti akreditaciju. Glavna opozicijska stranka u Turskoj, stranka lijevog centra CHP, objavila je da joj se, poslije pokušaja vojnog udara, obratilo 30.000 ljudi koji su na neki način nastradali u ne previše selektivnom progonu sljedbenika Fetullaha Gülena, kojega su turske vlasti optužile za organiziranje puča. Prema CHP-u Erdoganove vlasti otpustile su s posla ili suspendirale čak 170.000 javnih službenika. Prije nekoliko dana predsjednik CHP-a Kemal Kilicdaroglu naveo je da je u progonima uhićeno 113 novinara, da ih je 2308 izgubilo posao, za broj medija koji su praktično zabranjeni, rekao je da su "nebrojeni", da je otpušteno 11.285 nastavnika, da su državne vlasti u 500-tinjak privatnih tvrtki uvele prinudne uprave, sve zbog navodne povezanosti s Gülenom.
