FBI-jev dosje velikog cara pornografije Larryja Flynta

Mnogo je onih koji su nosili titulu kralja pornografije, ali vrlo je malo onih koji su išli toliko daleko da opravdaju krunu u borbi, kao što je to činio Larry Flynt, prototip bahatog američkog “baje”. Čovjek čiji životni projekt - Hustler - i nakon njegove smrti živi na kablovskim televizijama, do samog je kraja odolijevao svim hordama koje su prodirale kroz zidine dvorca: puritanska Amerika, radikalne feministkinje, poludjeli rasisti, policija, sudovi, metak, internet… Preživio je sve i pobijedio sve pa otišao kao umorni, 78 godina stari monarh, od zastoja srca, 10. veljače 2021. Nakon smrti otvorilo se novo polje interesa za njegov život. Znali smo ponešto, kroz viziju Miloša Formana i njegova biografskog filma “The People vs. Larry Flynt” (1996), u kojem je Woody Harrelson kao legendarni pornograf postao superantiheroj velikog rata za sveameričku vrijednost slobode govora. Flynt uistinu nije bio samo čovjek koji je erekcijom i penetracijom preoteo komadinu tržišta Playboyu nego je bio i čovjek koji je erekcijom i penetracijom koja je preotela tržište Playboyu testirao granice slobode u društvu; društvu koje ih uglavnom povlači kod pimpeka i vulvi. Ali ovaj freedom fighter, veći od Reaganovih talibana potpomognutih Johnom Rambom, imao je život dostojan nekoliko sezona TV serije. Nedavno deklasificirani FBI-jevi dosjei - a govorimo o čak 322 stranice koje se čitaju kao suvremena povijest zaleđa američkog sna - profiliraju Flynta kao beskrupuloznog i glasnog milijardera koji repetitivno nabija sud na k**ac i drsko prkosi sustavu, uvjeren da je u pravu do zadnje kapi krvi. Tako je jednom javno zaprijetio čak i Vrhovnom sudu SAD-a: “Kad ja postanem sljedeći predsjednik, svatko tko bude odgovoran za izrugivanje ustavom ove divne zemlje bit će stavljen u stakleni kavez i ja ću prodavati ulaznice kako bi ljudi mogli dolaziti u Washington i vidjeti kako stvarno izgledaju zli perverznjaci”.

Druga prijetnja nije bila javna, ali je bila opasnija od fantazije o sudačkom ZOO vrtu: Flynt se planirao raznijeti kao bombaš samoubojica, usred Vrhovnog suda! Barem je takva glasina stigla do FBI-ja. Objavljeni dosjei bilježe tvrdnje doušnika, prema kojima je Flynt unajmio usluge “plaćenika alkoholičara” i “privatnog istražitelja” ne bi li postavio eksploziv u invalidska kolica pa ga detonirao usred ispitivanja. “Pijani plaćenik” bio je Mitch WerBell III, ozloglašeni OSS-ov operativac iz Georgije, diler oružja i trener desničarskih gerilaca; “privatni istražitelj” bio je privatni detektiv Gordon Novel. Njihov zadatak bio je napuniti “metalne cijevi kolica eksplozivom C4”, ali FBI je na kraju ipak odustao od podizanja optužbi zbog nedostatka ikakvog dokaza. Ne treba čuditi ako je Flynt u napadu ljutnje glasno maštao o kamikaze akciji, bijesno kipteći pred svojim poznanicima. Mrzio je Vrhovni sud, s kojim je ušao u fajt već u prvoj polovici 1980-ih. Najpoznatiji Flyntov cirkus na Vrhovnom sudu onaj je kojim se bavio Miloš Forman, slučaj Hustler Magazine, Inc. v. Falwell iz 1988. godine, čija je presuda u korist Hustlera iznimno važna za slobodu parodije i karikature - nakon nje slavne osobe mogle su zaboraviti na tužbe zbog “duševne boli” izazvane humorom. Falwell je Jerry Falwell, baptistički pastor i teleevangelist koji je pobjesnio na Hustler zbog objave parodijske reklame, šale po kojoj je ugledni religijski autoritet izgubio nevinost s vlastitom majkom. 

Ali prvi veliki sukob s Vrhovnim sudom odvio se još 1983., kad je Kathy Keeton, urednica magazina Penthouse, tužila Hustler zbog slične stvari: stripa u kojem je dobila spolnu bolest seksom s Penthouseovim izdavačem i svojim partnerom, legendarnim Bobom Guccioneom. Kad je sud odbio saslušati njegovu stranu priče, Flynt je krenuo u ofenzivu, koju dokumentiraju FBI-jevi spisi: 8. studenog 1983. u 10 ujutro ušao je u sudnicu u pratnji tjelohranitelja pa na samom početku ispitivanja vikao: “Jebeš ovaj sud! Niste mi dopustili odvjetnika po mom izboru. Neću da mi sudi devet seronja i jedna obavezna pi**a - j**em vam mater!” Otvorio je kaput i pokazao majicu s natpisom “Fuck This Court”, a onda su ga uhitili. I uhićenje je bilo u njegovu stilu: zahtijevao je da ga odvedu u WC, ali zahodi Vrhovnog suda 1983. nisu bili prilagođeni osobama u invalidskim kolicima. Baš kao ni WC-i u pritvoru. Pa su morali do bolnice, ali nisu ga uspjeli smjestiti u policijska vozila. Tako je iz suda otišao u svojoj limuzini, u pratnji policije. Poslijepodne doveli su ga pred sud zbog nepoštovanja Vrhovnog suda - pojavio se u istoj majici. Oslobodili su ga pod uvjetom da više ne dolazi nepozvan na Vrhovni sud. Flynt je odgovorio: “Sloboda govora je apsolutna. Prvi amandman najvažniji je amandman Ustava. On se ne može kompromitirati. Vi ga nemate pravo kompromitirati”.

Više nije odlazio na Vrhovni sud, ali nije samo tako zaboravio na njih: sutkinju Sandru Day O’Connor, koju je nazvao “pi**om”, osobno je pretplatio na Hustler i svaki joj broj slao na kućnu adresu. Kad je tajnica sutkinje pisala da je skinu s liste pretplatnika, Flynt je uzvratio pisamcem: “J**i se, pi**o. Skinut ću te s pretplate na Hustler kad ti daš ostavku na sudu”. Nakon toga ju je pretplatio i na sva ostala izdanja svog tiskanog carstva - Larry Flynt Publications objavljivao je i fetiš magazin Hustler’s Taboo, orijentalni seksepil Asian Fever te pornografiju specijaliziranu za modele od 18 do 23 godine starosti, Barely Legal, između ostalih.  
Larry Flynt je autentični američki hustler od malih nogu. Rođen u jednom od najsiromašnijih dijelova Kentuckyja, djetinjstvo i odrastanje provodi s majkom, a s 15 godina bježi od kuće i odlazi u vojsku zahvaljujući fascificiranim ispravama. Igrao je poker, bavio se švercom alkohola, a onda 1965. podigao uspješan biznis s kafićima. Bio je radoholičar, pa nakljukan amfetaminima posao širi na klubove. Godine 1965. otvara prvi striptiz klub u regiji i naziva ga Hustler Club. Klub u Daytonu postaje franšiza koja se u sljedeće tri godine grana u šest drugih gradova države Ohio. Hustler se na papiru pojavio upravo kao alat popularizacije mreže njegovih hramova dekadentnog noćnog života. Hustler Newsletter izlazi u siječnju 1972., a u ljeto 1974. i prvi broj magazina Hustler, posvećen golim ženama, golijim nego što su ikad bile na kioscima. Playboy je bio erotska institucija već 20 godina i jedini način na koji mu je Hustler mogao konkurirati, a Flynt izgraditi carstvo dostojno Hefnera, bili su “pink shots” - bliski fotografski susreti s raširenim ženskim međunožjem. Playboy se trudio nadograditi golotinju dugim, kvalitetnim člancima i esejima velikih imena pisane riječi - Hustler je šamarao kao tabloid, koji ponosno objavljuje nudističke fotografije Jacqueline Kennedy Onassis na ljetovanju. 

Do sredine sedamdesetih Flynt je postao milijunaš i živio u vili, pojačavajući eksplicitnost sadržaja i šireći carstvo na pornografsku multimediju, video, web. Hustler je postao jedan od većih brendova 20. stoljeća, a karizma i neukroćena konfliktna priroda njegova vlasnika bile su savršeni dodatak njegove mitologije. Put je bio popločan sudskim tužbama, a vucaranje po sudovima bio je dio lifestylea u kojem je očito uživao. Ipak, njegova najveća životna bitka odvila se doslovno na asfaltu gradića Lawrenceville, nakon jednog od mnogih suđenja za “opscenost”, gdje ga je 6. ožujka 1978. ustrijelio serijski ubojica, potencijalno shizofreničan, ali svakako nenormalan. Metak je prošao kroz kralježnicu i paralizirao Flynta te ranio njegova odvjetnika. Atentator je bio Joseph Paul Franklin, militantni rasist koji je ubijao crnce i židove od 1977. do 1980. godine, a za te je zločine pogubljen 2013. Hustler ga je naljutio objavom fotografije seksa međurasnog para. “Pozlilo mi je. Bacio sam magazin i pomislio - ubit ću tog tipa”, objasnio je Franklin svoj banalni motiv nakon uhićenja za zločine koji su mu donijeli smrtnu presudu. Nikad mu nije suđeno za pucanje na Flynta.  
Kolica ga nisu usporila, a FBI-jevi dosjei to jasno demonstriraju. U serijalu bizarnih i spektakularnih epizoda Flynt je uspio biti i u središtu tuđih skandala - poput uhićenja Johna DeLoreana zbog kokaina. Kreator legendarnog automobila DeLorean DMC-12, koji se proslavio kao vremenski stroj u “Povratku u budućnost”, pokušao je trgovinom drogom spasiti firmu od stečaja. Priveden je kad se upetljao u prodaju 24 milijuna dolara vrijedne pošiljke kokaina, ali brzo je otkriveno da je riječ o namještaljci FBI-ja, čiji je agent doslovno prijetio DeLoreanovoj obitelji ako ne pristane na posao. Klasični entrapment osramotio je FBI nakon što je audio i videosnimke FBI-jeva nadzora nabavio Larry Flynt i prodao ih televiziji. Odbio je otkriti tko mu je dao tajne policijske snimke, pa su ga opet odveli na sud, gdje se pojavio u peleni od američke zastave. Zatvorili su ga na pola godine. Dosjei otkrivaju da je snimke nabavio trgovac oružjem WerBell i prodao ih Flyntu za milijun dolara, iako postoji i teorija da se snimki dočepao spomenuti privatni detektiv Gordon Novel, DeLoreanov poslovni partner. Novel je priča za sebe - pored brojnih kontroverznih privatnih, političkih i poslovnih odnosa, bio je dio skupine koja je krala oružje za ustanike protiv Castrove vlasti na Kubi.

Iako su ga poslali u zatvor, Larry Flynt je putem uspio osramotiti FBI i cijeli sustav, po tko zna koji put. Država nije bila oduševljena time što je jedan smut peddler pravi budalom i dala je sve od sebe da pronađe način da ga strpa iza rešetaka. Tako su ga probali optužiti i za WerBellovu smrt - umro je od srčanog udara, 1983. godine, a glasine su upućivale na to da ga je ubio Flynt, iako je, ruku na srce, WerBell imao dovoljno drugih neprijatelja. Pedesetih je služio kao savjetnik za sigurnost dominikanskom diktatoru Rafaelu Trujillu, pomagao je Batistinu kubanskom režimu, a osim što je za američku vladu prodavao svoje mitraljeze i prigušivače u Vijetnamu, tvrdio je da mu je Coca-Cola platila milijun dolara za val prijetnji otmicama argentinskim biznismenima. 
Godinama nakon WerBellove smrti FBI je dobio informaciju prema kojoj je Flynt WerBellu obećao milijun dolara za ubojstva Franka Sinatre, Boba Guccionea i Hugha Hefnera. Plan je propao zahvaljujući Flyntovu osobnom asistentu, koji je zaustavio naplatu čeka, a WerBell je navodno već bio spreman - razvio je “šaputavu smrt”, novi model supertihog prigušivača, idealnog za neprimjetne egzekucije. WerBell je umro samo mjesec dana kasnije. FBI je pročešljao nalaze s obdukcije, ali nije bilo ničeg sumnjivog. Flynt je ostao slobodan čovjek. Do 1984. njegova narcisoidna megalomanija već se toliko razbuktala da je krenuo pisati bahata pisma Bijeloj kući: “Mislim da bismo se trebali vidjeti”, bio je gotovo prijeteći, mafijaški ton pisma koje je poslao Ronaldu Reaganu, a on ga proslijedio FBI-ju. Iz dokumenata saznajemo i to da je Flynt nazvao predsjednikov ured pa objasnio da je u posjedu Reaganova kućnog pornića. Bilo bi, eto, stvarno dobro da se nađe s glavnim “glumcem”. FBI je odustao od optužbe za ucjenu nakon što je zaključeno da takve snimke ne postoje. Da postoje, nitko ne sumnja da bi se screenshotovi odavno pojavili na naslovnici Hustlera - ili bi Flynt odavno bio mrtav. 

Mnogi su mu željeli smrt, a svaki put kad bi primio ozbiljniju prijetnju - a pokušavali su mu doći glave i nakon što ga je metak prikovao za kolica - obratio bi se onima koji su ga istraživali: proslijedio bi ih FBI-ju. Prijetilo se njemu, cijeloj redakciji, ali i modelima - dosjei navode jedno posebno poremećeno pismo čiji se autor potpisao imenom, prezimenom i adresom, najavivši egzekuciju svih Hustlerovih djevojaka pucanjem u njihova međunožja. Dok su jedni mrzili Hustlerove žene, bilo je i žena koje su mrzile Hustler, a možda najpoznatiju skupinu “hejterica” činile su članice Feminističkog međunarodnog revolucionarnog postroja (FIRE). Bile su tek jedne od nekoliko pojedinaca i organizacija koje su svojatale atentat na Flynta: nazvale su ABC News i pojasnile da su ga osudile na smrt kao i sve druge “svinje koje trguju ženama. Istrijebit ćemo sve izdavače koji uče muškarce da nas siluju, režu i dave”. Tad još nisu znale da je Flynt upleten u puno odvratnije stvari od plaćanja ženama da se skidaju pred njegovim fotografima: vlastita kći optužila ga je za seksualno zlostavljanje u djetinjstvu, a on joj je prijetio smrću kad je to objavila u knjizi. Silovanju bi prethodilo zajedničko listanje Hustlera, magazina koji je Larryja Flynta pretvorio u popkulturnu ikonu, legendu i svjetskog megacara, iako sve upućuje na to da je zapravo bio potpuni seronja.