Ana Brnabić, premijerka Republike Srbije, sa partnericom Milicom Đurđić uz pomoć je umjetne oplodnje postala majka sina Igora. Sve se to zbiva u državi ne pretjerano poznatoj po pravima i slobodama LGBTIQ manjine. Iako je diskriminacija formalno zabranjena, jednako su zabranjene istospolne zajednice i brakovi.
One nisu priznate u Srbiji. Srbija je jedna od tri europske zemlje koje imaju ustavnu prepreku za donošenje zakona o istospolnim brakovima. Ustavom iz 2006. godine, brak se definira kao odnos između muškarca i žene. Među njima je i Hrvatska, gdje radi zloglasnog referenduma to se ne bi smjelo formalno nazivati brakom (to je rezervirano za muškarca i ženu), već životnim partnerstvom. Naime, 15. srpnja 2014. donošenjem Zakona o životnom partnerstvu istospolnim parovima je omogućeno sklapanje istog. Osobe u životnom partnerstvu imaju, u teoriji, ista zakonska prava kao i osobe u braku, osim mogućnosti posvajanja djece.
Prethodni ustav u Srbiji nije imao ovakvo ograničenje.
To, zapravo, znači da u očima zakona Brnabić, njezina partnerica i dijete nisu obitelj, niti imaju mogućnosti išta "ozakoniti". Utoliko je dodatno zanimljivo da osoba koja je na takvoj poziciji moći radi ništa ili gotovo ništa da poboljša uvjete za život i dostojanstvo grupaciji kojoj i sama pripada.
Kao što je Express već analizirao, sve je to jedan igrokaz, prvenstveno za zapad, od strane čovjeka koji je tek 2008. godine napustio Srpsku radikalnu stranku ratnog zločinca Vojislava Šešelja nakon što je 14 godina bio Šešeljev glavni tajnik.
"S njom na premijerskome mjestu, Aleksandar Vučić može svijetu pokazivati svoje umiveno lice. Ona ne samo što pripada LGBT zajednici, nego je i podrijetlom djelomično Hrvatica. Uz njezinu pomoć, Vučić svim silama pokušava obrisati sjećanja na bliske veze s osuđenim ratnim zločincem i radikalom Vojislavom Šešeljom, a preko nje i dalje može kontrolirati vladu i biti premijer iz sjene", objavili smo u tiskanom izdanju Expressa.
Isti taj Vučić, koji nije pionir borbe za LGBTIQ prava, Brnabić je na televiziji, kao u nekom paralelnom svemiru, poručio "čestitam Ani i Milici, da Igor bude živ i zdrav! Da bude pametan, sretan i uspješan", te je negirao da je vidio homofobne i negativne komentare po medijima poput onog Sergeja Trifunovića, pulena Dragana Đilasa, koji je divljački izvrijeđao novorođeno dijete.
Glumac je objavio fotografiju Ane Brnabić iz mlađih dana uz gadljivi komentar da će mali Igor biti isti otac, kao i da "djeca u Africi gladuju, a dijete Ane Brnabić se razbacuje s četiri sise".
Cijelu priču za Express su komentirali iz Zagreb Pridea.
"S obzirom na to da surađujemo s brojnim partnericama u Srbiji, ali i u cijeloj regiji, jako nam je dobro poznata situacija vezana uz nedostatak zakonske regulacije životnih partnerica i partnera. Zakon u Srbiji još uvijek ne dozvoljava istospolne brakove, kao ni usvajanje djece, a LGBTIQ osobe koje se odluče na korak roditeljstva, snalaze se na različite načine, kao i kod nas", objašnjava izvršni koordinator Zagreb Pridea Jelena Poštić.
Treba zamisliti hipotetsku situaciju da i Republika Hrvatska ima premijerku (ili premijera) koji je u istospolnoj vezi i dobiva dijete.
Najvažnije, što bi rekao zakon i koliko smo (ako uopće) po tom pitanju ispred Srbije. Par bi, zakonski gledano, imao uređen roditeljski odnos naspram djeteta jer postoji takozvana partnerska skrb koja je definirana zakonom. No, Zagreb Pride objašnjava da je situacija ipak crnija jer "istospolni parovi u Hrvatskoj ne mogu posvojiti dijete partnera_ice. Primjerice, djeca koja su u rođena u obiteljima gdje su partneri ili partnerice osobe istoga spola za Republiku Hrvatsku su "jednoroditeljske obitelji", dok, primjerice, "nebiološka" majka odnos sa svojim djetetom može regulirati jedino kroz status partnerice-skrbnice. Pravo na medicinski potpomognutu oplodnju imaju samo parovi različitoga spola i to samo radi liječenja neplodnosti. No unatoč brojnim pravnim, zakonskim i društvenim preprekama sve veći broj LGBT osoba u Hrvatskoj ostvaruje i planira roditeljstvo."
Dakle, barem gledano zakonski, u Hrvatskoj bi premijerka nešto malo bolje prošla. Gotovo je paradoksalno da država koja, barem pro forma, ima liberalnije i bolje zakone po LGBT zajednicu nema (niti je imala) političara ili političarku koja je otvoreno homoseksualne orijentacije, dok zakonski "nazadnija" Srbija ima premijerku koja (osim što je podrijetlom Hrvatica) je jasno i glasno gay.
"Imenovanje Ane Brnabić za premijerku do neke je mjere povećalo vidljivost LGBTIQ osoba u regiji, no sama činjenica da se osoba identificira na određeni način, nije nužno sama po sebi dovoljna - važno je ono što ona radi, a ne tko ona jest. To možda podiže vidljivost i potiče raspravu, ali ne jamči da će se rasprava odviti u pozitivnom smjeru niti da će se adresirati neka bitna pitanja, kao što i vidimo da je slučaj u Srbiji. Također, voljele bismo podsjetiti da u Hrvatskoj ne postoji niti jedna osoba u javnom prostoru koja je 'out', što dosta govori o društvenoj klimi kod nas. Mi možda imamo bolje zakonodavstvo nego Srbija, ali činjenica da se većina ljudi ne osjeća sigurnima biti 'out' govori zapravo da je klima loša, što ima konkretne materijalne, socio-ekonomske posljedice po naše živote", kažu iz Zagreb Pridea.
Politički je to, kao što smo već spomenuli, igrokaz u režiji Aleksandra Vučića koji je politički neiskusnu Brnabić uvukao u politiku iako se radi nje sukobljavao i sa vlastitom strankom. No, pokazao se to kao mudar politički potez (barem za njega).
Zauzvrat, sve što on misli, ona izgovori umjesto njega.
U studenom prošle godine, u razgovoru za Deutsche Welle, osvrnula se na genocid nad 8000 muslimana u Srebrenici 1995., a odgovor kao da joj je napisao sam srpski predsjednik:
"Ne, ne mislim da je strašni masakr u Srebrenici bio genocid. To je bio gnjusni zločin. Ratni zločin. Nisam ponosna na to. To nije učinjeno u ime srpskog naroda i Srbija ne može kolektivno biti okrivljena za ono što se tamo dogodilo. Mislim da je... znate, mislim da je bio užasan, užasan zločin, ali genocid je u suštini kad... genocid je kad poubijate cijelu populaciju, žene, djecu, a to ovdje nije bio slučaj", pisao je Express, a takve su izjave najbolji primjer odanosti šefu koji je mudro politički iskoristio Aninu dvostruku pripadnost manjinama (LGBT, a djed po ocu je sa otoka Krka).
Obje su zemlje zatočenici vlastitih ideoloških borbi, kukavičluka i inertnosti. Pitanje je samo kako će nam uz političare koje više zanima forma od sadržaja izgledati budućnost, a posebno građanima koji su na bilo koji način manjina. Naime, nisu su sve lezbijke i homoseksualci u Srbiji (i Hrvatskoj) na moćnim pozicijama pa da su "jednakiji od drugih".
