U jednoj zemlji na Balkanu Putin je rock zvijezda

Danima prije prvog putovanja ruskog predsjednika Vladimira Putina van granica Federacije u 2019. godine, mediji su u Srbiji neprestano pisali i "pokrivali" svaki aspekt njegovog jednodnevnog puta u Beograd. Od toga što će Putin u Srbiji jesti, uključujući i rakiju koja nosi njegovo ime, pa sve do čupavog ovčara kojeg je Vučić planirao dati svom kolegi. Sve je izgledalo kao da se planira karneval, a ne slijetanje čelnog čovjeka neke države.

Nema puno mjesta u Europi gdje bi Putinova posjeta bila uzrok takve euforije u trenutku kada većina lidera s kontinenta na ruskog vođu gleda sa sumnjom i prezirom u očima.

"Dragi predsjedniče želim vam da se u Srbiji osjećate dobro. Jako vas puno ljudi iščekuje na ulicama, a oni nisu tamo radi mene, došli su vidjeti vas", rekao je Aleksandar Vučić.

Desetine tisuća ljudi hodali su centrom Beograda, skupivši se na kraju ponajviše ispred katedrale svetog Save, jedne od najveći pravoslavnih crkava u upotrebi, gdje je Putin vrlo ceremonijalno postavio posljednje tri pločice u boji ruske zastave na mozaik čime je hram skoro pa gotov. Za njegovo dovršenje Putin je obećao i dodatnih pet milijuna eura.

Putinov posjet Srbiji je dio Vučićevog vrlo mudro osmišljenog javnog imidža u zemlji, imidža kojeg podržava armija odanih tabloida, gdje su to vrlo brzo proglasili jednim od najvećih okupljanja Srba u povijesti. Ali, piše Foreign Policy, bilo je to mnogo više od toga. Iza gomila ljudi koji su zazivali Putinovo ime, bila je igra dvoje autokratskih vođa koji su, svojim navodnim prijateljstvom usprkos, iskorištavali situaciju za svoju političku dobrobit.

Za otvoreno pro-Putinovskog Vučića, situacija je kompliciranija no što se čini. Usprkos svom, laički rečeno, ulagivanju Putinu u Rusiji njegova je politika, na kraju dana, takva da je jasno kako on želi svoju balkansku državu integrirati u EU, nešto što se "pogurne u zapećak" svaki puta kada se on i Putin nađu.

"Srpsko je društvo tradicionalno orijentirano prema Rusima", kaže povjesničar Milan Radanović.

"To nas čini jako različitima od ostatka Europe, posebno susjednih zemalja iako među njima ima i onih koji su bili u čvršćem ruskom zagrljaju od nas", kaže Radanović.

Objašnjava da iako je Vučićeva politička orijentacija prema zapadu "ne odgovara niti njemu niti njegovom režimu da ga se prikazuje kao zapadnjaka".

Rane od bombardiranja NATO-a 1999. još nisu zacijelile. Bilo je to kada je zapad odlučio prekinuti srpski teror nad albanskom većinom na Kosovu, svojoj nekadašnjoj južnoj provinciji. Kosovo je od tada proglasilo nezavisnost i traži priznanje od međunarodne zajednice s podrškom SAD-a, NATO-a i EU-a. Zeznuto je to, ne samo jer je Kosovo bilo dio Srbije veći dio 20. stoljeća, nego jer je to centar njihovog pravoslavlja i Crkve, te dom nebrojenih srednjovjekovnih manastira.

Upravo je zato Putin tako privlačan Srbiji. Rusija se jako protivila bombardiranju 1999., a od tada radi sve što može da oteža priznanje Kosova, i diplomatskim rutama i vetom pri Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda što znači da nema blagoslova potrebnog da Kosovo postane punopravni član međunarodne zajednice.

"S obzirom da ima javnost koja je skeptična prema EU i SAD-u on si ne može priuštiti da bude netko tko promovira političke interese zapada", kaže Radanović. Vučić je, tako ga mnogi opisuju, političar koji "sjedi na dva stolca", nešto što, kažu mnogi stručnjaci iz regije, radi vrlo svjesno.

Florian Bieber, dopisnik Foreign Policyja te profesor povijesti jugoistočne Europe i politike na Sveučilištu Graz u Austriji, kaže kako "Vučić može to iskoristiti da pritisne EU i podsjeti ih da za Srbiju postoji alternativni put".

Srpski lider, koji sve više kontrolira medije i žestoko reagira na bilo kakvu vrstu kritike i agresivan je kada god misli da nešto može ugroziti njegov status, podsjeti sve na to kako si je "dobar s Putinom".

"Naravno da odanost Rusiji je starija od Vučića, ali sada se i medije potiče da budu odani Vučiću i njegovoj pro-ruskoj retorici. To mu daje manevarskog prostora u Srbiji", kaže Bieber. Srbija je bila jedina zemlja regije koja nije participirala u europskim sankcijama protiv Rusije nakon aneksije Krima 2014.

S obzirom na trenutnu političku klimu u EU, Brexit i daljnji rast populističke desnice, Bruxelles nema vremena za udahnuti i razmisliti o ekspanziji. Europska je komisija rekla kako neće biti novih članova do 2025., a i onda će to vjerojatno biti susjed Srbije, Crna Gora, gdje je 2016. Rusija pokušala potpomoći državni udar. Za sada Milo Đukanović uspijeva pro-rusku opoziciju držati pod kontrolom.

Svi oni na Balkanu koji su "slabi" na Putina i Rusiju prošlog su četvrtka došli u Beograd. Među njima i Milorad Dodik, predstavnik bosanskih Srba iz Bosne i Hercegovine te njezinog tripartitnog predsjedničkog sustava, kao i njegova zamjenica Željka Cvijanović. Uspjeli su i kratko porazgovarati s Putinom. Bila su tu i dva člana crnogorske opozicije, Andrija Mandić i Milan Knežević, koji su također došli na čašicu razgovora. Za njih se sumnja kako su bili dio pokušaja državnog udara kojeg je, navodno, poticala i organizirala Moskva.

Putinovi interesi u Srbiji, osim održavanja simboličke veze s Balkanom, imaju veze i s time da mu imidž ovisi o tome kako će se rasplesti scenarij s Kosovom jer ima veze sa situacijom na Krimu. Na kraju krajeva on ima ekspanzionističke interese i želi ih "prodati" kao legalne u očima međunarodne zajednice, bila to Abhazija, Južna Osetija, Krim ili drugi dijelovi istočne Ukrajine.

"Ako Kosovari imaju pravo na samoodređenje, zašto to isto pravo ne bi imali građani Krima?" pitao je Putin još 2016. ignorirajući da je referendum na poluotoku doživljen kao farsa od strane međunarodne zajednice. Ako Kosovo dobije sve što želi, Putinu se to možda neće svidjeti ali će mu itekako koristiti za sve njegove buduće akcije. Putin kosovarski presedan vrlo rado koristi u svojoj argumentaciji sa Zapadom, rekavši jednom kako će ih "neovisnost Kosova jednom udariti u lice."

No trenutni ton srpskih odnosa s Rusijom može imati dugoročne posljedice za postratnu tranziciju u regiji. Datuma 17. siječnja Vučić je ponovio koliko je zahvalan Rusiji što je blokirala rezoluciju Vijeća sigurnosti koje bi omogućilo da se masakr više od 8.000 muslimana u Srebrenici tijekom rata u Bosni i Hercegovini napokon i nazove onime što jest - genocidom - kako su taj čin već prozvali američki Kongres, europski Parlament i Tribunal u Haagu. Tome se najviše vesele oni koji smatraju da je većina odgovornosti za rat u BiH gdje je stradalo više od 100.000 ljudi prebačena na leđa Srbije i bosanskih Srba iako su u ratu sudjelovali i Bošnjaci i Hrvati.

Oči svijeta uprte su u istragu toga koliko su Rusi utjecali na izbor američkog predsjednika Donalda Trumpa, što je možda najeklatantniji i najvažniji primjer ruskog "petljanja" u tuđa posla. Rezultat toga bi mogla biti izolacija svake države koja se drži ruskih skuta, pa tako i Srbije na njenom putu prema EU.

No Putinov uspjeh u ovoj regiji, dodaje Bieber, bazira se više na slabostima EU i SAD-a a manje na nekoj poruci ili snazi ruskog lidera. 

"On ima limitirane resurse ali dobro sa njima igra. Daje energiju i simboličnu emocionalnu podršku, ali malo toga konkretnog. Njegov glavni interes je ograničiti sferu utjecaja i napredovanje NATO-a i EU, a da bi to postigao ne treba ponuditi suvislu alternativu ili koherentnu strategiju osim disrupcije".