Iako je lajtmotiv predizborne kampanje Donalda Trumpa bio 'America First' i da će zaustaviti beskonačne ratove u kojima SAD sudjeluju od 50-ih i rata u Koreji, Trump je 'uskočio' u pomoć Izraelu i SAD su sa B-2 bombarderima, protubunkerskim bombama GBU-57 i projektilima Tomahawk koje je najvjerojatnije lansirala balistička podmornica USS Georgia, napale tri nuklearna iranska postrojenja Natanz, Fordow i Isfahan. Napad na takvu infrastrukturu odmah je izazvao bojazan od eskalacije sukoba i radijacije.
Nuklearna agencija UN-a nije utvrdila značajan porast zračenja nakon američkih napada na tri iranska nuklearna postrojenja. Isto nije napravila ni iranska. Nuklearni fizičar i vanjskopolitički analitičar Tonči Tadić ima objašnjenje zašto se u Iranu do sada nije dogodio Černobilski scenarij iako svjedočimo napadima doslovno na nuklearna postrojenja.
- Zračenja nema zato što su postrojenja ukopana duboko pod zemlju, s arminiranim betonom - rekao je Tadić, ali i doveo u pitanje koliku su štetu napravile bombe, prvenstveno na 'zlatnom gralu' iranskog nuklearnog programa, Fordowu.
- S obzirom na to da se napad najavljivao, bilo bi nerazumljivo da su Iranci ostavili sve na lokaciji. Neovisno o mitologiji GBU-57 bombi, one imaju prodor do 70 metara armiranog betona. Na vrhu imaju tri tone eksploziva i to može napraviti štetu, ali postrojenja mogu biti stotinama metara pod zemljom. Kao da ste u tunelu Sveti Rok, a netko gore na vrh Velebita baci tu bombu. Bomba može napraviti potres udarnim valom, ali Fordow je u trusnom području i kod najmanjeg potresa se sustavi gase. To je slučaj kod svih nuklearnih postrojenja - smatra Tadić. Dodao je da izjave Trumpa i Hegsetha o spektakularnom uspjehu treba uzeti s određenom dozom rezerve.
Par dana prije napada, 19. i 20. lipnja nastale su satelitske snimke koje prikazuju kamione oko postrojenja Fordow što bi mogao biti dokaz da su Iranci evakuirali postrojenje par dana prije napada.
- Materijal se transportira isto kao i nuklearno gorivo za nuklearke. Imate kamione specijalizirane za prijevoz takvog tereta sa zaštitom od neutralnih, alfa i gama čestica - rekao nam je Tadić i dodao da Iran ima sredstva za transport jer je to zemlja koja se nuklearnim programom ne bavi od jučer. U kontekstu usporavanja iranskog nuklearnog programa Tonči Tadić kaže da je Iran ogromna zemlja s desetinama postrojenja i zemlja koja ima intelektualni kapacitet za nuklearni program na kojem radi još od doba Reze Pahlavija prije islamske revolucije 1979.
- Program je počeo u doba šaha, na neprekidnoj su vezi s Rusima. Nisu oni nekakvi vanzemaljci koji nemaju pojma ni o čemu. Rad s centrifugama je jako napredan posao, desetak zemalja na svijetu to radi. Ako možeš napraviti centrifuge nisi zemlja trećeg svijeta - rezonira naš nuklearni fizičar.
Epilog iranskog nuklearnog programa ima dva scenarija. Iran će se vratiti na pregovore ili će izraelski i američki udari stvoriti kontraefekt pe će Ali Hamenei još brže i agresivnije tražiti nuklearno oružje, kontraefekt kakav je doživio i Vladimir Putin koji je napao Ukrajinu da udalji NATO od Rusije, a na kraju dobio stotine kilometara nove granice s NATO-om u Finskoj.
- Iran se može laički rečeno vratiti na tvorničke postavke i pristati na sporazum o neširenju nuklearnog oružja, ali da zatraže i da se Izrael riješi svog nuklearnog arsenala. Druga priča je da naprave atomsku bombu pa onda krenu postavljati pitanja - objasnio je Tadić.
Budućnost iranskog nuklearnog programa
Europska unija je predložila da Iran zadrži nuklearni program u mirnodopske svrhe, ali pod kontrolom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) kako bi se Teheran spriječio u nabavci armagedonskog oružja.
- EU je predložila Iranu da zadrže nuklearne elektrane pod nadzorom IAEA i s obogaćivanjem do deset posto što je dovoljno za mirnodopski program. Taj prijedlog bi uključivao nabavku uranija iz stranih zemalja koje bi im ga uvozile i tako kontrolirale količinu. Sve europske zemlje izuzev Francuske i Rusije ne obogaćuju same uranij nego ga uvoze. Hrvatska ga za Krško dobiva od Amerikanaca - rekao je Tadić i dodao da Iranci već imaju takvu nuklearku u Bushehru koju su završili Rusi koji im i dovode obogaćeni uranij za to postrojenje. Uvoz obogaćenog uranija je put kojim bi Iranci trebali ići, a i jeftinije je nego graditi svoje centrifuge.
Uloga BRICS-a
Abas Arakči je nakon američkog napada odletio za Rusiju na hitne razgovore s Kremljom. Iransko-izraelski rat je bacio u sjenu sukob u Ukrajini, te sada Putin više nije pod pritiskom i u miru može raditi na poražavanju Ukrajine.
- Putinu odgovara rat, ali ne da Iran u potpunosti oslabi. Rusija ne može vojno pomoći Iranu jer je iscrpljena Ukrajinom. Putin protuzračnu obranu mora držati u Rusiji zbog ukrajinskih dronova - rekao je Tadić. Smatra da bi zapravo Kina mogla uskočiti u pomoć, a ne Rusija koja je s Iranom 19. siječnja potpisala ugovor o strateškom partnerstvu.
- Postoji šansa da Kina opskrbi Iran svojim oružjem i koristi ga kao testni poligon da vidi kako se nosi sa zapadnim oružjem. Drugi razlog je da Kina ovisi o iranskoj nafti. Oko 90 posto nafte koju Iran izvozi završi u Indiji - zaključio je Tadić.
