Posjeta šefa CIA-e Johna Ratcliffea Moskvi nije promijenila situaciju. O tom pitanju raspravljali su i veleposlanici NATO-a koji su se jučer sastali u Bruxellesu. Sastanku je prisustvovao i američki podtajnik obrane Elbridge Colby. Predstavnik Pentagona uvjeravao je saveznik da Sjedinjene Države nemaju namjeru napustiti Save, piše Corriere della Sera. Istovremeno je, međutim, najavio da će do 6. studenog ministru obrane Peteu Hegsethu predstaviti "najmanje četiri opcije" u vezi s raspoređivanjem američkih trupa u Europi. Predviđa se da će, kako se i očekivalo, Washington smanjiti trenutni kontingent od 80.000 vojnika.
Estonski ministar vanjskih poslova Marcus Tsahkna je jasan. U službenoj izjavi navodi: "Naša procjena prijetnji koje predstavlja Rusija nije se promijenila."
Sve to vrijeme, dok je unutar NATO-a, i dalje vlada velika zabrinutost zbog poteza Vladimira Putina. Najčešće dijeljena analiza je da će Kremlj pojačati hibridno ratovanje (ili provokacije). To uključuje sabotaže, oštećenje telekomunikacijske infrastrukture ili podmorskih kabela i napade dronovima, poput onih pronađenih natovarenih eksplozivom u blizini zračne luke Leipzig u Njemačkoj. Istovremeno, međutim, sada je teže isključiti pravi vojni napad, čak i ako je ograničen.
Iz Moskve dolaze kontradiktorni signali. Glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova otvoreno spominje "britanske vojne baze", dok Dmitrij Peskov, Putinov "glas", isključuje napade na zemlje NATO-a . Ali kome bismo trebali vjerovati? Nekoliko veleposlanika NATO-a i jučer je postavljalo to pitanje.
Posljednjih mjeseci kruži nekoliko neformalnih popisa mogućih ciljeva, koje su očito sastavile američke i njemačke obavještajne agencije. Ako usporedimo ove informacije sa studijama autoritativnih istraživačkih instituta, poput Atlantskog vijeća u Washingtonu, i informacijama dobivenim iz diplomatskih izvora, možemo identificirati neke od najranjivijih lokacija. Najizloženija britanska baza je Akrotiri na Cipru, koju je prošlog ožujka također pogodila iranska bespilotna letjelica . Pomorska baza u Gibraltaru i odred Tapa u Estoniji također su teoretski otkriveni. Londonski mediji su u panici: danima se pitaju gdje će Putin udariti. Međutim, u Bruxellesu, u sjedištu NATO-a, tendencija je isključiti otvorenu ofenzivu protiv nuklearne sile poput Ujedinjenog Kraljevstva, navodi Corriere della Sera.
Rizik od eskalacije bio bi prevelik. Međutim, postoje potencijalni ciljevi koji su udaljeniji, ali koji bi testirali otpornost Saveza i sposobnost vojnog odgovora. Među najčešće spominjanim je estonski grad Narva, na granici s Rusijom, samo 136 kilometara od Sankt Peterburga. Tamo živi veliki dio estonskih građana koji govore ruski. Je li zamislivo da bi Putin pokrenuo napad kako bi zaštitio rusku manjinu, s istim obrazloženjem koje je u prošlosti korišteno za ukrajinski Donbas? Talin, glavni grad zemlje, neformalno je izjavio da bi to bila "glupa" ideja, s obzirom na to da je područje okruženo rijekama i drugim prirodnim preprekama, kao i NATO trupama. Ruski napadači mogli bi, alternativno, proći kroz Bjelorusiju i probiti litavsku obranu dok ne stignu do Kalinjingrada, moskovske enklave s pogledom na Baltičko more.
Litva trenutno nema tenkova, borbenih zrakoplova i brodova da izdrži udar te bi se morala osloniti na NATO-ove snage (njemačke i američke) raspoređene na kopnu. Bi li to bilo dovoljno? Nitko nije spreman ništa poduzeti. Otok Gotland (Švedska), usred Baltičkog mora, čini se još krhkijim; ili finski arhipelag Åland, koji je zadržao svoju administrativnu autonomiju i ostao demilitariziran čak i nakon što se Helsinki pridružio NATO-u. Konačno, ističu se i Svalbard, norveški otoci na krajnjem sjeveru, između Barentsovog i Grenlandskog mora. Ovim rijetko naseljenim teritorijima, kako je propisano ugovorom iz 1920., nedostaje vojna obrana. Sedamnaest posto stanovništva je ruskog podrijetla. To bi Putinu moglo pružiti uobičajeni izgovor da naredi još jednu "specijalnu operaciju".
Od potencijalnih meta koje se spominju, a da su u neposrednoj blizini Hrvatske, ističe se osam meta u Mađarskoj i Italiji.
U Italiji, šest je označenih lokacija: Aviano Air Base u Furlaniji, glavna baza američkog 31st Fighter Winga s dvije eskadrile F-16; Vicenza (Caserma Ederle/Del Din), jedno od ključnih sjedišta američke kopnene vojske u južnoj Europi; Ghedi Air Base kod Brescie, talijanska zrakoplovna baza u kojoj djeluje američki 704th Munitions Support Squadron; te Camp Darby između Pise i Livorna, velika američka logistička i skladišna instalacija. Južnije su označeni Naval Support Activity Naples, gdje se nalazi zapovjedništvo američkih Naval Forces Europe-Africa i Šeste flote, te NAS Sigonella na Siciliji, jedan od najvažnijih američkih zračnih i logističkih čvorova na Mediteranu.
U Mađarskoj su dvije lokacije: gotovo sigurno su to Pápa Air Base i Kecskemét Air Base. SAD i Mađarska 2021. potpisali su provedbene sporazume kojima je američkim snagama izričito dopušten pristup i korištenje upravo tih dviju zračnih baza; Pápa je važna i kao baza NATO-ova programa strateškog zračnog transporta s C-17, dok je Kecskemét glavna baza mađarskih borbenih zrakoplova i redovito se koristi za zajedničke NATO i američke vježbe.
