Đure Glogoškog više nema na sceni - a gdje je nestao, nitko ne zna. Čudonovata družina iz i oko šatora u Savskoj 66, popularno zvana "šatoraši", raspršila se po svijetu poput rakove djece. Google ne nudi nikakav noviji članak o Glogoškom. U HDZ-ovoj vladi ga nema (za vrijeme prosvjeda šuškalo se da je spreman postati ministar, ali ta je opcija brzo otpala).
Josip Klemm ima posve suprotnu putanju. Dok je Glogoški nestao s nacionalne scene, vođa prosvjeda, Josip Klemm, iskoračio je na međunarodnu pozornicu - točnije, regionalnu.
Klemm pokušava uspostaviti dijalog sa srpskim veteranima rata u kojemu Srbija, službeno, nije sudjelovala.
Jedini rat kojega je Srbija, prema oficijelnom stavu te države, vodila, bio je onaj na Kosovu, a i on je u knjigama zaveden kao "ograničena policijska intervencija".
Protiv Klemma su se zbog te inicijative oglasile neke braniteljske udruge i pojedinci, ali taj specijalac ne izgleda kao čovjek kojega se lako može pokolebati.
Dao je lavovski doprinos rušenju MIlanovićeve vlade jer su MIlanovićeve verbalne piruete otjerale, kako se pokazalo, dobar dio njegovih birača.
Likovi s druge strane šatora završili su u Saboru RH. Fred Matić i Bojan Glavašević su zastupnici. Matiću je ovo rekuperacija. Šator ga je izludio, jedva je čekao kraj mandata, pa sad može uživati u hladovini.
A slično je i Tomi Medvedu. Iako su braniteljska prava ostala ista prije, za vrijeme prosvjeda i nakon njega, šatora više neće biti. Branitelji ne prosvjeduju protiv HDZ-a. Drugog saziva šatora - neće biti. Kao ni promjene ustava i zakona, što je šator ultimativno tražio, kao da je riječ o pitanju života i smrti a odmah potom zaboravio.
