Top News
6455 prikaza

Goebbelsova tajnica: 'Ne sramim se ničega"

Brunhilde Pomsel u filmu "Njemački život"
1/2
scena iz filma "Njemački život"
Odrasla je u strogoj obitelji u kojoj se nije raspravljalo o politici, napustila je školu s malo kvalifikacija osim sjajnog znanja stenografije

Ovih dana objavljena je biografska knjiga bivše Goebbelsove tajnice koja je umrla prošle godine, u 106. godini života.

Na naslovnici ove uznemirujuće knjige navedena su dva autora. Najveći dio teksta pripada Brunhildi Pomsel, jednoj od nekoliko tajnica u uredu nacističkog ministra propagande Josepha Goebbelsa.  

Njezine riječi su transkript televizijskog dokumentarnog filma 'Njemački život', koji su o njoj 2016. godine snimila četvorica austrijskih redatelja - četvorica austrijskih redatelja, Christian Krönes, Olaf S. Müller, Roland Schrotthofer i Florian Weigensamer.  Film se bavio pitanjem znanja i krivnje. 

Knjiga nosi naslov 'Posao koji sam radila: memoari Goebbelsove tajnice'. 

Njemački novinar Thore D. Hansen, naveden kao drugi autor knjige, ide dalje, uokvirujući svjedočenje Brunhilde Pomsel kao upozorenje današnjim ali i budućim generacijama. Upozorava na prijetnje slobodi i demokraciji i potrebi da se nešto nauči iz njezine priče koja je istovremeno toliko obična, ali i toliko jedinstvena.

Lažiranje izvještaja

Odrasla je u strogoj obitelji u kojoj se nije raspravljalo o politici, napustila je školu s malo kvalifikacija osim sjajnog znanja stenografije i snažnog osjećaja dužnosti. Dugo je povećala svoj dohodak radeći istodobno židovskom prijatelju obitelji i nastojanju nacističkog novinara.

Pridružila se stranci kako bi poboljšala svoje izglede za posao; uživala je u Olimpijskim igrama 1936. godine; bila je "šokirana" Kristalnom noći; ali je odlučila da se neće zamarati problemima židovskih prijatelja, susjeda i gay kolega.

Nakon što je nekoliko godina radila kao tajnica, 1942. godine prebačena je u Ministarstvo propagande. Ovdje je ostala do kraja rata, među ostalim smanjujući u izvještajima broj žrtava Hitlerovog režima i pretjerujući u izvještajima o neprijateljskim zločinima. 

U travnju 1945. pomogla je u vezanju praznih vreća brašna i riže na štap kojim su označili predaju Berlina trupama Crvene armije. Sljedećih pet godina provela je u ruskom zatočeništvu. Nije htjela javno govoriti o tome još sedam desetljeća.

Samo je u postskriptumu njezinih riječi napisano da je Pomsel 1936. godine zatrudnjela sa židovskim ljubavnikom Gottfriedom Kirchbachom. Otišao je u Amsterdam, ali izbijanje rata ju je spriječilo da ode za njim. Prekinula je trudnoću.

On je umro 1942. godine. Živjela je sama u Münchenu do siječnja 2017. godine, a umrla je baš na sam dan Holokausta u 106. godini života. Bila je među posljednjim živućim svjedocima koji su bili u kontaktu s najvišim nacistima. 

Ključni uvid u njezino svjedočenje je stav prema činjenici da je radila za nacistički režim. 

- Ne osjećam se krivom. A zašto i bih? Osim ako nećete optužiti cijeli njemački narod da je pomagao Hitleru da dođe na vlast, kaže Pomsel i kad to govori djeluje vrlo iskreno. 

Potpuno ignoriranje

Tvrdila je da nije imala pojma o tome što se događa sa žrtvama nacističkog režima, niti o zlodjelima, a malo je vjerojatno da je ikad pisala bilo kakve dopise vezane uz holokaust. 

No svjedočila je o razarajućem utjecaju nacističke rasne politike na židovske prijatelje kao što su Kirchbach i Eva Löwenthal, a kako je rekla, znala je i da su drugi odvođeni iz grada zato da bi ih - kako je tada vjerovala - smjestili na sigurno mjesto - u logore. 

Brunhilde Pomsel, Goebbelsova tajnica | Author: Wikimedia Commons Wikimedia Commons
- Nismo htjeli znati, priznaje. Boreći se da preživim pod nenormalnim uvjetima rata i diktature, nisam se htjela opterećivati više no što je potrebno. Osim s Evom Löwenthal, s drugima nisam bila tako bliska i nije me se to toliko ticalo, rekla je. 

Izgleda da je njezina primarna motivacija bila samoodržanje. Opstanak. Njezin posao davao joj je dohodak i status, a ona se više puta prisjetila da su se čak i manji prekršaji protiv režima odmah kažnjavali pogubljenjima. 

Ipak, čak 70 godina kasnije, u njezinom je fokusu priče opravdanje a ne žaljenje zbog strahota i zločina koje je počinio režim čiji je i ona bila dio i za koji je radila. 

U razgovoru koristi se opisnim rečenicama poput 'oni ludi nacisti' ili 'ta glupa partija'. U određenoj mjeri ona je i sama bila žrtva Trećeg Reicha upravo zato jer je s tim režimom surađivala. 

Pouka za 21. stoljeće

Bez obzira na Brunhildin stupanj krivnje, njezin izbor riječi i djela otvaraju važna pitanja o prisili i suučesništvu. 

I zato je Hansenov dio knjige jednako važan kao i biografski dio Brunhilde Pomsel jer upozorava da "umjesto izazivanja osude Pomseličinog života", njezine uspomene "daju nam priliku razumjeti zašto se desničarski populisti, autoritarni sustavi i diktature ponovno pojavljuju i u  21. stoljeću".

Velik dio njezinog  svjedočenja zasigurno ima smisla i danas. Ali takvi odjeci moraju biti tretirani s oprezom. Hansenov strastveni esej bavi se recesijom, siromaštvom, političkim umorom, globalizacijom, internetom i radikalizacijom - a na sve to odgovore ima Pomsel i njezino iskustvo. 

Čitanje ove knjige potiče nadu da iz povijesti možemo naučiti na način na koji Brunhilde Pomsel to nije mogla, piše Telegraph.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.