Hasi nije uspjelo s fašistima, ali mu ide s Titom

Dok se uobičajeni sumnjivci oko Milana Bandića grebu za Holding, stanove, novac, zaposlenja, beriva i tantijeme, Zlatko Hasanbegović želi samo jedno; komisiju za imenovanja ulica i trgova. Bivši ministar kulture želi simbolički preurediti hrvatsku povijest. Njegova je misija "damnatio memoriae" (lat. "osuda sjećanja"). To je izraz koji označava postupak "zabrane sjećanja" ili "protjerivanja određenih ljudi iz javne uspomene". Mnogi su režimi uništavali groblja svojih prethodnika ili okupatora.

Hasanbegović u tom smislu završava misiju rušenja spomenika NOB-a, koja je započela u Domovinskom ratu, a nije izvedena do kraja, dijelom i Tuđmanovom zaslugom. Na kraju ove restauracije, iz hrvatske bi povijesti trebali iščeznuti partizani, komunisti i slične crvene sablasti. Ustaštvo ne može biti rehabilitirano, ali njegovi idejni prethodnici mogu. Sve su to simptomi dubokog poraza jednog vremena, koje - ne uspijevajući savladati niti jednu prepreku u sadašnjosti - vodi borbu za "bolju" prošlost.

Mi gubimo vlasništvo nad svim nacionalnim resursima, gubimo arbitraže čak i s patuljastim državama poput Slovenije ili do jučer beznačajnima poput Mađarske, ali tučemo Tita, zabijamo mu glogov kolac.

Nije samo trg Top News Ni Tito im ne pomaže: Grabež za fotelje u Zagrebu

Pritom dio revizionista nije vođen idejnim razlozima: neki od najfanatičnijih desničara današnje Hrvatske komunistima ne mogu oprostiti nacionalizaciju imovine svojih predaka, koja je neki put stečena pošteno, a neki put otimanjem ili jeftinom kupovinom židovskih kuća, stanova i sl., što je Pavelićeva NDH radila sustavno. Pa ipak je Hasanbegović, prije koju godinu, poraz te države nazvao nesrećom. Na dženazi Mirsada Bakšića Hasanbegović je rekao:

"Rahmetli Mirsad pripadao je onom hrvatskom naraštaju koji je dječačkim očima vidio i doživio našu najveću nacionalnu tragediju i poraz iz 1945. godine. Za njegov poratni naraštaj ulazak u javni život značio je odabir između priklanjanja jugokomunizmu i njegovim lažnim protuhrvatskim i protuislamskim vrednotama, ulaskom u krug privilegirane kaste, ili s druge strane, ostajanja svojim, ali izvan kaste jugokomunističkih pomazanika."

U međuvremenu je Hasanbegović ideološki evoluirao, pa više ne zagovara NDH niti ustaše naziva mučenicima, već se koncentrirao na drugo područje borbe. Kako se ustaše ne mogu rehabilitirati, može se učniti nešto drugo; ocrniti partizanski pokret tako da ga se najprije izjednači s NOB-om, a potom prikaže i većim zlom. I ta faza je sad na djelu.

Tu vrstu revizionizma u Njemačkoj je svojedobno otpočeo berlinski povjesničar Ernst Nolte, ali nije imao osobitog uspjeha. On je nacizam tumačio tek kao odgovor na boljševizam. Hasanbegović i Esih imat će dosta posla sa zagrebačkim ulicama i trgovima.

AUGUSTIČNIĆ, ANTUN

U Zagrebu ima aleju. Radio je biste obojici vođa nedemokratskih režima, Paveliću i Titu. Navodno je Tito, kad je vidio njegov rad, rekao: "Sjajno, Tonkec, iako ti je Ante malo bolje uspio". Komisija za sučeljavanje s posljedicama djelovanja nedemokratskih sustava s njim bi imala dosta posla.

Ako je točno da je Augustinčić otkrio Titu i Krajačiću Goli otok - koji je upoznao tragajući za kvalitetnim kamenom - ta bi se činjenica pokazala nezgodnom za nastavak njegova zagrobnog života na alejama, ulicama, trgovima i galerijama, dakako, do krajnjih granica rejona u kojem se prostire vlast Hasanbegovića i Esih.

BANDIĆ, MILAN

Miki Bandić bio je zadnji sentimentalni titoist u vrhu hrvatske vlasti. Trg maršala Tita bio je na zadnjoj crti njegove obrane. Kad je trg pao, postalo je jasno da je Bandić kapitulirao i da se osjeća nemoćnim. Zlatko Hasanbegović ga je ponizio na nekoliko načina. Prvo, time što ga je natjerao na odustajanje od referenduma, iako se Bandić kleo da to bez referenduma neće proći. Drugo, time što je objasnio kako je Bandiću Tito zamijenio oca.

Domagoj Zovak u News baru je primijetio da je to "osobito nizak udarac, jer primijetili ste to i sami, Bandić nikad ne spominje svojeg oca. Uvijek majku. Otac mu… Pa… Kako to kažu Srbi, i nije bio neka cvećka. Raspikuća, puno pio, malo za djecu mario… Nadripsiholog je odmah frojdovskom sigurnošću procijenio kako Bandićeva obrana trga ima korijene u njegovom lošem odnosu s ocem kojeg je onda potražio u Josipu Brozu Titu", rekao je Zovak.

BANDIĆEVI STRIČEVI

Milan Bandić tvrdi da su mu dva strica poginula na Bleiburgu a dva na Sutjesci. Nikad nije govorio o njima. Skeptičniji ljudi sumnjaju u istinitost te tvrdnje.

FRANK, JOSIP

"Učinit ću sve što je u mojoj moći da Josip Frank dobije ulicu u Zagrebu", rekao je Hasanbegović. Frank je kontrovezna figura: kao Židov, bio je jedan od utemeljitelja Stranke prava. Pojam "frankovci" služio je 30-ih kao alternativni termin za ustašku mladež ili ustaše. Tito je negdje, pijući frankovku kod fratara u Slavoniji, primijetio: "Joj, dobra vina a ružna imena..."

Josip Frank konvertirao je na katoličanstvo. Njegova kći Olga majka je Eugena Dide Kvaternika, jednog od prvaka ustaškog pokreta. Kvaternikov sin Slavko ispripovijedao je za Express kako je Olga prezirala Pavelića, pa je rekla sinu: "Slavko i Dido, pustite vi Pavelića, vratite se i sadite krumpir u Petrinji".

BUDAK, MILE

Hrvatski književnik i jedan od prvaka ustaškog pokreta. Strijeljan kao ratni zločinac jer je potpisao rasne zakone. Njegovo ime danas nose ulice u nekim hrvatskim naseljima. Vojdrag Berčić, sudac istražitelj koji je ispitivao Milu Budaka, svojedobno je dao intervju autoru ovog teksta. Berčić je rekao kako ga je Budak iznenadio pohvalom Titu.

"Da smo mi bar imali nekog takvog", rekao je na ispitivanju bivši Pavelićev doglavnik, koji je posljednjih godina rata bio u Pavelićevoj nemilosti.

"Na moje iznenađenje, Mile Budak otpočeo je s panegirikom – partizanima! Ne morate mi vjerovati, ali nikad o partizanima nisam čuo ništa ljepše. Riječi su mu navirale poput bujice, govorio je izvrsno, tečnim ličkim dijalektom, vrlo nadahnuto. 'Partizani su bili toliko snažni', rekao je, 'da ni najveća vojna sila suvremenog svijeta, moćni Hitlerov Treći Reich, nije mogla izaći na kraj s njima", eto, kolika je snaga našeg čovjeka'...

Hasanbegović je Budaka, na tribini u Privredniku, svrstao u isti koš s Francetićem i simbolički ga se odrekao.

TUŠKAN, GRGA

Sisački pravaš, čija je ulica u Zagrebu preživjela sve režime zato što je Tuškan presvlačio ideološke kapute. Mnogi ga smatraju utemeljiteljem zagrebačkog antisemitizma. Wikipedia kaže: Grga Tuškan najpoznatiji je po svjedočenju o tjelesnom obračunu zastupnika Josipa Gržanića s banom Khuenom Héderváryjem u Saboru, povodom tzv. arhivske afere (poznati "saborski vritnjak", kad je u istražnome zatvoru (10. listopada 1885.) izjavio: "Ja držim da je udaren preuzvišeni g. ban nogom..."

Budući da je vlast htjela zataškati takvu "sramotu", okrivljen je za klevetu te mu se oduzima titula doktora prava i zabranjuje odvjetnički rad, kao i Davidu Starčeviću, a obojica su osuđeni i na šest mjeseci zatvora. Tim više je neobično što je kasnije bio u domovinašima i pravaškim frakcijama koje su podupirale Khuena i vladajući režim te je eklatantan primjer konvertitstva i nestalnosti hrvatskih političara i politike. Zlatku Hasanbegoviću, čini se, nije posebno simpatičan, vjerojatno zbog priklanjanja Hrvatsko-srpskoj koaliciji. Mogao bi biti zamijenjen Frankom.

MASARYK, TOMAŽ

Čini se da i Masarykova mama crnu vunu prede.

Češki je državnik - na kojeg je Hasanbegović navodno alergičan - bio opisivan kao "najveći prijatelj jugoslavenskog naroda". Masaryk je skovao riječ "kroatofobija". Prvo zabilježeno korištenje riječi croatophobia nalazi se u njegovoj knjizi "The Spirit of Russia: studies in history, literature and philosophy" iz 1919. godine; a koristi i termine "czehophobia" i "russophobia". Sad tome možemo pridružiti termin "masarykofobia".

TITO, JOSIP BROZ

Kad ostane bez trga u Zagrebu, preostat će mu još niz ulica i trgova u Nizozemskoj, Italiji, Francuskoj, Meksiku, Brazilu, na Kubi i brojnim drugim državama.