Dan-dva prije izbora Tomislav Karamarko svim je novinarima koji su ga imali prilike slušati ponavljao isto: “Mi ćemo na izborima dobiti 73 mandata”. Potom bi dodao: “To ćemo dobiti u Hrvatskoj, a u dijaspori još tri”. Bilo je to daleko od kamera, u autobusu koji je tih dana kružio cestama između Knina, Drniša i Šibenika.
Izborna noć bila je hladan tuš za Tomu Karamarka
Na bazi te procjene, u koju su vjerovali svi istaknutiji HDZ-ovci (temelj su bile ankete 2x1 agencije Roberta Bosaka), vodeći ljudi stranke već su podijelili desetke funkcija, kako u državnom aparatu, tako i u javnim poduzećima.
Karamarko je kotirao kao neupitan lider stranke u godinama koje dolaze. Nitko se, ali baš nitko nije zapitao kako to da je Ivo Sanader na vrhuncu političke snage sakupio “tek” 66 mandata, imajući “ispod stola” i “iznad stola” milijune, jaku ministarsku posadu i, u odnosu na Karamarka, izrazito superioran javni nastup - a Karamarko ipak računa na deset zastupnika više od njega u najjačim danima.
U izbornoj noći Karamarko je još ostao pošteđen kritika jer je rasplet bio neizvjestan, no čim su u vrhu HDZ-a shvatili da je matematika koja ih vodi do vlade strahovito teška, počele su zakulisne igre. Vrh HDZ-a počeo se dijeliti na idejne i interesne kružoke, od kojih je svaki počeo razmatrati svoj “put spasa”.
On je započinjao i završavao izborima potencijalnog vođe, prema starom aksiomu koji - nepogrešivo - kaže da je temelj svake politike kadrovska politika.
Tomislav Karamarko ne odustaje od trona. Čini se da u toj borbi ima dva jaka protivnika. Onaj jači je iizvan stranke, a to je Ured predsjednice.
Vladimir Šeks pokušava već neko vrijeme nagovoriti Andreja Plenkovića na kandidaturu za predsjedničku poziciju. Na pitanje kakav bi trebao biti vođa HDZ-a, svi - u stranci i izvan nje - daju klišeiziran odgovor. “To bi trebao biti netko kao Ivo Sanader, samo pošten.”
Idući izbori idu po pravilu: jedan čovjek - jedan glas
Ivo Sanader bio je najjači lider HDZ-a nakon Tuđmana: sjajan retoričar, karizmatična ličnost, široke humanističke naobrazbe, dobar poznavatelj književnosti, govornik stranih jezika, posjednik dojmljive zbirke klasičnih slikara i, nažalost, prečest gost crnih kronika. Redoviti izbori za predsjednika stranke trebali bi biti rapisani na proljeće, a odvijat će se prema načelu jedan čovjek - jedan glas.
Ta je opcija vrlo riskantna za sve kandidate jer nitko ne zna kako stranka diše i komu bi bili skloni.
Andrej Plenković idealno se uklapa u forumulu - Sanader, ali pošten. On je visok, zgodan, govori strane jezike, ima iskustvo u diplomaciji, idealno se međunarodno pozicionirao na igrama oko Ukrajine... Nema nikakve sumnje da će Plenković - nagovore li ga na kandidaturu - biti rado viđen u Washingtonu i Bruxellesu, no pitanje je može li Andrej Plenković proći u Drnišu ili Čavoglavama.
- On ima niz mana - reći će protivnici njegove kandidature iz redova HDZ-a.
- U prvom redu, smatraju ga ljevičarom. Uključio se u HDZ tek prije nekoliko godina, i to tek nakon što je od HDZ-a dobio bolje ponude nego od Vesne Pusić i Ive Josipovića. Drugo, jako je tašt i predstavlja samo zgodnu kulisu, ali lišenu zapravo stvarnog sadržaja.
Plenković dobro izgleda, ali nema nikakav sadržaj
Plenković je jako dobar govornik. Nema sumnje, ali je zainteresiran samo za svoj probitak.
Mnogi misle da će Plenković teško pristati na kandidaturu i zato što u Bruxellesu ima sjajan posao, visoku plaću, relativno malo opterećenje i život na visokoj nozi. Zašto bi riskirao to da bi preuzeo stranku koja vodi gospodarstvo u rasulu i preuzeo teret odgovornosti kakav mogu nositi samo najjači.
- On vam nikad nije dobio ni jedne izbore i nije hrabar. Jako kalkulira. Ako mu se ne jamči pobjeda, on se u to neće upustiti. Osim toga, ima jedan problem. On nikad nije bio frontmen, koji je vodio nešto, neki sustav, a sad bi trebao preuzeti stranku, možda i državu, Doduše, za sve postoji prvi put...
Andrej Plenković prije bi mogao biti “kooptiran” nego izabran. Teško je zamisliti da bi ga većina članova stranke podržala, no nije to nesavladiva prepreka - i Tomislav Karamarko je bio autsajder na stranačkim izborima, pa ih je ipak dobio.
Važan problem Tomislava Karamarka mogao bi u dogledno vrijeme biti Milijan Brkić. Ta dva čovjeka u HDZ-u su kotirali kao Mirko i Slavko, Boro i Ramiz, dva tijela, jedna duša... Brkić se, vjerojatno, ne bi ni bavio politikom da ga Karamarko nije pozvao u HDZ. Poznat po čvrstoj lojalnosti ljudime i vrijednostima u koje vjeruje, Brkić je u zadnje vrijeme ipak konfrontiran sa svojim šefom.
Milijan Brkić gura Damira Jelića kao svojeg kandidata
Nije poslan na Pantovčak kao savjetnik predsjednice, nije mu bilo predviđeno mjesto u vladi,niti u izvršnom aparatu, nije se slagao s brojnim Karamarkovim kadrovskim rješenjima, među kojima se ističe kandidatura Josipe Rimac, žene koja je u svojoj izbornoj jedinici dovela do tihog bojkota glasača, a u javnosti HDZ-u ojačala reputaciju stranke koja uvijek ima isti modus operandi, bez obzira na to tko joj je na čelu.
Čini se da Milijan Brkić tiho simpatizira - ili gura - karlovačkog gradonačelnika Damira Jelića, koji je u zadnje vrijeme, pod nejasnim okolnostima, postao glavni predstavnik stranke u javnosti.
Jelić je hrvatskoj javnosti postao poznat po spomeniku abortiranoj djeci, a kao veliki vjernik, Jelić se sigurno idealno uklapa u Brkićeve kadrovske matematike - on nije kompromitiran, mlad je, kršćanin, vrlo pobožan i vrlo konzervativan - pa bi se s njim lakše mogla dobiti i podrška Crkve, koja Tomislava Karamarka nikad nije prihvatila kao svojeg kandidata.
Jelić govori jezik koji Crkva sjajno razumije. Najpoznatija mu je izjava ona u kojoj je abortuse usporedio s Jasenovcem i Bleiburgom.
- U tom trenutku započinje život, odnosno 7, 8 ili 10 života koji će biti zamrznuti. Tko daje jednom biologu pravo da se odluči koji mu se od tih života čini najbolji? Što s ostalih šest ili sedam, kojih više nema? Riječ je o životu i smrti te sam zato namjerno upotrijebio tako jaku sliku. Imali ste život i smrt u bitki na Krbavskom polju, imali ste najveću tragediju u Jasenovcu, a možda još i veću na Bleiburgu. Bojim se da si ovdje uzimamo za pravo nešto što je pravo samo od dragog Boga - rekao je Jelić govoreći o pobačaju te dodao da žali sve ljude koji će o tome odlučivati i kako se moli za njih.
Još jedan ljubitelj velikih riječi i povratak na staro
Župan Virovitičko-podravske županije Tomislav Tolušić drugi je kanidat stranačke desnice. I on voli velike riječi. Poznato je da se ministru obrazovanja Rajku Ostojiću obratio satiričkim pismom u kojem ga moli za kubanske recepte:
- Ministre, a da nas preseliš na Kubu? Postoji jedna država otok u Latinskoj Americi, jedna od rijetkih svjetskih država koja je još komunistička diktatura, zemlja poznata po kršenju ljudskih prava i sloboda, rumu, turizmu i još jednoj stvari. To je Kuba. A ona stvar po kojoj je Kuba možda i najpoznatija je jedan od najboljih zdravstvenih sustava na svijetu. Zemlja koja je puno siromašnija od Hrvatske, zemlja u kojoj puno stvari ne funkcionira, ali zemlja koja ipak vodi brigu o zdravlju svojeg stanovništva. Zemlja koja s deseterostruko manjim proračunom za zdravstvo od Hrvatske ima tisuću puta bolju zdravstvenu zaštitu za svoje građane. Pa nekako si razmišljam, dragi moj ministre zdravlja, ti si jedan pravi pošteni SDP-ovac, Fidel Castro je vaš drug, osvjedočeni istinski komunist, heroj ulice, čovjek koji u prsima nosi crvenu zvijezdu umjesto srca...
Moguće je da iz prikrajka vreba još jedan kandidat. Ćaća. Ivo Sanader. Prema nekim napisima u medijima, on samo čeka da na sudu padne i slučaj Planinska pa da se opet vrati na političku scenu - i tada bismo dobili ‘Sanadera, ali poštenog’, no ne kao kopiju, nego original.
Dobio vladu ili ne, HDZ ima kadrovski problem. Do njega je došlo, kao i u drugim hrvatskim strankama, zbog pomanjkanja unutarnje demokracije. Statuti stranaka liderima daju faraonske ovlasti. Oni ih koriste zato da potamane konkurenciju, a one koje ne mogu maknuti - promaknu.
Milanović je poslao Tonina Piculu u Bruxelles, kao što je Tomislav Karamarko poslao Andreja Plenkovića. Da ne smetaju, da budu na velikoj plaći i da se ne bune. To je, naravno, naopak princip. Vrh stranke u takvoj je konstelaciji u svemu ograničen širinom i dubinom prvog čovjeka, a to nikad nije dovoljno.
Vlast znači ključeve državne blagajne, a njima se može zakrpati svaka napuklina. U tom smislu je Karamarko do proljeća siguran. O podjeli resora i plijena ovisit će i njegove šanse na proljetnom provjetravanju.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
To je naprosto nemoguća misija:- )))))))))