Prozvali ste i bivšeg šefa Tomislava Karamarka, ali i neke druge bivše da ne mogu staviti točku na kraj jedne ere i da imaju mesijanski poremećaj. Kako se političari užive da su mesije?
Čovjeku nekad treba dati položaj i novac da se otkrije njegovo pravo lice. Karamarko je bio legalno i legitimno izabran za predsjednika HDZ-a, pokušao je presložiti vladu i u tome nije uspio. Nakon toga je odgovorno dao ostavku. Reagirao sam na njegove najave o povratku da zaista ne zna staviti točku na kraj jedne ere, nego stavlja zareze. On može djelovati kao član dok se slaže s programom stranke. Može se i na unutarstranačkim izborima ponovno kandidirati za predsjednika, premda vjerujem da ima male šanse jer se ne mijenja selektor koji pobjeđuje. Članovi stranke dobro pamte gdje smo bili u ljeto 2016. godine.
Ostalo je pitanje o uživljavanju u mesije i kako to izbjeći, može li se i premijeru to dogoditi?
Najčešće pogreške su se događale nakon osvajanja uzastopnog drugog mandata. Svatko je u opasnosti da pogriješi, a to najviše ovisi o strukturi ličnosti, ali i timu ljudi s kojima se određeni premijer okruži. Premijerov tim treba biti stručan, kompetentan i otvoren za dijalog. U HDZ-u ima više od 200.000 članova i ne postoji područje u kojem nemamo eksperta za ministarsku poziciju. Da bi se pogreške izbjegle nužni su dosljedno poštovanje zakonodavnog okvira, stručnost i poštenje.
Koje psihološke osobine prevladavaju kod naših zastupnika?
Živimo u vremenu sve jače estradizacije politike. Imamo političare koji se pretvaraju da znaju sve o svemu. Love se već sad preferencijalni glasovi, a na društvenim mrežama ćete uvijek dobiti više lajkova ako nekoga popljujete nego ako konstruktivno raspravljate. Postoje različiti tipovi zastupnika, oni koji se drže samo svoje struke ili lokalne teme, oni koji su iskusni, ali i oni koji su provokatori i koji prave cirkus od Sabora. S druge strane, HDZ i SDP kao velike stranke gube povjerenje birača, pa rastu antisistemske stranke. Prvenstveno Živi zid i zatim djelomično Most. Živi zid je anarhistička stranka, a Most je dva puta bio u vlasti, s tim da je prijepodne obnašao vlast, a popodne glumio opoziciju. Vjerujem da će Živi zid završiti kao ORaH ili Laburisti, a da njihov trenutačni uspjeh treba gledati kroz prizmu slabosti SDP-a. Kad SDP opet postane stabilan, padat će broj birača koji daju potporu Živom zidu.
Može li se u Hrvatskoj biti političar, a ne biti licemjeran?
Imamo HNS koji je govorio da nikad neće s HDZ-om, HDZ koji je govorio da neće s Bandićem, pa su opet partneri, i još niz sitnih primjera s promjenom stavova. A iskreno, gotovo je nemoguće biti u politici i ne ispasti licemjeran. Cilj svakog udruživanja jest interes, ali on mora biti opći, a ne pojedinačni. Česte su situacije kad vrijedi teza da je politika umijeće mogućeg, i to upravo radi višeg, javnog interesa. Tako je i došlo do koalicije HDZ-a i HNS-a koji su svjetonazorski potpuno drugačiji, ali su se programski složili da ne bi za zemlju bilo dobro imati treće izbore u dvije godine jer bi se time ugrozilo povlačenje EU fondova, stabilnost, reforma obrazovanja...
Kad smo kod svjetonazora, vi ste jedan od rijetkih zastupnika koji sudjeluje u Hodu za život, podupirete udrugu Vigilare, pa zašto kao zastupnik ne podnesete amandman kojim bi se zakonom zabranio pobačaj?
Zabrana pobačaja u Hrvatskoj je iluzija i ona nije moguća. Katolicima ne treba zabrana pobačaja da se ne bi odlučili za njega. Kao demokršćanski političar uvijek ću se zalagati za život od začeća do smrti. Papa Ivan Pavao II. rekao je da kad nije moguće izboriti zakon koji je u potpunosti u skladu sa stavovima Katoličke crkve, onda se treba založiti da on bude što više etičan i pravedan. Pobačaj je osjetljivo pitanje i svjestan sam da iako osobno poštujem jedno uvjerenje, da u državi žive i oni s drugačijim uvjerenjima. Država je dužna naći zlatnu sredinu i urediti pravo na pobačaj da zakon ne bude ni previše konzervativan ni liberalan. Svakako nam treba moderniji zakon od postojećeg starog 40 godina, uvažavajući znanstveno utemeljene činjenice. Bilo bi idealno da pobačaja nema, ali znamo i da ih ima i da će ih biti. Država puno više treba raditi na edukaciji mladih, trebamo zakon koji će biti razuman, etičan i prilagođen 21. stoljeću.
Iako je pobačaj legalan pod određenim uvjetima, mnogo liječnika ih ne pristaje raditi zbog priziva savjesti i onda se zakon tako derogira. Možete li tako i vi reći da ne želite liječiti osobu koja je ubila čovjeka jer ste demokršćanin?
Postoji Kodeks medicinske etike koji priznaje pravo na prigovor savjesti. Živimo u društvu u kojem je za značajan broj ljudi pobačaj nužno zlo, ali ipak prihvatljiv. Razlika je kad je riječ o pobačaju ili zbrinjavanju pacijenta u psihijatrijskoj ustanovi ili nekom internističkom odjelu. Za mene je svaki pacijent jednak kad sam dežuran. Pobačaj je puno delikatnije pitanjeali ako je u nekoj državi pobačaj legalan, onda državne institucije trebaju omogućiti ženi taj zahvat. Dakle, apsolutno sam za pravo na prigovor savjesti, poštujući i činjenicu da se u nekim državnim zdravstvenim ustanovama omogući i pobačaj kao medicinski zahvat.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Zasto bi se Crkva distancirala od Biskupa Kosica? Ja bih se prije distancirao tebe. Ti si u istinu psihijatrijski slucaj. Ako zelis odgovoriti, pisi na latinici. Cirilicu ne razmem.
Jel to ovaj koji lijechi zdrave ljude ???? Kao Franciskovicha.................. Vodi si ga doma
jeste Vi pacijent u Vrapcu...il.....?