Hrvatske stranke: Ima ih 305, a statistika im je preluda

Razmišljali o HDZ-u ili (pogotovo) o očerupanom i izubijanom SDP-u, hrvatska politika, ima već neko vrijeme, u takvom je stanju da pokušaj osnivanja novih stranaka, ovaj put za promjenu ozbiljnih, ne može donijeti baš ništa gorega nego što je to slučaj s velikima koje već postoje. Odnosi se to i na veći dio postojećih manjih stranaka.

Stoga je logična najnovija najava Vlahe Orepića, bivšeg ministra unutarnjih poslova i bivšeg člana vodstva MOST-a, da će osnovati stranku "Nova politika" kojom će pokušati "objediniti i lijevu i desnu Hrvatsku". Logična je i najava Dalije Orešković iz kolovoza da je za osnivanje nove stranke spremna i ona. Za politički potez ove časne i slavno oborene bivše šefice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa čak je žestoko navijao veliki dio javnosti.

To je njeno vrijeme Top News 'Crna Dalija' ima veliku šansu ali mora reći tko je i što je

"Ako se na postojećoj političkoj sceni nema za koga glasati, onda, kao društvo, moramo stvoriti novu opciju", rezonirala je i tome se nema što dodati, posebno kad dolazi iz usta "Crne Dalije", osobe koja je na svojoj funkciji pokazala da joj je stalo, da je nije strah udariti niti po predsjednici, niti po desnima, niti po lijevima.

I Orepić je čovjek vrlo zanimljivog životnog puta, tip kojega opisuju kao "vrlo zeznutog", koji je završio četiri fakulteta ili visoke škole, koji je u ratu organizirao obranu Ploča, a potom ne da nije išao unovčiti svoj ratni put, nego je kao ekološki aktivist udruge "Škanj" iz doline Neretve ušao u opasan sukob protiv gradnje TE Ploče.

Opasan zato što je bila riječ o skupom, ekološki katastrofalnom projektu, opasnom i po zdravlje ljudi i po poljoprivredu i po živi svijet. I izgurao je i to, iako je to značilo već tada sukob s ljudima tadašnjeg direktora SOA-e Tomislava Karamarka. Čak i kad se gleda nekoliko disidenata iz SDP-a, ima tu zanimljivih ljudi.

Patrik Macek/ PIXSELL

Problem je u tome što se ranijih godina već događalo da neki vrlo kvalitetni ljudi osnivaju stranku, ali da iz ovih ili onih razloga njihov projekt propadne. Najistaknutiji primjer je bivša ministrica okoliša Mirela Holy koja je smetala izvjesnim, nazovimo ih eufemistično, gospodarskim lobijima, povezanima s energijom i otpadom. Njena stranka je u kratkom uzletu dosegnula popularnost od čak 18 posto, dostigla SDP, a onda... Priča s ORaH-om ima svoju posebnu povijest.

Kako bilo, sve ostalo množenje političkih stranaka u Hrvatskoj skoro u strogom pravilu bilo je puka politička inflacija, i to od 1990. do danas. Primijeti se to već letimičnim pogledom na postojeći broj stranaka u Republici Hrvatskoj – njih 162, od kojih je parlamentarnih čak 20, što također svjedoči o političkim lutanjima, krizi i politike i povjerenja građana u ljude koji se nude zastupati njihove interese u Saboru.

U devetom sazivu Sabora imamo 151 zastupnika, pa ako nezavisne zastupnike tretiramo kao jednu stranku, ispada da svaka stranka ima prosječno oko sedam i pol zastupnika. A stranke koje više ne postoje? Njih smo ispratili uglavnom u zaborav čak 143. Ako bismo gledali s vedrije strane, onda ne stoji izlizana doskočica "dva Hrvata, tri stranke", ali stoji da na sadašnjih oko četiri milijuna građana (ne računamo iseljene) dolazi 305 stranaka kojih smo se nagledali, koje gledamo ili koje nismo niti primijetili u 28 godina političkog pluralizma.

Ma nije valjda... Top News Operacija 'Trolovi': HDZ-ovci opet kradu novac stranke?

A to je onda 13.118 građana na svaku stranku, na tragu onog vica iz Tuđmanovih preslagivanja vlada u 90-ima kad se jedan susjed drugome ruga da zar on do sada još nikada nije bio ministar. Ako se gledaju samo postojeće stranke, onda na svaku stranku dođe 24.691 građanin RH. Sve da iz svake od njih dolazi samo jedan zastupnik, u Saboru ne bi bilo mjesta za sve njih. Za neke od njih pojedini ljudi navodno i glasaju.

Prošle godine politolog Goran Čular predložio je da se Zakon o političkim organizacijama tako doradi da se uvede pravilo da stranka mora imati barem oko 500 članova. Time bi, rekao je, iz registra automatski bilo izbrisano više od polovice njih. Postoji tu još jedna čudna situacija, a to je da se stranke, unatoč velikim članstvima, iz članarina financiraju sa samo oko 7 posto. Očito je da ljudi članarine ne plaćaju. A onda to dovodi u pitanje stvarnu podršku tim strankama i pitanje za milijun kuna – tko onda i s kakvim očekivanjima te stranke financira?

Ovako su stranke krajem prošle godine tvrdile da stoje s brojem članova: HDZ 220.000, SDP 37.358, što je broj za koji je do danas jasno da se vrlo moguće u međuvremenu jako smanjio, HSS 38.710, HNS 39.867, iznenađujuće puno u odnosu na primjerice SDP, GLAS 942, HSU 11.000, MOST 430, IDS 7329, SDSS 10.100, SNAGA 160, HSLS 17.000, a u Saboru ima samo jednog čovjeka, HDSSB 423, Stranka međugeneracijske solidarnosti Hrvatske koja se u međuvremenu priključila Bandiću Milanu 365 imala je 1500 članova, Narodna stranka – reformisti navodno 9000, Živi zid navodno 1500.

To je ono što se koliko, toliko zna. Tko zna kakva je još situacija s Bandić Milanom, Hrastom, HDS-om, Promijenimo Hrvatsku, Neovisni za Hrvatsku... Sve skupa to je skoro 400.000 članova, što je s atomiziranim članstvom preostalih više od 140 stranaka sigurno i nešto više od 400.000. Da je svaki deseti građanin Hrvatske politički aktivan, ispalo bi da je ova zemlja građanski osviještena poput kakvog Islanda.

Izvjesnije je ipak da su najmasovnija članstva vrlo često posljedica naprosto toga da se tijekom godina po stranačkim članskim registrima akumulirala sva sila ljudi koji su zaboravili da su članovi. Možda čak više nisu niti među živima. Ne dao Bog pomisliti da su neke od njih na članstvo prisilili poslodavci. Kako god, stanje s razinom političke pristojnosti unutar velike većine stranaka svjedoči da su ti ljudi u pravilu politički inertna masa, potrebna tek zbog bildanja brojke, zbog tko zna kakvih osobnih razloga ili potreba za članskom iskaznicom.

Nikola Grmoja Top News 'U Mostu nema većih populista od ovih na vlasti'

A novac? Što više stranka dobije zastupnika na parlamentarnim izborima, to im je veća naknada koju dobiju za pokrivanje promidžbe. 2016. su ostvarili 25 milijuna kuna prihoda od tih naknada. Zatim, za svakog zastupnika u Saboru stranke dobivaju još novca poreznih obveznika, godišnje 50 milijuna kuna. U to ne spadaju plaće samih saborskih zastupnika jer njih plaćamo posebno, što čak i ima smisla, mada možda ne baš toliko...

Isti model je precrtan i na lokalne uprave. Svaki vijećnik u svakoj općini, gradu ili županiji donosi stranci koju tisuću kuna, svaki grad odlučuje za sebe koliko točno. Najbogatije nagrađuje Zagreb, sa 2,7 milijuna kuna. Za svakog zastupnika u gradskoj skupštini stranka dobije 51.000 kuna, a za svaku zastupnicu 56.450 kuna godišnje. I tako do najmanje općine, čime se dolazi do 37 milijuna kuna koliko su stranke 2016. sakupile iz lokalnih proračuna.

Među svim tim ljudima doista postoje i oni koji kada kažu da se politički bore za svoje sugrađane, onda to i misle, onda to i rade. Čak i u Hrvatskoj ima takvih. Ali, uza svu silu onih kojima je to tek propagandna mantra, izlizana do cirkusa, ipak svaki zastupnik i u najmanjoj općini nosi i novac. Berinom SDP-u se tako nakon lokalnih izbora i gubitka čak trećine mjesta diljem Hrvatske, dogodilo da su se našli pred prijetnjom bankrota.

Patrik Macek/ PIXSELL

Uz nikakve prihode od članarina, da ne dobivaju iz proračuna, mnoge stranke ne bi mogle platiti ni svoje zaposlene. 2016. imale su ukupan prihod od 147 milijuna kuna, a od toga smo im kroz državni proračun i lokalne proračune mi dali 114 milijuna, oko 30 kuna svaki građanin RH. Istodobno su sve stranke zajedno sakupile od članarina samo 11 milijuna kuna, a od donacija 14,3 milijuna kuna.

Na taj način vođenje stranke jednim pristojnim dijelom svodi se na vođenje biznisa, što onda također treba znati. A ako netko ne zna voditi svoju stranku, kako će tek voditi naciju, koliko god bila riječ o jednoj pukoj Hrvatskoj. HDZ, primjerice, odavno, unatoč svojih skoro četvrt milijuna članova, poznato je da iz članarina nije kadar plaćati niti ljude koji su zaposleni u stranci. Drugi prihodi stoga su pitanje preživljavanja, posebno izborna pobjeda. Ali niti to nije jamstvo.

Tomislavu Karamarku uspjelo je dovesti svoju stranku u brutalne minuse unatoč izbornoj pobjedi. Možda bi HDZ na kraju čak otklizao i u bankrot da ga Andrej Plenković nije iščupao sve do plusa od sedam milijuna. SDP sa svojim tradicionalno puno kritičnijim glasačkim tijelom logično je da ima manje članova. A to onda znači da bi iz članarina SDP bio u stanju platiti samo trećinu troškova za plaće zaposlenih. O dodatnim troškovima da ne govorimo.

U klopci Top News Grbin: Da, ovo je polagano umiranje SDP-a

Kada se SDP-u dogodio Davor Bernardić i totalni potop na lokalnim izborima 2016., stranka je upala u takve financijske dubioze da je morala dizati kredit i još i založiti dio stranačke imovine. U stranci su Beri i zbog toga bili jako sretni. Pa onda HSS, HNS... Ima tu i vrlo zanimljivih priča. HDSSB u 2015. od članarina nije dobio niti kunu, a godinu je završio u plusu od 1,2 milijuna.

Ili HDS, također bez jedne lipe od članarina, zahvaljujući tome što je jedan (1) član stranke, Goran Dodig iz Splita, bio na listi HDZ-a, stranka je ušla u Sabor. Dobila je nešto manje od pola milijuna kuna i evo je u sasvim lijepom financijskom plusu. A toj stranci su se rugali otkako je, s dolaskom Tomislava Karamarka za predsjednika HDZ-a, išla u koaliciju s HDZ-om. Sprdali su je da je na izborima 2011. u prvoj izbornoj jedinici, i to u svojoj maloj koaliciji, dobila manje glasova od liste Siniše Vuce. Ali kad se HDS pojavio na listi Karamarkovog HDZ-a...

U takvoj Hrvatskoj nove stranke Dalije Orešković, Vlahe Orepića, disidenata SDP-a? To je zapravo čak i dobra vijest, bez obzira na 162 postojeće partije i njih ukupno 305 koje su nekad zabilježene. A nove stranke s nekim ljudima koji su, voljeli njihove političke nazore ili ne, bitno je da ne prelaze granice civilizacijske pristojnosti, pokazali određene kvalitete i kakav takav integritet, zapravo su dobrodošle upravo zbog toga da kao ljudi koji su dokazali da su u stanju napraviti dar-mar, napokon kako spada prodrmaju ovakvu političku scenu, svaki sa svojih pozicija.