Desničarski militanti pokret u Ukrajini gradi veze s istomišljenicima, kako političarima tako i vojnim veteranima. BIRN piše da je upravo Hrvatska ključ novog saveza.
Zagrepčanin Denis Seler, veteran Domovinskog rata, sada ponosno nosi oznake jednog znatno mlađeg rata. Dok je razgovarao s novinarom Michaelom Colbornom, obukao je majicu s ćiriličnim natpisom AZOV. Riječ je o ukrajinskom dragovoljačkom bataljunu koji se borio na strani vladinih snaga na istoku Ukrajine. Seler je bio među 20 ili 30 Hrvata koji su 2014. i 2015. bili dio Azova u ratu koji je do sada ubio oko 13.000 osoba.
Balkanski borci lako su se raspodijelili. Srbi su otišli na stranu pobunjenika zbog odanosti srpskom pravoslavnom savezniku Rusiji, a Hrvatski nacionalisti poput Selera pronašli su zajednički jezik s krajnje desno orijentiranim ukrajinskim otporom Moskvi.
Rat u Ukrajini sada je tek napeto primirje, ali Azov se širi i stvaraju veze s ekstremnom desnicom izvan ukrajinskih granica. Najavili su čak i konferenciju u Zagrebu za rujan gdje bi mogli otkriti planove za svojevrsnu legiju stranaca desničara. "Azov kao pokret raste, ali i odrastaju", kazao je Seler BIRN-u.
Od skromnih početaka, kad su preko društvenih mreža skupljali donacije za opremu vojnicima, Azov je prerastao u jednu od najmoćnijih jedinica ukrajinskih snaga sigurnosti. Kad su prosvjedi 2014. srušili predsjednika Janukoviča, ukrajinska vojska nije mogla spriječiti rusku aneksiju Krima niti raspirivanje sukoba na istoku države. Tu su uskočile razne paravojne jedinice i krenule glavom gdje vojska nije htjela ni nogom. Sada su službeno pod ministarstvom unutrašnjih poslova, ali su razgranali svoje poslovanje. Imaju političko krilo, paravojnu jedinicu, stranačku omladinu, sportski bar i mnoštvo toga drugoga.
Zanimljivo je pogledati usporedbe novih generacija ukrajinskih i hrvatskih nacionalista. Ukrajinci su pronašli svoga idola u Stepanu Banderi, zapovjedniku Organizacije ukrajinskih nacionalista iz Drugog svjetskog rata, koji je pokušavao izboriti ukrajinsku samostalnost. Istovremeno će njegovi sljedbenici zanemariti da su pripadnici OUN-a pomagali nacistima u ubojstvima Židova, a čitava grupa imala je fašističke sklonosti. Hrvatska se, također, bori s povijesnim revizionizmom koji redovito dolazi s desnice.
Nacionalisti obiju država vide sličnosti i u bližoj povijesti država. Domovinski rat protiv pobunjenih Srba potpomognutih susjednom Srbijom gotovo je identičan ukrajinskoj borbi na istoku. "Na jednom sentimentalnom, podsvjesnom, nivou Hrvatima je Ukrajina prijatelj", kazao je Tomislav Šunić.
Na konferenciji bi, prema tvrdnjama BIRNA-a, trebali zacementirati ranije ostvarene veze između Azova i Hrvatskih suverenista Ruže Tomašić. Ona je BIRN-u rekla da joj je prišao neki Hrvat s idejom za sastanak s ukrajinskim neonacistom Andrijem Bileckijem, aktualnim zastupnikom u ukrajinskom parlamentu, ali da ona nije sudjelovala u organizaciji najavljene konferencije.
Upravo na najavljenoj konferenciji Intermarium bi se trebalo raspravljati o stvaranju ukrajinske varijante legije stranaca, a sudeći prema objavama na društvenim mrežama jednu od glavnih uloga trebao bi imati Bruno Zorica - Zulu, umirovljeni brigadir HV-a, legionar francuske legije stranaca i jedan od osnivača hrvatskih specijalnih jedinica.
On za BIRN nije htio razgovarati o planovima za legiju stranaca, ali Ukrajinci najavljuju "podizanje suradnje na novu razinu".
Zorica je čak i sporedni lik u filmu "General" Antuna Vrdoljaka gdje ga je utjelovio Goran Navojec.
U Ivanić Grad, u kojem je rođen 1952. u obitelji s četvero braće – dva brata i dva polubrata – jer mu se majka preudala za njegova oca nakon što su joj prvog muža na Šubićevcu strijeljali partizani. U rodnom gradu Zorica je završio električarski zanat pa se zaposlio u Končaru i radio po terenima sve dok 1971. godine nije stiglo Hrvatsko proljeće.
"U ono vrijeme bilo je nezamislivo da neki mladi ljudi mogu pjevati “Vilu Velebitu” i “Ustani, bane”. Dok su trajali prosvjedi u Zagrebu, ja sam s dvojicom prijatelja uzeo ljestve i kilogram boje i otišao na željezničku stanicu u Ivaniću gdje smo prebojili ćirilični natpis. Ivanić je malo mjesto i netko nas je “otkucao”. Od bivše milicije dobili smo batine kao konji i tada sam po hitnom postupku dobio poziv za ratnu mornaricu na 18 mjeseci. Tada sam, sa samo 20 godina, odlučio pobjeći iz bivše Jugoslavije", prisjetio se Bruno Zorica u razgovoru za Večernji list.
Njegov bijeg počeo je u Rijeci u kojoj mu je brat studirao medicinu. Pod okriljem noći bratov prijatelj ribar prevezao ga je u Italiju odakle je otišao u Francusku. Mlad i jak, za život je zarađivao radeći na Azurnoj obali na gradilištu kamo je jednoga dana banula inspekcija u pratnji policije.
"Blokirali su gradilište tražeći neregularne radnike i tako naletjeli i na mene. Priveli su me u policiju gdje mi je inspektor rekao da imam dvije mogućnosti: izgon u Jugoslaviju ili Legiju stranaca. A kako sam u Jugoslaviji proglašen dezerterom, znao sam da bih po povratku otišao izravno na Goli otok koji je ranih 70-ih godina bio jako aktivan. I tako sam se odlučio za ovu drugu opciju iako tada uopće nisam znao što je Legija stranaca. Ali jako brzo sam doznao..." ispričao je Bruno Zorica Zulu.
Nakon četiri mjeseca temeljne obuke, prva desetorica u klasi imaju pravo odabrati padobransku postrojbu, koja se tada smatrala najelitnijom, a tako je i sada. Ova postrojba u svoje redove primala je najbolje od najboljih, među njima i Brunu Zoricu.
"Odazvao sam se tamo zbog izazova i zbog novca jer je plaća padobranaca bila 30 posto viša od ostalih. Dali smo prisegu, nataknuli bijele kape: pa mi smo sada legionari! Ukrcali smo se na vlak prema novoj bazi ne sluteći da nas i tamo očekuje “doček”, psovke i uvrede, “bando klošarska, bando prašinarska” i slično", kazao je Zorica o nova dva mjeseca intenzivne obuke koja je uključivala svladavanje prepreka, bacanje granata, trčanje 15 kilometara s punom ratnom opremom, skakanje iz helikoptera u more i plivanje do obale... punokrvni vojnički “dril” samo za ljude satkane od kamena.
Prve vojne intervencije proveo je u bivšim francuskim kolonijama diljem Afrike. "Ne samo da je Francuska s njima imala sporazum o vojnoj suradnji, nego je vedrila i oblačila u tim zemljama i postavljala predsjednike, a mi smo ih svrgavali... ako nisu bili dobri", domeće Zorica.
U ljeto 1991. sa svojim “Francuzima” stigao je u Kumrovec, u stacionar u kojem je zatekao Miljenka Filipovića, također bivšeg legionara, koji se u Hrvatsku vratio mjesec, dva ranije s generalom Rosom.
"Miljenko je već formirao bojnu Zrinski pa, da se ne bi previše legionara grupiralo u jednoj postrojbi, odlučio se pristupiti formiranju bojne Frankopan. Ilija Tot kao najstariji legionar preuzima zapovjedništvo, a ja sam imenovan dozapovjednikom, odnosno terenskim zapovjednikom", objasnio je Bruno Zorica.
"Naši instruktori iz Legije dobro su poznavali psihu čovjeka i mi smo odmah znali tko bi bio sposoban ostati u specijalnim postrojbama, a tko ne. One za koje smo smatrali da ne mogu izdržati commando obuku uputili smo u druge postrojbe i brigade, a oni za koje smo procijenili da će izdržati “dril” prolazili su obuku koja je ipak bila lakša od one koju smo mi prolazili u Legiji. Ja sam osobno imao šest mjeseci obuke u Legiji, a mi smo morali ove momke čeličiti u mjesec, mjesec i pol. I mi smo ih čeličili. Gledao sam te mangupe i znao sam da će biti dobri. Nije bila potrebna samo poslušnost, u njima se trebalo vidjeti i malo otpornosti, a oni su to imali", ispričao je Bruno Zorica dodajući da su buduće komandose slali u šumu Žutica pokraj Ivanić Grada, u centar za commando obuku.
Njegovi komandosi razmješteni su po brigadama, a on nastavlja ratovati s generalom Gotovinom sve do operacije Južni potez. Umirovljen je u prosincu 1998. godine, otkada vodi Udrugu veterana Bojne Frankopan. Politika ga ne zanima.
"Nudili su mi da uđem u pravašku stranku, ali kada sam vidio s kakvim ljudima, poput onog Keleminca, digao sam ruke od toga jer bi me bila sramota imati posla s takvim ljudima. I taj Generalski zbor, svaka čast iznimkama, ali ima tamo generala koje ni moji ratnici ni ja nikada nismo vidjeli na prvoj crti bojišnice. Sliče mi na ruske političke komesare, a imaju veću moć od pravih borac", ispričao je Zorica Večernjem listu.
Računi na društvenim mrežama povezani s Azovom govore da je Zorica obećao pomoći u razvoju ukrajinske legije stranaca i da će suradnju podići na višu razinu. Kad je gostovao na posljednjoj konferenciji Intermarium prošle godine, Zorica je dodao da održavaju blisku komunikaciju s centrom za obuku Azova, ali i da je Hrvatska spremna podijeliti znanja i iskustva s ukrajinskom vojskom.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Nije "Hrvatski rat s Putinom", jer ovi psi rata nemaju veze sa Hrvatskom, niti sa hrvatskim narodom. Njihova jedina uzvišena misija je nagnojiti ukrajinske njive i nikad se ne vratiti.