Kao miljenik briselskih birokrata, Plenković je proračunato proveo mirovinsku reformu. Udovoljio je gotovo svim zahtjevima iz Bruxellesa. Nije ih poslušao samo u jednom. Nije uskladio propise za posebne kategorije umirovljenika s pravilima koja vrijede za opće mirovine i tako sačuvao veliki dio braniteljskih glasova.
Europska je komisija Hrvatskoj preporučila mjere koje se, sažeto, svode na: "Obeshrabriti rani odlazak u mirovinu, ubrzati tranziciju prema povećanju zakonske dobi za odlazak u mirovinu te uskladiti propise za posebne kategorije umirovljenika s pravilima koja vrijede za opće mirovine."
Ovo treće zapravo znači razdvajanje svih mirovina po posebnim propisima, pa tako i braniteljskih, na dva dijela. Kao i svi građani, branitelji bi primali mirovinu koja im pripada na temelju radnog staža iz mirovinskog fonda plus mirovinu po posebnim propisima koja bi se financirala direktno iz proračuna.
Plenković i Pavić proveli su prve dvije, ali ne i treću mjeru. Zašto, jasno je. Ali objašnjenje koje su ponudili vrijeđa zdravu pamet. I vrijeđa sve vrijedne radnike Hrvatske koji su je svojim radom gradili i razvijali jednako kao što su je branitelji čuvali i branili. Bez imalo srama, Plenković i njegovi ministri Pavić i Medved tvrde kako je razdvajanje mirovina komplicirano, kako nije moguće! To je naprosto laž. Jer SDP-ova vlada je 2014. provela razdvajanje mirovina Zakonom o mirovinskom osiguranju.
Možda Plenković to doista i ne zna jer je tad bio u Bruxellesu i gradio svoju osobnu karijeru s poslušnim Pavićem, ali ministar Medved to jako dobro zna jer je bio član Povjerenstva za razdvajanje braniteljskih mirovina te je iz prve ruke mogao vidjeti da tu nema ništa komplicirano.
Prije nego što objasnim reformu SDP-ove vlade - koja je imala političke hrabrosti - treba iznijeti brojke koje jasno pokazuju zašto je to bilo važno učiniti. Od ukupnih rashoda za mirovine u 2018., rashodi za radničke mirovine iznosili su 33,3 milijarde kuna, što čini 85 posto rashoda za mirovine, dok je za mirovine po posebnim propisima - koje prima 175.000 građana - izdvojeno 5,8 milijardi kuna, odnosno oko 15% rashoda za mirovine.
U travnju ove godine isplaćeno je 71.455 mirovina branitelja i članova njihovih obitelji (prosječna je iznosila 5618 kuna), 6792 mirovine pripadnika HVO-a (prosječno 2961 kunu) te 14.794 mirovine djelatnih vojnih osoba, policajaca (prosječna mirovina je iznosila 3681 kunu). Mirovine iz rada je istodobno primilo 1,14 milijuna ljudi, a prosječan iznos te mirovine bio je 2342 kune.
Problem mirovinskog sustava su povlaštene mirovine zbog novog povećanja broja takvih mirovina. Jedan od problema mirovinskog sustava su i zajamčene najniže mirovine branitelja prema Zakonu o hrvatskim braniteljima. Prema tom zakonu, svim braniteljima koji nakon umirovljenja budu imali najnižu radničku mirovinu ona se ne isplaćuje, nego se isplaćuje najniža zajamčena mirovina. Ta najniža zajamčena braniteljska mirovina ne ovisi o duljini mirovinskog staža, nego se za sve korisnike određuje od 45 posto prosječne neto plaće.
Stoga je danas ta najniža mirovina branitelja veća od najniže radničke mirovine u prosjeku za 754 kune ili za 54%. Zahvaljujući najnižoj mirovini prema Zakonu o hrvatskim braniteljima, njezini korisnici ostvarili su približno 930 kuna, odnosno 70 posto veću mirovinu od one koju bi ostvarili prema Zakonu o mirovinskom osiguranju na temelju svojih plaća, za što je u 2018. godini potrošeno približno 540 milijuna kuna.
Broj korisnika najniže mirovine prema Zakonu o hrvatskim braniteljima će se postupno povećavati sljedećih 20-30 godina, što će osigurati veću socijalnu zaštitu ovih korisnika u odnosu na razinu socijalne zaštite korisnika najniže mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju te će u skladu s tim značajno rasti izdaci za isplatu te mirovine. Procjenjuje se da će do 2034. godine biti ukupno 123 tisuće korisnika najniže mirovine prema Zakonu o hrvatskim braniteljima, uz postojećih 70 tisuća te da će rashodi za te mirovine u dvadesetogodišnjem razdoblju od 2015. do 2034. iznositi oko 24 milijarde kuna.
Uz te brojke treba dodati i još oko 15 tisuća novih zahtjeva za braniteljske mirovine koji su sad u postupku rješavanja. Zato smo 2014. - uz sve druge mjere dogovorene sa sindikatima i poslodavcima - razdvojili i sve mirovine po posebnim propisima na dva dijela. Zakonom je precizno uređeno na koji način se razdvaja dio mirovine koji pripada na temelju radnog staža, za koji je uplaćen doprinos, od dijela mirovine za koji nisu uplaćeni doprinosi nego se financira direktno iz proračuna.
Dio mirovine utemeljen na doprinosu slijedio je sudbinu usklađivanja svih mirovina koje su prosječno 55% niže od mirovine branitelja. Dio mirovine koji se isplaćuje temeljem posebnog Zakona (i nije pokriven doprinosima) usklađivao bi se ako je prema podacima Državnog zavoda za statistiku realni rast BDP-a najmanje 2% i ako je deficit proračuna manji od 3%.
Naravno da nije bilo lako usuglasiti sve stavove, bilo je otpora i u SDP-u, ali prevladao je stav da su mirovine po posebnim propisima neprimjereno veće u odnosu na radničke i da takva situacija dugoročno nije održiva. Bili smo svjesni da će diranje u povlaštene mirovine izazvati prosvjede udruga branitelja, to se i desilo. Zbog pritiska braniteljskih udruga odlučeno je da se razdvajanje mirovina po posebnim propisima podijeli u dva perioda.
U prvom bi se razdvojile sve posebne mirovine osim braniteljskih, dok je za braniteljske mirovine određen dodatni 6-mjesečni period u kojem bi se uz suradnju s braniteljskim udrugama provelo razdvajanje. Razdvajanje mirovina je završeno 1. srpnja 2015. Međutim, čim je došao na vlast, HDZ je to zaustavio.
Da budem potpuno jasan: braniteljima treba osigurati dostojanstvena primanja kao zahvalu za sudjelovanje u Domovinskom ratu, ali ona ne smiju biti na teret radnika. Novac uplaćen doprinosima ne smije se trošiti na povlaštene mirovine. Da je Plenković nastavio s reformom iz 2014., završio financijsko razdvajanje mirovina po posebnim propisima tako da se iz doprinosa financira samo mirovine ili dio mirovine zarađene radom, a ostali dio transferima iz proračuna, stanje u mirovinskom sustavu bilo bi već sad povoljnije.
Razdvajanje je pokazalo: od oko šest milijardi kuna, koliko se izdvaja za povlaštene mirovine, tek dvije milijarde kuna bi se trebale financirati iz doprinosa temeljem radnog staža, dok bi četiri milijarde kuna bili troškovi proračuna. Ali za to treba državnička odgovornost i cilj dugoročne stabilnosti mirovinskog sustava hrvatskih umirovljenika.
