Oko groba generala Francesca Franka u Španjolskoj se i dalje vode žestoke rasprave. Posjetitelji okupljeni uz baziliku i dalje prate sudbinu s posmrtnim ostacima diktatora koji je ovdje sahranjen prije više od 40 godina.
"Ne bi ga trebali ukloniti", govori jedna sredovječna žena koja je došla izraziti protivljenje njegovoj ekshumaciji i seljenju na drugo, manje upečatljivo mjesto.
"Imao je i dobrih i loših strana, ali on je u svakom slučaju dio naše povijesti", govori drugi.
Biznismen u 70-im godinama života, došao je ovamo sa svojim unukom nakon više od četiri desetljeća. Ponosno viče:"Naša obitelj je oduvijek bila za Franca i to ne skrivamo. Želim da moj unuk vidi Frankov grob prije no što se dogodi 'ta glupost'. Nemam ništa loše reći o Francu." Ipak, želio je ostati anoniman da ne bi, zbog svojih stavova, ugrozio poslovanje.
Ostaci više od 33.0000 ljudi koji su se borili na obje strane u sukobu između 1936. i 1939. dovoženi su ovamo često bez ikakvog pitanja, s drugih mjesta nakon što je dolina dovršena 1958. godine. Njihovi su grobovi, za razliku od Franca, neoznačeni i identiteti više od trećine ljudi ostali su nepoznati, piše Atlantic.
Mnoge obitelji onih koji su poginuli, prisutnost Franca - koji je bio pokopan ovdje nakon njegove smrti 1975. po zapovijedi tadašnjeg kralja Juana Carla I, - je konačna uvreda, pretvarajući ono što je zamišljeno kao spomenik ratu i mrtvima u faraonsku grobnicu fašističkog diktatora. U trogodišnjem sukobu umrlo je milijun ljudi, što je najvećim dijelom Francova krivnja jer je pokrenuo vojnu pobunu protiv legitimno izabrane španjolske vlade, a zatim pomogao izazvati vodeću vojnu pobunu protiv izabrane lijeve republikanske španjolske vlasti.
Još su tisuće ljudi umrle tijekom čistki nakon Franca i pokušaja diktature koja je trajala sve do njegove smrti. To razdoblje ostaje duboko urezano u sjećanje mnogih Španjolaca jer njihova zemlja, za razliku od Njemačke ili Argentine, nikad nije prošla kroz proces pomirbe. Nedostatak takvog procesa neki tvrde, ostavio je rane i danas nakon četiri desetljeća.
Ranije ove godine gostujuća delegacija Europskog parlamenta usporedila je postojanje ove Doline palih kao kad bi Adolf Hitler imao spomenik pokraj Berlina.
To je ujedno i najvidljiviji simbol promjena povijesne memorije koju je najavio španjolski premijer Pedro Sanchez, samo dva tjedna nakon što je zasjeo na mjesto konzervativnog prethodnika Mariana Rajoya kojem nije izglasano povjerenje u lipnju.
Potez je naišao na odobravanje obitelji žrtava i lijevih stranaka koje su godinama nailazili na totalnu šutnju oko ovog bolnog povijesnog poglavlja.
Jedna od njih je i Purificación Lapeña Garrido, praunuka i pra-nećakinja Manuela Lapeña, ljevičarskog vođe sindikata i njegovog brata Antonia, koje su smaknule Francove postrojbe prvih dana građanskog rata.
Bačeni su u masovnu grobnicu u sjevernoj Španjolskoj, njihovi su ostaci prebačeni desetljećima kasnije, bez znanja obitelji i sahranjeni u bazilici. Nakon osmogodišnje borbe, Lapeña je konačno dobila zeleno svjetlo za ekshumaciju svojih rođaka, no sad moraju čekati rezultate tehničkih studija koje će proučiti je li moguće izvaditi ih iz goleme grobnice.
Za Lapeñu, Franco nije ništa drugo nego "genocidni ubojica i kriminalac, poput Hitlera i drugih fašističkih vođa." Kao dijete, prisjeća se kako joj otac, sada 94-godišnjak, govorio svaki put kad bi se Franco pojavio na televiziji:"To je čovjek koji je ubio tvog djeda." U razgovoru ona Dolinu palih opisuje kao nacistički spomenik, s aurom tragedije.
Poput mnogih drugih, smatra da bi dolina trebala biti dekonzervirana, križ srušen, te da bi se ovdje trebao postaviti muzej kako bi sve dobilo povijesni kontekst.
"Sve što želimo je da se konačno sazna prava povijest Španjolske koja je bila skrivana i koju se pokušalo izbrisati", govori ona.
"Oni ne žele nikakvu pomirbu, oni žele dobiti rat koji su izgubili prije 80 godina", govori Chicharro. Istina je da retorika kojom se politički neprijatelji obraćaju jedni drugima, doista podsjeća na 30-te godine prošlog stoljeća. To se možda najbolje ogleda u krizi s Katalonijom koja traži nezavisnost i gdje je spektar frankističkih figura u javnom životu vrlo velik. Protivnici su razmjenjivali uvrede poput 'izdajnici' i 'fašisti', optužujući Španjolsku da nikad nisu odbacili Francovu ideologiju.
Istovremeno, katalonsko je pitanje pokrenulo španjolske nacionaliste i krajnju desnicu i podijelivši Španjolsku.
Argelia Queralt Jiménez, profesorica ustavnog prava na Sveučilištu u Barceloni, rekla je da bi upravo ekshumacija Franca uvelike pridonijela smirivanju katalonskih separatista i brisanju slike Španjolske kao 'Francolanda' - zemlje koja nije u potpunosti napustila ideju o diktaturi.
Ona kaže da takva percepcija ima malo uporišta u stvarnosti, ali u razgovoru kaže da je neuspjeh španjolske pravne države u tome što nije raspravljala o građanskom ratu i režimu koji je uslijedio, jer je to bio napad na demokratski poredak. U međuvremenu, priča pobijeđenih je bila ušutkana, a žrtve su se tretirale s prijezirom", govori Queralt. "
Dok španjolsko pravo to ne prihvati, a Franco je bio razbijanje legitimnog poretka, nećemo moći naprijed jer će uvijek postojati ova sumnja da li pravo pokušava okrenuti stranicu kako ne bi otvorilo rane - ili, da ne želi dio svojih birača suočiti sa stvarnošću" kaže profesorica iz Barcelone.
I oko povijesti same Doline palih postoje dvojbe jer neki tvrde da je nastala prisilnim radom političkih zatvorenika, od kojih su mnogi umrli u tom procesu. Španjolski povjesničar Alberto Barcena, koji je proveo sedmogodišnje istraživanje arhiva u Dolini - odbacuje tu tvrdnju. Kaže da su većina radnika bili civili ili osuđenici koji su se prijavili na rad u zamjenu za smanjenje zatvorske kazne. Njegov djed Antonio Clemente želio je raditi na spomeniku i o njemu je lijepo govorio iako je bio bivši republikanski borac koji je ostao predani ljevičar do svoje smrti. Inzistirao je da se spomenik pogrešno tumači kao da se njime priznaje Francova pobjeda ali je bio namijenjen objema stranama i simbol je 'mira i pomirenja'.
Brojni povjesničari i akademici pitaju se kud sve to vodi. U ožujku je više od 200 intelektualaca potpisalo manifest kojim upozoravaju da je plan "sovjetskog stila" nastojao nametnuti "jednu povijesnu priču" i "samo poslužiti ponovnom otvaranju starih rana". U intervjuu, jedan od potpisnika, Andres Trapiello , istaknuti španjolski pisac i stručnjak za povijesna sjećanja, rekao je da se slaže s tim da se Franca ukloni iz Doline palih, ali da je Španjolska mora učiniti više od seljenja Franca kao političkog spektakla.
"Stvari su u Španjolskoj mnogo složenije, a ljudi to ne žele shvatiti", govori Trapiello. "Bilo da su separatisti u Kataloniji ili populisti u Madridu, oni u konačnici zagovaraju fikciju, žele nametnuti fikciju a fikcije su uvijek opasne."
