Svakom dobronamjernom u Bosni i Hercegovini poodavno je postalo jasno kako je u zemlji došlo do potpunog raspada sistema. Ako je ipak netko imalo sumnjao u to, dva nedavna događaja, koji nisu od jučer, a koji su eskalirali posljednjih dana, trebali bi u to uvjeriti i najnaivnije. Kao svojevrsni zajednički nazivnik oba ova slučaja mogao bi poslužiti simbol zmije koja guta vlastiti rep, jer se i jedan i drugi mogu podvesti pod sukob "države protiv države". Prvi je vezan za prljavi rat između dvije državne institucije: obavještajno-sigurnosne agencije SIPA-e i Tužiteljstva BiH.
Ovaj sukob traje već dugo, a kulminirao je prije više mjeseci u dijaloškoj emisiji na FTV-u, kad su biranim kafanskim rječnikom "argumente ukrstili" živopisni ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić i Ružica Jukić, potpredsjednica VSTV-a (Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće), a ovih dana pripadnici SIPA-e po nalogu Tužiteljstva Županije Sarajevo uhitili su novinara portala dnevno.ba Josipa Šimića, kojeg sumnjiče za krivotvorenje službenih dokumenata.
Šimić je došao u posjed navodno autentičnih transkripata prisluškivanog telefonskog razgovora između glavne državne tužiteljice Gordane Tadić i potpredsjednice VSTV-a Ružice Jukić te je 28. kolovoza podigao kaznenu prijavu protiv ministra Dragana Mektića, uz koju je priložio i sporne transkripte. U Tužiteljstvu su utvrdili da su transkripti autentični, odnosno da se radi o "realiziranom razgovoru". Infrastrukturu za prisluškivanje telefonskih razgovora u BiH zakonski može posjedovati jedino SIPA.
Uslijedila je "provjera" unutar SIPA-e, koja je "utvrdila" da se radi o krivotvorini, što je rezultiralo Šimićevim uhićenjem. Bilo je logično da je SIPA istodobno otkrila tko je onda prisluškivao glavnu tužiteljicu, ako je potvrđeno od strane Gordane Tadić i Ružice Jukić da je razgovor s transkripta autentičan, što baca sumnju na ovu brzopoteznu "unutarnju provjeru". Također, Ružica Jukić u posljednjim medijskim istupima tvrdi kako nju i Gordanu Tadić djelatnici obavještajno-sigurnosnih agencija kontinuirano prate i prisluškuju.
Ne znam postoji li u BiH neovisno parlamentarno tijelo koje je zaduženo za kontrolu rada obavještajno-sigurnosnih agencija. No ako i postoji, ono je, kao i sve drugo u ovoj zemlji, igračka u rukama stranaka na vlasti. Kako onda razlučiti što se događa u SIPA-i a što u Tužiteljstvu, "ko to tamo peva", a tko plaća. Prema svemu sudeći, ovdje se radi o borbi za prevlast nad Tužiteljstvom BiH, institucijom koja je korumpiranoj političkoj eliti od životne važnosti jer je nebrojeno mnogo puta dosad Tužiteljstvo zlouporabljeno u međustranačkim, međunacionalnim, pa čak i unutarstranačkim trvenjima.
U tim iscrpljujućim borbama više se ne biraju sredstva jer je krokodila koji parazitiraju na državnom budžetu sve više, a plijen sve tanji, tako da su "mukotrpno" dosegnute sinekure, odnosno svojevrsni "čamci za spašavanje", najkurentija roba na izbušenom bosanskohercegovačkom titaniku. Ipak, najveći apsurd vezan za ovaj slučaj ogleda se u tome što SIPA kontrolira samu sebe. Teoretski se može dogoditi da osoba koja je eventualno počinila nepravilnosti sama provjerava svoje postupke.
To dođe kao nešto poput kirurga koji vrši operaciju na vlastitom srcu. Pod anestezijom, naravno. Drugi slučaj vezan je za medije. Uoči utakmice između Španjolske i Hrvatske na Europskom prvenstvu u košarci priopćenjem se oglasio teleoperater HT Eronet, koji u svojoj ponudi, među ostalim, ima i TV paket Home.TV. "Na temelju službenog zahtjeva Sport Kluba i HRT-a, prinuđeni smo zatamniti prijenos košarkaške utakmice Europskog prvenstva u košarci između Hrvatske i Španjolske na kanalu HTV 2 od 16.35 sati u Home.TV ponudi.
Naime, prava emitiranja Europskog prvenstva u košarci za područje BiH ima United Media, tako da prvenstvo prenosi isključivo Sport klub. Unatoč nastojanjima pojedinih TV kuća u BiH da na vrijeme otkupe prava reemitiranja od United Medie, ponudu do sada nisu dobili", pišu u priopćenju.
"Ovim putem se ispričavamo svim našim korisnicima zbog situacije na koju nismo u mogućnosti utjecati, a koja je, očito, još jedna dobro osmišljena igra koja jamči potpuni monopol nad atraktivnim sportskim sadržajima, ne ostavljajući nikakvu mogućnost adekvatnog odgovora s druge strane", stoji još u priopćenju HT Eroneta. U navedenom priopćenju ne stoji tko je "osmislio igru", što i nije neko osobito umijeće u zemlji u kojoj sve ima svoju cijenu: od fakultetske diplome pa do "časti i ugleda".
United Media, odnosno Sport klub, među ostalim je vlasnik prikazivačkih prava za dvije najatraktivnije nogometne lige: engleske Premier lige i španjolske LaLige, tako da je El Clasico postao misaona imenica za dobar dio stanovništva u BiH, jer Telemach, jedini teleoperater koji reemitira Sport Klub, na dobrom dijelu teritorija, pogotovo u "zoni odgovornosti" HT Eroneta, još nema izgrađenu infrastrukturu. Ni ovaj slučaj nije od jučer.
Počeo je prije godinu-dvije kad je tvrtka United Media, vlasnik Sport Kluba, uskratila reemitiranje ovih kanala HT Eronetu, BH Telecomu i banjolučkom m:telu. Ne znam iz kojih formalnih razloga se to dogodilo. Jedini TV operater koji trenutačno u ponudi ima Sport klub je spomenuti Telemach, tvrtka čiji je vlasnik, gle čuda, United Media. Uljuljkani u dugogodišnji monopolistički položaj, državni teleoperateri su se preko noći našli u podređenom položaju, suočeni s naglim odljevom pretplatnika, jer Telemach u svojoj ponudi ima i internet, kvalitetniji i brži od konkurencije.
"Neovisna" Regulacijska agencija za komunikacije (RAK) izrekla je koncernu kaznu od 250.000 KM (oko milijun kuna), uz obrazloženje kako United Media mora omogućiti reemitiranje Sport klubovih kanala svim TV operaterima pod istim uvjetima. Međutim, tvrtka je navodno uredno platila kaznu te nastavila raditi po svom, bez adekvatnog odgovora od strane RAK-a, što ne treba čuditi jer se ova agencija godinama nije oglašavala niti na eklatantan govor mržnje na javnim emiterima, a kamoli na nešto drugo.
Tipičan primjer simbioze "otvorenog tržišta" i "nevidljivih regulatora", i to na bosanskohercegovački način. United Media je, pored Sport kluba, vlasnik informativnoga kanala N1, koji se također reemitira isključivo preko Telemacha. Taj kanal u svom segmentu, iako djeluje relativno kratko, zbog kraha javne televizije polako preuzima primat. Sličnu praksu, koliko mi je poznato, United Media prakticira isključivo u BiH.
Međutim, "zatamnjenje" Europskog prvenstva u košarci, koje su dosad prenosili javni emiteri, kao i druge slične smotre, svjetska prvenstva u nogometu ili košarci i Olimpijskih igara, novi je moment u ovoj trakavici. Postavlja se pitanje hoće li većina građana u BiH uopće moći pratiti, primjerice, Svjetsko prvenstvo u nogometu koje će 2018. biti u Rusiji: javni emiteri su poodavno u ozbiljnim problemima, s akumuliranim dugovima i bez političkog konsenzusa o budućnosti javnog RTV servisa, što ostavlja slobodan prostor tvrtkama poput United Medie, čime bi se stvorio medijski monopol bez presedana.
"Zatamnjenje" Europskog prvenstva u košarci zlokoban je signal kako je u BiH i takvo što moguće. Često u svojim člancima upozoravam kako u bosanskohercegovačkim apsurdima gotovo uvijek postoji dvostruko dno. Isto vrijedi i u ovom slučaju.
Naime, Telemach u svom širenju koristi, među ostalim, i infrastrukturu Elektroprivrede BiH i u manjoj mjeri Elektroprivrede HZ HB, obje u stopostotnom vlasništvu Federacije BiH, čime je omogućena nelojalna konkurencija korporacije u vlasništvu inozemnoga kapitala na račun HT Eroneta i BH Telecoma, dvije kompanije koje su u većinskom državnom vlasništvu, a sve to pod pokroviteljstvom jedne državne agencije, RAK-a. Tko je tu lud? Nitko.
Da ponovim, u BiH sve ima svoju cijenu. Ipak, bilo bi lijepo uvesti u sustav malo transparentnosti. Primjerice, objaviti "cjenik usluga", da se točno zna koliko, recimo, koštaju pojedine medicinske usluge, fakultetska diploma ili medijski monopol. Na taj način ćemo se barem na korak približiti mitskom neoliberalnom idealu, "društvu u kojemu svi imaju podjednake šanse".
A ona Štulićeva "do neprepoznavanja dovedena suština prevare" ogleda se u tome što je odjednom postalo potpuno nevažno koliko tko ima novca, i to u zemlji u kojoj je sve na prodaju. Tako koncept neoliberalnoga kapitalizma koji se nama ovdje "prodaje" nalikuje na utrku na 100 metara u kojoj pojedini trkači startaju sa 70. metra i svi se pretvaraju kako je to potpuno normalno.
