Vlada bi se obavezala podmiriti 350 milijuna eura jamstava, a novi vlasnik i Uljanik 210 milijuna. Ostalo, ovako ili onako, već će se nekako dogovoriti. Jedino je kao problem ostalo hoće li to odobriti Europska komisija ili će za restrukturiranje velike, vrijedne, značajne brodograđevne tvrtke iz Pule reći da bi to predstavljalo nezakonito uplitanje države u tržišnu utakmicu.
I dok EK poručuje da još nije završila s analizom, istarski političari su se rastrčali po Bruxellesu, kako i priliči, da lobiraju za spas Uljanika i, koliko god to zvučalo ovako ili onako, utječu na konačnu odluku.
Problem je u tome što zasad nema glasa da su u tome iole posebno uspjeli, jer – kako piše Večernjakov Tomislav Krasnec – IDS-ovi gradonačelnik Pule Boris Miletić i župan Valter Flego uspjeli su dogovoriti sastanke tek s drugim, vjerojatnije čak i tek trećim ešalonom ljudi u Bruxellesu koji bi mogli utjecati na ovako kritičnu odluku EK-a o pitanju važnom po Republiku Hrvatsku. Sve upućuje, navodi Krasnec, da je Miletiću i Flegi sastanke dogovorio europarlamentarac Ivan Jakovčić.
To je za svaku pohvalu, kao što Bruxelles i jest jedino mjesto na kojem se može i mora juriti spašavati situaciju. Jedini problem je u tome što od toga teško da će biti posebne koristi.
"Uspjeli smo dogovoriti sastanak u europskoj krovnoj udruzi za brodogradnju i zato hitno putujemo u Bruxelles", kazao je Miletić za Glas Istre.
Najavio je još da će razgovarati i s potpredsjednikom Europskog parlamenta Pavelom Teličkom. Krovna udruga za brodogradnju koju je spomenuo Miletić, je SEA Europe, organizacija koja okuplja proizvođače pomorske opreme i brodogradilišta. Sastati se s njima čak i ima smisla, i to zato da se među njima lobira da svojim kanalima daju podršku prijedlogu Vladinog restrukturiranja Uljanika ili barem da se spriječi da iz udruge konkurencija iz drugih članica EU-a ne bi radila upravo suprotno.
Drugim riječima, to je lobiranje kako bi netko lobirao za hrvatski cilj. Što se Teličke tiče, svaka čast čovjeku što ima vikendicu u Istri, ali koliko potpredsjednik parlamenta ima utjecaj na izvršnu vlast, primjerice, u Hrvatskoj, vidimo na primjeru Sabora. Osim ako je riječ o Vladimiru Šeksu u njegovo zlatno doba, no to je ionako bio jedinstven slučaj. U Europskom parlamentu utjecaj potpredsjednika na EK može biti samo još približniji nikakvom.
S druge strane nekoliko je dostupnih adresa na koje se valjalo obratiti za koje se možemo samo nadati da ih je netko u prvom redu iz Vlade RH obišao potiho, u sjeni, ali detaljno. U prvom redu SDP-ov Neven Mimica, povjerenik EK za međunarodnu suradnju i razvoj, za kojega bi bilo nezamislivo da ne čini što god može.
Potom Elżbieta Bieńkowska, povjerenica EK za industriju, zapravo glavna osoba u Upravi EK za industriju, posljedično i glavna adresa, ako je ikako moguće, za uvjerljivo i argumentirano porazgovarati o spašavanju Uljanika. Nije, doduše, ni Telička pao s Marsa. On je u svoje vrijeme bio glavni pregovarač Češke u pristupnim pregovorima za članstvo u EU, ali to je bilo relativno davno.
Poslije toga je u životopis upisao još osam mjeseci kao povjerenik za zdravlje i zaštitu potrošača, Jose Manuel Barroso nije ga uzeo u svoj sastav EK-a i tek od 2014., kao europarlamentarac, opet je bio u Bruxellesu. Očito ga je svakako korisno posjetiti, ali ne na takav način da se to reklamira kao ključni trenutak za bilo što.
Bieńkowska je, međutim, osoba koja je kroz poljski politički život, čak kroz samu vladu, godinama u stopu slijedila Donalda Tuska, snažnog i utjecajnog poljskog liberala, proeuropskog političara i bivšeg premijera. U njegovoj administraciji bila je sve do studenog 2014. kad dolazi na mjesto povjerenice u EK na kojem je i sad, što znači da je već četiri godine suradnica našeg Mimice.
Pa ako ljudima iz Hrvatske koji bi u Bruxellesu doista imali što za ponuditi u vezi spašavanja Uljanika itko može dogovoriti čvenk s njom, onda bi to morao biti upravo Mimica. No, o sastanku s njom nije bilo niti riječi, ili barem s nekim iz prvog kruga njenih suradnika u Općoj upravi EK za industriju. Što se tiče SEA Europe i Jakovčića, on je kod njih pristojno se to kaže "koordinirao" uvrštenje brodogradnje na dnevni red Europarlamenta i to je odlično.
Ali, Europski parlament definitivno nije u istoj kategoriji kao EK, posebno ne u ovom trenutku i kod ovog pitanja kao što je slučaj s odlučivanjem hoće li Bruxelles dopustiti Banskim dvorima i Andreju Plenkoviću da spase Uljanik. Za nadati se je samo da su hrvatski političari sav onaj spasonosni domaći rad pri Europskoj komisiji obavili daleko od javnosti. Jer ako nisu, ako je ovo s IDS-ovcima bilo sve, onda...
No, u tom slučaju bi ispalo da je Flego navrat, nanos krenuo panično tražiti rješenje, potaknut time što su ga radnici Uljanika neki dan na ulici tijekom protesta zasuli kikirikijem i pivom. A indikativno je i to da je Jakovčić, onaj kojega su radnici prozivali transparentima kao "onoga koji je zakuhao", potaknut istim događajem, rekao da "on preuzima odgovornost".
