Alon Ohel (24), mladić s dvojnim, izraelskim i srpskim državljanstvom, preživio je dvije godine nezamislivog užasa u zatočeništvu Hamasa. Njegova potresna ispovijest nakon oslobođenja otkriva brutalnosti kojima je bio izložen.
Otet 7. listopada 2023. s glazbenog festivala Nova, Alon je proveo više od 700 dana u mračnim tunelima Gaze, gdje je bio izgladnjivan, mučen, ponižavan i seksualno zlostavljan. Sve je počelo u zoru, kada su rakete prekinule glazbu na festivalu. Alon je s prijateljima potražio spas u obližnjem skloništu.
- Bježali smo s tuluma čim je počelo granatiranje. Stajali smo u skloništu, ali nije prestajalo. Onda počneš čuti kalašnjikove. Gdje je vojska? Čekaš vlastitu smrt - ispričao je Alon u intervjuu za izraelski Channel 12.
U skloništu je svjedočio herojskom činu Anera Shapire, koji je golim rukama izbacivao granate koje su teroristi ubacivali unutra, sve dok ga osma nije usmrtila. U kaosu koji je uslijedio, Alon je teško ranjen.
- Bacili su me kao vreću krumpira u kamion. U šoku sam se pitao sanjam li. Za nekoliko sekundi bili smo u Gazi. Kosa mi je bila puna betona iz skloništa, krvario sam, s ludim bolovima u glavi, ramenu i oku. Nisam mogao vidjeti - prisjetio se.
Odveli su ga u bolnicu, gdje ga je dočekala bijesna gomila. Kirurški zahvati obavljeni su na ponižavajući način, bez anestezije, a krhotine gelera ostavili su mu u tijelu. Prva dva tjedna bilo mu je zabranjeno govoriti. Ono što je uslijedilo bilo je dugo i mučno putovanje kroz pakao. Prvih 52 dana držali su ga iznad zemlje, a zatim su ga odveli u podzemne tunele.
Glad je bila konstantna. Alon je opisao kako su ih otmičari namjerno izgladnjivali, iako su imali hrane.
- Jeli bismo jednu pitu i četiri žlice graška dnevno. Bilo je razdoblje kad smo preživljavali samo na sušenim datuljama. To je stalna bol u cijelom tijelu. Izgledaš kao kostur. Gledaš se u ogledalo i ne vidiš osobu, vidiš leš. A oni su sretni, nasmijani, uživaju u tome. Satima i tjednima ležiš ondje kao leš, bez energije za išta - ispričao je.
Gotovo godinu i pol dana bio je okovan lancima.
- Tko nije bio tamo, neće moći razumjeti. Nikada niste iskusili glad, nikada niste bili vezani lancima godinu i pol. Okovan kao majmun, jedeš kao pas. Tamo nisi ljudsko biće, ti si životinja - kazao je.
U tami tunela, Alon je pronašao tračak ljudskosti u drugim taocima. Posebno se povezao s Elijem Sharabijem (53), koji mu je postao očinska figura.
- Od prvog trenutka smo se povezali. Jednom sam izgubio živce zbog hrane i udario šakom u zid. Eli je bio tu da me zagrli. Bio je to očev zagrljaj. Nosio je i sebe i mene na leđima - prisjetio se Alon kroz suze. Obojica su obećala jedan drugome da će preživjeti za svoje obitelji.
Nakon što su Sharabi i drugi taoci oslobođeni u ranijem dogovoru, Alon je ostao sam, slomljen i prestravljen. Kasnije je premješten na sjever Gaze. U listopadu, nakon više od dvije godine, visoki zapovjednik Hamasa obavijestio ga je da je postignut dogovor o oslobađanju. Njegovo oslobađanje pozdravili su i srpski dužnosnici. Po povratku u Izrael, Alon je podvrgnut složenim operacijama oka i ramena. Izgubio je vid na jedno oko. Unatoč svemu, ovaj talentirani pijanist odbija biti žrtva. Njegova prva želja po dolasku kući bila je sjesti za klavir.
