Ne samo da će američki predsjednik Donald Trump po prvi put obratiti se Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda (UNGA), svjetskom tijelu koje je toliko često kritizirao, promatrači će budno promatrati tim suradnika koje on dovodi, budući da godišnji sastanak još jednom postavlja pitanja o tome tko zapravo ima utjecaj na vanjsku politiku Sjedinjenih Američkih Država u vrijeme kada je Washington zapeo u sukobima u Afganistanu i Bliskom istoku, suočen s nuklearnom krizom na Korejskom poluotoku i nadolazećim razmiricama s Iranom.
Tradicionalno pozornica za najviše američke diplomate, najčešće ministra vanjskih poslova, ove godine UNGA će imati malo drukčije zvijezde: sam predsjednik i veleposlanica SAD-a pri UN-u Nikki Haley. Prisustvovat će i potpredsjednik Mike Pence, kao i gospodarski savjetnik Gary Cohn, Trumpov zet Jared Kushner i njegova kći Ivanka Trump.
Ministar vanjskih poslova Rex Tillerson uvelike će pratiti Trumpov raspored i to s manjom pratnjom nego prethodnih godina. Dogovor, kažu analitičari, odražava način na koji državni tajnik i njegovu agenciju zasjenjuje neobična Bijela kuća s nekoliko političkih centara.
"Pitanje koje će se morati ponovno pitati - gdje je Rex?" rekao je za CNN Aaron David Miller, potpredsjednik u Wilson Centru koji kaže da to nije kritika na račun Tillersona, ali da ga iznenađuje "neobičnost onoga što se događa".
"Trebali bismo imati ministra koji predvodi raspravu o arapsko-izraelskim pitanjima, pregovore s Iranom, dogovore o klimatskim promjenama i biti središte odgovornosti za vanjsku politiku", rekao je Miller.
Tillerson, kako je prenijela Hina, sastao će se s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom u ruskoj diplomatskoj misiji u New Yorku u nedjelju. Postao je tako Tillerson jedan od tri čelnika Sjedinjenih Država koji se bave Vijećem sigurnosti i Generalnom skupštinom UN-a, a druga dvojica su Trump i Pence. U svom izlaganju 15-članom Vijeću sigurnosti, Tillerson će se usredotočiti na opasnosti nuklearnog naoružavanja, što obuhvaća dva glavna geopolitička pitanja Trumpove administracije: Sjeverna Koreja i Iran.
Ipak, Tillerson se ponekad našao u sukobu s predsjednikom zbog ponovnog potvrđivanja iranskog nuklearnog ugovora. Dužnosnici Bijele kuće procurili su Trumpovo nezadovoljstvo visokim diplomatom. I drugi dužnosnici su stvorili vlastitu vanjsku politiku. Kushner je preuzeo vodstvo rješavanja izraelsko-palestinska pitanja i bio je aktivan na drugim područjima na Bliskom istoku, dok je Haley bila javni glas najviše upravne vlasti kad je riječ o Iranu i Sjevernoj Koreji.
Tillerson je "tako hendikepiran stranom strukturom koju je predsjednik stvorio u vanjskoj politici", rekao je Miller, "osnažujući veći broj ljudi u upravi, od kojih su neki više povezani s predsjednikom od samog ministra Tillersona".
Trump "zasigurno nije postavio Tillersona kao primarno odgovornog za vanjsku politiku", rekao je Miller.
Doista, američki dnevni red za ovogodišnju Opću skupštinu predstavila je Haleyica uz pomoć savjetnika za nacionalnu sigurnost H.R. McMastera, dok je nešto dalje, Tillerson bio domaćin ručka za Zajednicu demokracija.
SAD ima pet prioriteta za međunarodni sastanak, tvrdi Haleyica, uključujući reformu UN, borbu protiv terorističkih skupina poput ISIL-a i drugih skupina, humanitarnu pomoć, sirijski sukob i Sjevernu Koreju.
"Zanimljivo je da ministar Tillerson nije bio tamo pored Haley", rekao je Stewart Patrick, viši član u Vijeću za vanjske poslove. "Moj osjećaj je da on ima sporednu ulogu u svemu ovome. Stvarno komplicira koherentnost uprave kada govori o vanjskoj politici". Tillerson je sam istaknuo da njegov najveći prioritet ne leži u vanjskopolitičkim izazovima administracije, već da ima misiju restrukturiranja i smanjenja tog državnog odjela.
Govoreći u Londonu osoblju američkog veleposlanstva prošlog tjedna, Tillerson je rekao: "Nadam da ćemo dobiti mir u Sjevernoj Koreji, nadam se da ćemo moći riješiti sukobe u Siriji, nadam se da ćemo moći riješiti sukob u Libiji, nadam se da možemo razvijati bolji odnos s Rusijom, ali one neće biti najvažnije stvari koje ću učiniti."
"Najvažnija stvar koju mogu učiniti", rekao je Tillerson, "jest omogućiti da ova organizacija bude učinkovitija i da svi vi imate veće zadovoljstvo u onome što radite svaki dan."
Nedugo nakon Tillersonovog imenovanja na mjesto američkog ministra vanjskih poslova, Rusi su zadovoljno trljali ruke zato što je Rex jedan od najbližih prijatelja brojnih ruskih dužnosnika. Ruski predsjednik čak mu je dodijelio i medalju prijateljstva nakon dogovora o eksploataciji nafte ispod Arktika s ruskom naftnom kompanijom OAO Rosneft 2013. godine. Wall Street Journal opisao je prijateljstvo Vladimira Putina i Tillersona pišući: "Poznanici kažu da rijetko koji američki građanin je bliži Putinu od Tillersona. Poznaju se još iz vremena dok je Tillerson radio u Rusiji dok je Boris Jeljcin bio na vlasti". Dobre odnose Tillerson održava i sa šefom Rosnefta, Igorom Sečinim, bivšim Putinovim prevoditeljem iz vremena dok je aktualni ruski predsjednik bio gradonačelnik Sankt Peterburga.
Sečina ponekad opisuju kao drugog najmoćnijeg čovjeka Rusije, odmah iza Putina. Sečin je rekao da mu je najveći san putovati motociklom američkim cestama u Tillersonovu društvu. Nakon što su 2014. godine uvedene sankcije Rusiji, dogovor ExxonMobila i Rosnefta je zaustavljen. Otad je ExxonMobil s Tillersonom na čelu, govorio da su ih sankcije koštale barem milijardu dolara. Tillerson čitavo vrijeme govori da bi sankcije trebalo ukinuti.
Međutim, neorganiziranost Bijele kuće, koja svakodnevno izlazi na površinu, znači da ni primarna Tillersonova misija više nije toliko bitna zato što su Ivanka i Jared praktički preuzeli američku vanjsku politiku u svoje ruke, mimo svih zakona, propisa i protokola.
