O Josipu Brozu se zna gotovo sve, ali nedavno deklasificiranje dokumenata CIA o Rusiji na vidjelo je izbacilo zapanjujuću tvrdnju. “Duboko grlo” koje je pratilo sovjetski politbiro 4. listopada 1948. godine, na vrhuncu sukoba Tita i Staljina, iznosi tvrdnju kako je maršal Fjodorovič Kumarev - Tito! - zapravo u insceniranom sukobu sa Staljinom, a taj bi sukob trebao pridonijeti infiltraciji komunizma na zapad.
Poznato je da je Staljin, do izbijanja prvih sukoba, visoko cijenio Tita i da ga je smatrao svojim nasljednikom. Dva Josipa ispila su “bruderschaft”, pobratimili su se, ali onda je došlo do okršaja - “nema rata dok ne krene brat na brata...”.
Amerikanci u tom trenutku još sumnjaju u stvarnost Titove šizme. Ne znaju s kim imaju posla ni kako će se sve okončati. Još 1948. šalju i četnike u jugoslavenske šume, kako bi potakli pobunu, ali ih Udba zarobljava i likvidira. Tito je bio inženjer, koji put trgovac, nekad Šveđanin, nekad Nijemac. Na svakoj granici on prolazi novu audiciju. Trebalo je sve to glumiti, pred policijama i carinicima brojnih država. No - nikad nije bio Fjodorovič Kumarov! A pod tim se pseudonimom o njemu raspravlja na Jalti, u krugu komunističkih vođa SSSR-a i Europe.
“Ako uspostavljanje reda ne uspije, situacija u satelitskim državama Istočnog bloka smatrat će se kritičnom. Takozvani raskol Tita i Kominforma je ogromna laž. Detaljno izvješće bit će dostavljeno čim se dobiju rezultati konferencije koja se trenutačno održava u Jalti. Odnosi prema Jugoslaviji iz Moskve nisu se nimalo promijenili. Molotov ne smatra Kumareva (Tita) ni suparnikom ni neprijateljem Sovjetske države. Trenutačno je reorganizacija divizije gotovo završena. Općenito se vjeruje da je reorganizacija temeljena na zajedničkom planiranju. Moguće promjene bit će napravljene u borbenom operativnom planu Jugoslavije. Frontalni karakter operacija bit će zamijenjen gerilskim ratovanjem”, čitamo u CIA-inu dokumentu.
Sljedeći izvještaj datira iz 15. listopada 1948.
“Isto tako, vojska se priprema za sličan oblik borbenih aktivnosti. Sovjetska vojna misija u Jugoslaviji uklonjena je i službeno više ne postoji. Međutim, de facto, misija je snažnija nego ikad prije, pod različitim oblicima podrške i suradnje. Konferencija u Jalti održana je u Staljinovoj vili. Pitanje maršala Fjodoroviča (Tita) bilo je jedno od glavnih tema rasprave. Imenovanje Malenkova na čelo Kominforma izazvalo je otpor maršala Kumareva (Tita). Tito je iznio svoju potpunu solidarnost s Moskvom, Staljinom i Molotovom, ali je odbio izvršavati Malenkovljeve naredbe pod bilo kojim okolnostima, jer je Malenkov tvrdio da su Rusi superiorniji od Jugoslavena u moralnosti, manirama, običajima, povijesnim tradicijama i standardu života. Tito je zamolio prisutne da uzmu u obzir ove okolnosti i da ga ne traže da prizna rusku superiornost jer bi to bilo nedopustivo. Moji izvori potvrđuju da je konferencija zapravo bila svađa, a Staljinu je bilo jasno da u bloku postoje ozbiljne podjele. U jednom trenutku Staljin je bijesno vikao:
Ako uskoro ne riješite svoje nesuglasice, bit ću prisiljen zauzeti vaše teritorije (misleći na jugoistočne države) silom i uspostaviti red!
Ovu zagonetku iz CIA-ina arhiva morat će riješiti specijalisti. Je li riječ o doušniku koji je, u nedostatku pravih informacija - a vrh KP-a je bio prilično zatvoren - konfabulirao, nadodavao pikantne detalje? John Le Care u “Krojaču Paname” priča o takvom špijunu, koji voli život na visokoj nozi, ali rutinske informacije s terena ne opravdavaju njegovu plaću, pa iz dana u dan pojačava količinu dezinformacija, sve dok na kraju ne prouzroči pravi pravcati rat. Možda ovdje vidimo ranu verziju “krojača Paname”. A možda je riječ i o dvostrukom agentu, koji namjerno šalje dezinformacije u vrh Agencije. U svakom slučaju, Tito nije bio Staljinov čovjek za pacifikaciju istočne Europe, barem ne nakon 1948. godine.
Sve o tvrdnjama iz tajnog dosjea o Titovu "pravom" identitetu pročitajte OVDJE.
