Najnovija “runda” iracionalnog medijskog rata između bošnjačkih nacionalista i Zorana Milanovića započela je neodređenim najavama u bosanskohercegovačkim medijima kako Tužiteljstvo BiH priprema tužbu protiv Zorana Milanovića zbog “negiranja genocida u Srebrenici”, prema zakonu koji je nametnuo Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, izazivajući tim svojim iracionalnim postupkom višemjesečnu blokadu vlasti. Taj zakon je ostao mrtvo slovo na papiru i uglavnom se koristi u besmislenim priopćenjima pojedinih bošnjačkih stranaka i udruga, prvenstveno Majki Srebrenice, i to isključivo u dnevno-političke svrhe, što kod brojnih nebošnjaka stvara svojevrsni odium prema srebreničkoj tragediji.
Potom je uslijedilo pismo Majki Srebrenice upućeno na mnogo međunarodnih adresa u kojemu se, među ostalim, optužuje Milanovića za “negiranje genocida u Srebrenici”. Nakon što je u medijima osvanuo video isječak jednog intervjua Bakira Izetbegovića od prije sedam-osam godina, u kojem je otvoreno izjavio kako se priopćenja Majki Srebrenice pišu u centrali Stranke demokratske akcije (SDA), na to se osvrnuo i Milanović proglasivši Majke Srebrenice “političkom organizacijom”. Potkapacitirani Izetbegović, kojemu je jedina politička referenca to što je sin Alije Izetbegovića, glupavo je odgovorio Milanoviću na Twitteru napisavši kako SDA nije sudjelovala u pisanju spornog pisma, ali da se on slaže sa svakim retkom iz njega, na što je Milanović, mrtav-hladan, u svome stilu poručio Izetbegoviću i njegovoj kliki da mu mogu “duvati”.
Ovo je zapravo nastavak jedne stare polemike, od koje su i krenule priče o Milanovićevu negiranju genocida, a odnosi se na glupave Milanovićeve izjave o tome, otprilike, kako nisu svi genocidi isti, što pomalo podsjeća na blažu verziju sporne izjave Noama Chomskog iz 2004. godine, kad je izjavio kako je korištenje riječi genocid u bosanskohercegovačkom slučaju svojevrsno poricanje holokausta te da se u Srebrenici dogodio “masakr”, a ne genocid. Da se nešto slično dogodilo danas, pretpostavljam kako bi Majke Srebrenice vjerojatno pisale generalnom tajniku UN-a o tome kako Noam Chomski “negira genocid u Srebrenici”.Treba se prisjetiti da je prije sedam-osam godina pokojnom zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću oduzeta titula počasnoga građanina Srebrenice zbog njegovih benignih izjava o “trećem entitetu”. Tu dolazimo do pravog razloga sličnih prepucavanja, a to je pacificiranje hrvatske politike kad je riječ o gaženju prava bosanskohercegovačkih Hrvata, što je postalo nekom vrstom dominantne političke strategije bošnjačkih stranaka, iz koje se već poodavno izgubila bilo kakva uzročno-posljedična veza.
Notorna je činjenica da se priopćenja Majki Srebrenice pišu u središnjici SDA, da se radi o jednoj beskrajno ružnoj zlouporabi srebreničkih žrtava, pri čemu Majke Srebrenice funkcioniraju na sličan način kao što je to bio slučaj s pojedinim hrvatskim veteranskim udrugama. Ranije, početkom 2000-ih, dok je u BiH još postojalo kakvo-takvo neovisno novinarstvo, dosta se pisalo o bogatstvu i luksuzu u kojem žive pojedine članice Majki Srebrenice, naspram bijede i siromaštva u kojem živi većina stanovništva izbjeglog iz tog grada.
Usporedo s napadom na Milanovića od strane Majki Srebrenice, uslijedio je onaj od strane notornog Željka Komšića koji je bio vezan za špekulacije kako će Rusija blokirati u Vijeću UN-a misiju EUFOR-a u BiH. Međutim, nakon najava iz nekih zapadnih zemalja da bi u tom slučaju EUFOR zamijenile snage NATO pakta, Rusija je, birajući “manje zlo”, odustala od veta. Prije sjednice UN-a, Milanović je najavio kako će svim silama nastojati da u hipotetski NATO-ov kontingent budu uključeni i hrvatski vojnici, na što je oštro reagirao Bakirov kućni ljubimac Željko Komšić smatrajući to neprihvatljivim.
Cijeli ovaj bizarni rašomon možemo promatrati dvojako: kao ispušni ventil kojim vladajući u BiH stišavaju sve veći bijes i očaj stanovništva u jednom potpuno razrušenom i uništenom društvu, te kao sredstvo za dnevno-politička sučeljavanja unutar bošnjačkog političkog korpusa. Paradoksalno je da ovaj svojevrsni dijalog gluhih između Majki Srebrenice i Izetbegovićeve SDA, s jedne, i Zorana Milanovića s druge strane zapravo sporedan. Stvari stoje bitno drugačije: Milanović se, bez obzira na temu svojih priopćenja i na to kome su upućena, u prvom redu obraća Andreju Plenkoviću, pa u tom smislu možemo tumačiti i famozno “duvanje”.
Pravi razlog ovakvih histeričnih reakcija Bakira Izetbegovića i Željka Komšića, pogotovo stoga što dolaze nakon provedenih izbora, krije se u jednoj pomalo bizarnoj situaciji, da Dragan Čović i njegov HDZ odlučuju s kim će na federalnoj i republičkoj razini formirati vlast, s tim da su Čović u hrvatskom i Dodik u srpskom korpusu praktički nedodirljivi, što se Bakiru Izetbegoviću vraća kao bumerang, jer je svojim čvrstim vezivanjem uz Željka Komšića i njegovu Demokratsku frontu (DF), kako stvari stoje u ovom trenutku, doveo u pitanje budućnost SDA. Komšić se pokazao kao trojanski konj koji je lažna bosanskohercegovačka “ljevica” parkirala u Izetbegovićevu avliju, što bi u konačnici moglo dovesti do kraja vladavine ove stranke.
Ovi najnoviji napadi na Milanovića su zapravo reakcija na nedavni sastanak u Mostaru, na kojemu su se sastali Dragan Čović i predstavnici osam bošnjačkih stranaka udruženih u koaliciju koju čine sve parlamentarne stranke osim SDA i DF-a, na kojemu se razgovaralo o postizbornom formiranju vlasti. Ovim priopćenjima Izetbegović očajnički pokušava sotonizirati vlastitu oporbu prikazujući ih kao izdajnike koji šuruju s “najvećim neprijateljima Bošnjaka” - Hrvatima.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
ne volim te alija zato jer si balija....
Hdz bi i s svemircima samo da su na vlasti