Jake Bilardi: Put do bombaša samoubojice

Jake Bilardi, 18-godišnji Australac koji je prošle godine završio na naslovnicama svih svjetskih novina nakon što se priključio džihadistima Islamske države vrlo je vjerojatno poginuo prije nekoliko dana u samoubilačkom napadu u Iraku. Australske vlasti još uvijek provjeravaju tu informaciju, a dok se čeka potvrda je li mladi Bilardi zaista poginuo, svijet se pita kako je ovaj tinejdžer uopće tamo završio.

Mrzio šijite i pravdao napade islamista

Novinar BBC-ja uspio je krajem prošle godine s njim napraviti intervju preko e-maila i već tada je Bilardi najavio kako će sigurno jednom izvršiti samoubilački napad. Bilardi je prešao na islam nedugo nakon majčine smrti s kojom je živio u Melbourneu.

Tijekom razgovora s BBC-jevim novinarem Bilardi je otkrio kako se nalazi u Ramadi i tijekom cijelog intervjua je govorio onako kako islamisti obično zvuče kada preko Youtubea šire svoju propagandu. Izrazio je svoju izričitu ideološku mržnju prema šijitima i stalno opravdavao napade na svoju domovinu.

Nije vjerovao u međunarodne institucije

Nije zapravo htio zapravo previše govoriti o tome kako se preobratio na islam i kako je živio u Australiji prije nego je otišao. No, kazao je kako njegova obitelj mrzi islam, te da vjeruje kako svi nemuslimani zapravo preziru islamsku vjeru. Istaknuo je kako ga je politika oduvijek zanimala, ali da nikada nije vjerovao u međunarodne institucije, prvenstveno Ujedinjene narode.

Novinar ga je upitao zašto, kad već smatra da postoji toliko nepravdi u svijetu, ne iskoristi neki demokratski način borbe protiv toga, Bilardi je bio prilično odriješit.

'Uzmite pušku u ruke i mijenjajte stvari'

“Budimo realni, možete stajati na ulici i vikati da želite promjene i možda će se za sto godina nešto dogoditi ili možete uzeti u pušku u ruke i brzo promijeniti stvari.”

BBC-jev novinar je puno više o Bilardiju otkrio dok je ‘švrljao’ po njegovom profilu na Yahoo Questionsu gdje korisnici odgovaraju na pitanja drugih korisnika. Bilardi je bio aktivan član i zapravo su njegova pitanja i odgovori dali sliku o tome kako se njegovo razmišljaje o islamu mijenjalo.

Nekad je bio poput ostalih tinejdžera

Prije pet godina njegova su pitanja bila vrlo banalna, pa je tako jednom pitao je li Rusija dio Azije ili Europe, zatim se raspitivao o tenisu, Formuli 1 i sličnim stvarima. Već godinu dana kasnije mogla se primijetiti promjena u njegovoj političkoj svijesti. Pitanja su postala ozbiljnija, poput “podržavate li rat u Iraku i Afganistanu” i “mislite li da je Australija rasistička država”, ali je i dalje postavljao neka očekivana tinejdžerska pitanja o svom izgledu i gdje bi mogao ići na novinarsku praksu.

Mislio da ga obitelj želi ubiti

U jednom postu je otkrio kako misli da ga njegova vlastiti obitelj želi ubiti i da ga prate skrivenim kamerama. Pitao je korisnike da mu preporuče nekog dobrog psihijatra i negdje u to vrijeme je počeo govoriti kako se preobratio na islam, dok je prije toga bio ateist. I tako se, kao ‘musliman početnik’ na Yahoou raspitivao može li još uvijek slaviti Božić, te smije li se moliti u učionici za vrijeme nastave.

Tako je prošla još jedna godina i njegov profil na Yahoo Questionsu jasno je ukazivao da je sad već riječ o nekome kome je džihadistička ideologija jako privlačna. Počeo je braniti talibane i tvrditi kako postoji samo jedna Islamska država na svijetu, između Iraka i Sirije.

Sam tražio da ga pošalju u samoubilačku misiju

Posljednje pitanje koje je postavio korisnicima je kako može nabaviti jednosmjernu kartu za Tursku i tražio je pomoć kako može dobiti putovnicu. Nedugo nakon toga napustio je Australiju, a na novinarsko pitanje je li propitivao tu odluku, odgovorio je da nije.

Pridružio se džihadistima i brzo prošao vojnu obuku i sam je rekao da želi izvršiti samoubilački napad. Novinar BBC-ja ga je pitao je li razmišljao kakve bi posljedice taj njegov samoubilački napad mogao imati na njegovu obitelj u Australiji, ali Bilardi ni tu nije pokazao posebne emocije.

“Došao sam ovdje odraditi posao. Nisam došao dijeliti ruže i čokolade.”

Tekst je objavljen na BBC-ju.