Glavni kandidati za najneugodniji ubod kreću se od mravaca metaka do osa ratnica i sićušnih meduza. Kako bi otkrili koji je najbolniji, neki pustolovni stručnjaci proveli su život dopuštajući da ih se ubada, piše BBC. Životinje koje bodu - od insekata koji zuje u dvorištu do neobičnih morskih stvorenja - koriste koktel kemijske obrane koji uključuje neurotoksine i upalne agense kako bi se obranile ili savladale plijen.
Dok životinje koje grizu (poput pauka i zmija) koriste svoja usta s očnjacima za isporuku otrova, kod onih koje bodu trebali biste se kloniti drugog kraja njihova tijela. Konzultirali smo stručnjake o najbolnijim ubodima u životinjskom carstvu, zanemarujući pritom njihovu smrtonosnost. Ovo je njihova ljestvica.
Otac modernog polja "namjernog puštanja da te ubodu" bio je Justin Schmidt, entomolog iz Arizone koji je razvio indeks boli od uboda koji nosi njegovo ime. Pritom se podvrgnuo ubodima najmanje 96 vrsta insekata, uključujući pčele, ose, stršljene i mrave. Klasificirao je ubode u četiri razine boli, dodajući evokativne, gotovo lirske opise svakog jedinstvenog osjećaja - na našu sreću, Schmidt je bio entomolog s dušom pjesnika, navodi BBC.
Schmidtova ljestvica boli
Na prvoj razini nalazi se ono trivijalno. Ubod pčele iz roda "Anthophora" je, primjerice, "gotovo ugodan, kao da vas je ljubavnik malo prejako ugrizao za ušnu resicu".
Druga razina okuplja neke teškaše, poput medonosne pčele: "Oštar, gorući. Kao da vam je štapić za uši natopljen habanero umakom gurnut u nos." Tu je i žestoka crna osa "Polybia": "Ritual koji je pošao po zlu, sotonski. Plinska svjetiljka iz stare crkve eksplodira vam u lice dok je palite."
Sedam vrsta na trećoj razini dovodi Schmidta do prave torture: baršunasti mrav vrste "Dasymutilla klugii". "Eksplozivno i dugotrajno, zvučite kao luđak dok vrištite. Vruće ulje iz friteze prolijeva se po cijeloj vašoj ruci."
Prvi na Schmidtovoj četvrtoj razini bio je mravac metak, člankonožac dug oko 2,5 cm iz prašuma Srednje i Južne Amerike. Zbog trajanja muke koju njegov ubod uzrokuje, često ga nazivaju "mravom od 24 sata", a Guinnessova knjiga rekorda službeno ga je potvrdila kao vlasnika najbolnijeg uboda insekta na svijetu. Schmidt ga je opisao kao "čistu, intenzivnu, blistavu bol. Kao da hodate po užarenom ugljenu s čavlom od sedam centimetara zabijenim u petu". Otrov ovog mrava sadrži poneratoksin, neurotoksin koji uzrokuje valove goruće boli koji mogu trajati i do 24 sata.
Zatim dolazi osa tarantula-jastreb, osa lovac na pauke dugačka oko 77 milimetara i rasprostranjena gotovo po cijelom svijetu. "Zasljepljujuće, žestoko, šokantno električno. Upaljeno sušilo za kosu palo je u vašu pjenušavu kupku", napisao je Schmidt, napominjući da učinak traje samo nekoliko minuta.
Konačno, tu je osa ratnica ili "Synoeca septentrionalis", kolonijalna osa porijeklom iz Srednje i Južne Amerike. "Mučenje. Okovani ste u toku aktivnog vulkana. Zašto sam uopće započeo ovu listu?"
Novi izazivači na sceni
Schmidt je preminuo 2023. godine zbog komplikacija Parkinsonove bolesti. Čini se da je njegov nasljednik Coyote Peterson, YouTube ličnost koja se podvrgnula ubodima vrsta koje Schmidt nikada nije uspio klasificirati.
Ono što Petersonu nedostaje u formalnom znanstvenom obrazovanju, nadoknađuje spremnošću da žrtvuje svoju lijevu podlakticu za edukaciju i zabavu milijuna ljudi koji ga gledaju kako se grči, znoji i vrišti na svom kanalu Brave Wilderness. Peterson je koristio Schmidtov indeks boli kao putokaz.
Nakon što je proputovao svijet kako bi iskusio ubode 30 vrsta, Peterson predlaže još dvije za status četvrte razine: japanskog divovskog stršljena, populariziranog 2020. kao "stršljen ubojica", i osu krvnika "Polistes carnifex".
- Japanski divovski stršljen bio je, bez sumnje, najgori pri samom udaru, kao da vas je Mike Tyson udario u lice. Trenutačno sam se 'ugasio'. Bilo je trenutačno i eksplozivno - kaže Peterson.
Ipak, za Petersona je osa krvnik apsolutni pobjednik. Bol koju uzrokuje i posljedice otrova ostavile su trajan trag.
- Bol je trajala možda nekih 12 sati, ali naknadni učinci otrova su ostali sa mnom... doslovno. Bilo je nekih nekrotičnih svojstava koja su ostavila rupu poput ožiljka od vodenih kozica, kao udubljenje na mojoj podlaktici. To je jedini ubod koji je doslovno pojeo tkivo i još uvijek imam ožiljak... kao od opekline cigaretom - ispričao je.
No, insekti nemaju monopol na umjetnost ubadanja. Meduze posjeduju sićušne stanice u obliku harpuna nazvane nematocisti, koje ubrizgavaju doze doista kažnjavajućeg otrova.
Dodir s meduzom Irukandji - sićušnom meduzom čije želatinozno tijelo može biti malo poput naprstka, ali čiji pipci mogu doseći metar duljine - može pokrenuti sindrom koji zvuči kao srednjovjekovna tortura.
Muke Irukandji sindroma
Sam ubod je gotovo neprimjetan. Većina ljudi ga ni ne osjeti, objašnjava Lisa-Ann Gershwin, istraživačica meduza. Upravo je ta odgođena pojava simptoma desetljećima zbunjivala liječnike, koji nisu mogli utvrditi što uzrokuje toliku patnju ljetnim kupačima.
Misterij je riješen tek kada je lokalni liječnik Jack Barnes 1961. godine namjerno ubo sebe, svog desetogodišnjeg sina i spasioca kako bi dokazao uzrok.
Gershwin je intervjuirala više od 50 ljudi s dijagnozom Irukandji sindroma. Iako ne dovodi svaki ubod do ovog nesnosnog stanja, tipičan slučaj razvija se otprilike ovako: nakon dvadesetak minuta, prvi simptom je osjećaj iscrpljenosti, brzo praćen osjećajem sličnim udarnom čekiću koji udara po bubrezima, što može trajati i do 12 sati. Zatim žrtve podnose niz simptoma, poput obilnog znojenja koje natapa plahte nekoliko puta na sat i neprestanog povraćanja svakih nekoliko minuta do 24 sata.
I sve to je "samo zagrijavanje" prije punog Irukandji sindroma, kaže Gershwin.
Objašnjava da osoba tada trpi "val za valom prave agonije", s grčevima i spazmima po cijelom tijelu koji svaki put "redefiniraju bol" kako se nastavljaju pojačavati.
No, meduze Irukandji otvaraju i drugu dimenziju boli: egzistencijalnu. Njihov zaštitni znak je preplavljujući osjećaj propasti, opisan kao apsolutno uvjerenje da je smrt neizbježna.
- Pacijenti su molili svoje liječnike da ih ubiju jer su bili toliko sigurni da će umrijeti da su samo željeli sve okončati - tvrdi Gershwin.
Postoji još nekoliko kandidata u kategoriji morskih stvorenja koja bodu, počevši od australske kutijaste meduze, koja se smatra najsmrtonosnijom meduzom na svijetu. Njezini pipci, koji mogu doseći i do tri metra duljine, ostavljaju duge tragove na žrtvama. "Ostanu vam tragovi biča po cijeloj koži, kao da vas je napao 'mačak s devet repova'", kaže Gershwin. "Osjećaj je kao kipuće ulje."
