Veliki transparent razvili su navijači na Poljudu na utakmici Hrvatske i Francuske sinoć u Ligi nacija posvećen legendarnom francuskom borcu Jean-Michelu Nicolieru, tragično stradalome u paklu Vukovara.
Njegov ubojica nikad nije odgovarao. Francuski reporteri ušli su u vukovarsku bolnicu nekoliko sati nego što će ranjenici biti odvedeni na Ovčaru. Jean-Michel se nasmiješio gledajući u kameru, odjeven u plavi bolnički ogrtač.
Lyliane Fournier 34 godine traga za sinom koji je iz Francuske otišao braniti Vukovar. Nestao je nakon pada grada. Bio je u bolnici, odvezli su ga na Ovčaru, ali njegove posmrtne ostatke do danas nisu pronašli, pisala su 24sata. Ona već 11 godina živi u Hrvatskoj, u Karlovcu. Tu je uz drugog sina Paula i suborce njenoga sina koji su joj velika podrška i utjeha. Njen sin, tada 25-godišnji Jean Michel bezbrižan je život u Francuskoj zamijenio prvim linijama bojišta u Vukovaru. Mučili su ga i tukli zajedno sa Sinišom Glavaševićem i onda pogubili.
'Više puta su mi predložili da izađem iz grada i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. U Vukovar sam došao kao dragovoljac. Mislim da im trebam pomoći. Vukovar je moj izbor, i u dobru i u zlu', riječi su Nicoliera zauvijek zabilježene na toj snimci iz podruma vukovarske bolnice: 'Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnje...'.
Njega je u vukovarskoj bolnici našla pariška reporterka Agnes Vahramian, intervjuirala ga i snimila, ni ne sluteći da će mučki biti pogubljen samo nekoliko sati kasnije. Kad ga je pitala kako bi još opisao sve što je u Vukovaru preživio, 25-godišnjak joj je odgovorio na francuskom:
'Klaonica, to je bila klaonica...'
Mučili su ga i tukli, a onda ga izvukli polumrtvog i pogubili u noći na 21. studenoga, na Ovčari, svjedočio je tada preživjeli Vukovarac Dragutin Berghofer. Imao je 48 kila kad su ga ubili.
Kako je pisao Express, Udruga "DR. Ante Starčević" iz Tovarnika ustvrdila je prije nekoliko godina da je Jean-Michela ubio Spasoje Petković zvani Štuka koji je Francuza, ranjenog i na rubu smrti od premlaćivanja u hangarima na Ovčari, izveo van i ispalio mu metak u potiljak. Tvrde i da je Štuka potom izvadio 20 franaka koje je Jean-Michel imao u džepu. Kako je Večernji još prije nekoliko godina pisao, Štuka je na slobodi zahvaljujući statusu zaštićenog svjedoka pred Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu gdje je svjedočio protiv drugih zločinaca, a i sam je priznao cijeli niz zločina.
Do detalja je ispričao kako su zarobljeni Hrvati autobusima dovezeni pred hangar na Ovčari gdje su ih batinali u špaliru te kako su pred iskopanom rupom formirali streljački vod i pobili oko 260 ljudi. Među njima i francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera čiji posmrtni ostaci ni danas nisu nađeni. Međutim, usprkos priznanju vlastite krivnje, zahvaljujući nagodbi s tužiteljstvom, pokajnik Štuka posve je oslobođen kaznene odgovornosti.
U proljeće 1991. počeo je sve više pratiti događanja u bivšoj Jugoslaviji, pisala su 24sata. Gledao je vijesti, čitao novine. Sve da pronađe bilo što o ratu u Hrvatskoj. To ga je mučilo i tištilo, a majka je, kako nam je rekla, s njim puno razgovarala o tome. Kako je radila u gradskom poglavarstvu, skupljala je novine, a kupila mu je i kartu tadašnje države.
- Radio je tada u Švicarskoj. Došao je malo na vikend i taj put je došao do mene na posao. Rekao mi je da odlazi. Pomislila sam da se vraća u Švicarsku. Rekao mi je da odlazi u Hrvatsku i da ništa neće promijeniti njegovu odluku. Želio je da što prije dođemo kući spakirati kofere. Tako je puno pričao o tome, ali nikada nisam vjerovala ni pomislila da će otići u Hrvatsku - rekla je majka Lyliane.
- Sa sobom je ponio dnevnik koji je svakodnevno vodio i u njemu zapisivao sve što vidi. Uzeo je i fotoaparat. Dala sam mu križ da ga nosi uz sebe, da ga čuva gdje god ode. Sutradan je stigao u Zagreb i nazvao me. Tek tad mi je rekao da je odlučio otići na front. Nisam bila sretna, šokirao me. Molila sam ga, ali uvjeravao me kako samo želi pisati, biti u centru događaja - tužno je ispričala Lylianne. Jean-Michel se s još dvojicom mladića iz Hrvatske prijavio u HOS i ubrzo završio u Vukovaru.
Bilo je 6. listopada kad je zadnji put nazvao majku. Nakon toga više od mjesec dana muk, a onda je stigao novi poziv.
- Nazvala me novinarka iz bolnice jer je Jean-Michelu obećala da će me nazvati. Do tada nisam znala ništa o njemu. Tek tad sam saznala da je ranjen i da je završio u bolnici. Ta novinarka mi je tad ispričala da je situacija u Vukovaru sve gora. Rekla mi je da će opet ići u bolnicu - ispričala nam je Lyliane brišući suze.
Nažalost, kada se novinarka vratila u bolnicu, ona je već bila prazna. Veselin Šljivančanin, JNA i četnici su ispraznili bolnicu. Mnogi pacijenti, osoblje i branitelji su završili na Ovčari. Među njima i Jean-Michel.
Inače je Jean bio vrlo pedantan, navodno je svaku večer slušao radio Bruxelles, prenosio bi suborcima vijesti.
"Vodio je svakodnevno ratni dnevnik koji je netragom završio u bolnici, baš kao i filmovi, hrpa filmova koje je fotografirao", rekli su za 24sata Jeanovi najbolji prijatelji iz HOS-a, Igor Široki i Davor Purulić.
Bio je dobar borac, znao je satima sjediti na tavanu i tražio snajperom metu ili uočavao i javljao neprijateljske pokrete. Ostao je čvrst kada su mnogi počeli pucati.
"Nudili su mu da pokuša izaći iz Vukovara kao ‘fotoreporter’, ali to on ne bi nikada napravio. On je bio baš onakav kao što je definirao u kameru: ‘Do kraja, i u dobru i u zlu!’. To je bio Jean, nije bilo nikakve šanse da drugačije odluči", prisjeća se Široki.
Po riječima preživjelog s Ovčare, Jean je imao posebno ponižavajući tretman prije smaknuća, a nimalo logična egzekucija stranca, koji je netom dao intervju televizijskim ekipama, vjerojatno je prouzročila puka "zafrkancija preko motorole":
"Jean je na početku non-stop bio sa Švicom i kada bi se nadmudrivali preko motorola, onda bi im Švico rekao: ‘Evo, tu je sa mnom ekipa iz Francuske pa neka vam kaže što misli o vama’. Nažalost su ovi jako dobro zapamtili što im je on brbljao, jer su po bolnici tražili baš ‘Francuza’… Jean je bio krasna osoba, vidjelo se iz njegovog govora, ophođenja, očiju. Sve je radio kao i mi, nikad nije tražio nekakve povlastice. Sve smo dijelili, suze, bol i krv… do kraja, i u dobru i u zlu!".
