Jednog hladnog jesenskog dana 1915. godine, 38 ornitologa okupilo se u malenom švicarskom selu - Zimmerwaldu. No njihov cilj nije bilo gledanje ptica.
ili su to socijalisti iz cijele Europe, koji su se ondje okupili kako bi raspravljali o načinima kako donijeti mir na kontinent koji je upravo bio opustošen Prvim svjetskim ratom.
Dvojica najpoznatijih sudionika sastanka su bili Rusi: Vladimir Iljič Uljanov - Lenjin i Lav Davidovič Trocki.
Njihova mirovna kampanja morala se održavati u tajnosti, jer se u mnogim zemljama na suprotstavljanje ratu gledalo kao na veleizdaju. Lenjin i Trocki su već bili političke izbjeglice, jer su obojica živjela u neutralnoj Švicarskoj, gdje su isplanirali kako svrgnuti carsku Rusiju.
Rodna gruda revolucije
Zimmerwald danas nije puno drugačiji nego što je bio 1915. I dalje je riječ o naizgled uspavanom malom mjestu u kojem živi oko 1100 stanovnika na nekoliko farmi, s jednom crkvom i Alpama koje veličanstveno uokviruju dolinu.
100 godina ovdje nije bilo nikakvog znaka da su boljševici upravo na ovom mjestu osmislili oktobarsku revoluciju koja će promijeniti izgled Rusije.
Donedavno su se stanovnici Zimmerwalda oštro protivili bilo kakvom službenom priznanju o ulozi koju je selo imalo u ruskoj povijesti, no tisućama kilometara istočno, Zimmerwald je postepeno postao poznato mjesto.
U učionicama diljem Sovjetskog Saveza, djeca su učila o mjestu koje je postalo poznato kao kolijevka revolucije.
"U Sovjetskom Savezu Zimmerwald je bio poznato mjesto. Svaki školarac je znao za njega", objašnjava povjesničarka sa sveučilišta u Bernu, Julia Richers, te dodaje: "No ako pitate bilo koje dijete u Švicarskoj, nitko neće znati zbog čega je Zimmerwald poznat".
Richers opisuje švicarski stav kao "prisilni zaborav", pogotovo ako uzumete u obzir da je planove da se u selu označi Lenjinova prisutnost službeno zabranilo seosko vijeće.
Švicarska neutralnost vjerojatno igra važnu ulogu u tom nedostatku želje da priznaju što se ondje odvijalo u prošlosti.
Tijekom Drugog svjetskog rata, Švicarci nisu željeli pokazati pretjeranu privrženost ni prema istoku ni zapadu, te su potrošili milijarde na veliku vojsku i bunkere za svaku obitelj, nadajući se da će, sjedeći na miru, neutralno, izbjeći bilo kakav budući sukob.
Ali u Zimmerwaldu nisu prestajali pristizati podsjetnici na Lenjinovo prisutstvo. Naime, gradonačelnik Fritz Broennimann posjeduje ogromnu arhivu razglednica, crteža i pisama koje su stotine sovjetskih školaraca stalno slali "predsjedniku Zimmerwalda", moleći za bilo kakve informacije o njihovom nacionalnom heroju Lenjinu.
"Tražili su fotografije, brošure, bilo što. Neki su čak pisali i Lenjinovom muzeju u Zimmerwaldu", objašnjava Broennimann.
Naravno da nije postojao takav muzej, pa čak ni kip Lenjina u selu. No svejedno, službenicima Zimmerwalda nije prestajala pristizati pošta sa sovjetskim poštanskim markicama.
Većina pisama nikad nije dočekala odgovore, no ponekad bi neki službenik, možda očajan zbog pretjeranog broja pisama, pokušao promijeniti situaciju.
Tako je 1945. godine jedan službenik posalo sljedeći odgovor: "Gospodine, nisam upoznat s vašim političkim simpatijama. No nemam namjere političkim ekstremistima osigurati bilo kakav materijale, kojeg bi zatim mogli koristiti državni neprijatelji".
Budući da se ove godine bilježi 100 godina od velikog sastanka, Broennimann nije bio siguran treba li to obilježiti ili ne. Odlučio je da bi bila dobra ideja napisati tekst s naslovom: "100 godina, 100 stavova", te su objavili oglas u lokalnim novinama. Primili su svega šest odgovora.
No nekoliko kilometara sjeverno od Zimmerwalda - u švicarskom glavnom gradu (koji je ujedno izrazito naklonjen ljevici) Bernu, značaj konferencije u Zimmerwaldu privlači sve više pozornosti.
Mirovna konferencija koju treba obilježiti
"U Zimmerwaldu se u biti održala mirovna konferencija. Tu su bili mladi ljevičari iz čitave Europe, koji su raspravljali o miru i antiratnim strategijama", tvrdi Fabian Molina, predsjednik švicarske mlade socijalističke stranke.
"Danas, 100 godina nakon te konferencije, mi smo u sličnoj situaciji, ako gledamo da zbog ratova postoji 60 milijuna izbjeglica. Imamo izbjegličku krizu koja nas podsjeća na to koliko je svijet nasilno mjesto, pa je važno da se prisjetimo da se jednom već održavala konferencija ljudi koji su se ujedinili zbog mira", kaže Molina.
I Richers je suglasna s njim, te napominje da je ova konferencija bila jedino okupljanje u Europi na kojem su se ljudi protivili ratu.
"Zimmerwaldski manifest je naveo tri važne stvari: da bi trebao postajati mir bez pripajanja država, da miru ne treba ratni doprinos i da bi se narodi trebali moći sami određivati. Ako pogledate druge mirovne sporazume iz Prvog svjetskog rata, gotovo nitko nije razmatrao ove tri stavke, a znamo da je Prvi svjetski rat igrao djelomičnu ulogu u nastanku Drugog svjetskog rata, pa mislim je manifest naveo neke važne činjenice o mirnoj Europi", kaže Richers.
Malo je poznata činjenica da ovaj manifest nije bio dovoljno revolucionaran za Lenjina i Trockog, koji su željeli da sadrži i reference o zamjeni rata između naroda s oružanom klasnom borbom. No njih su nadglasali kolege socijalisti i socijalni demokrati, iako se Lenjin i dalje nadao da bi Švicarska mogla biti plodno tlo za razvoj revolucije.
"Jednom je izjavio da bi Švicarska mogla biti najrevolucionarnija zemlja, čisto zbog toga što su svi imali oružje kod kuće. No na kraju je rekao da je ovdašnje društvo ipak previše buržujsko, te je odustao od Švicarske", kaže Richers.
"Švicarska je uvijek bila desničarska zemlje, nikad nije imala ljevičarsku većinu i mislim da je Lenjin smatrao da je potencijal za revoluciju ovdje prilično neznatan."
No u posljednje vrijeme su konferencija i njezini sudionici ipak dobili neko priznanje.
Na mjestu gdje je nekoć bio Lenjinov hotel, danas stoje dva mala znaka, koja obilježavaju stogodišnjicu od konferencije, piše BBC.
Jedini je problem što znakovi neće preživjeti zimu jer su slabo napravljeni, no i ovo je prvi korak.
