Niti mi je bila namjera obračunavati se s Fabrisom Peruškom, niti sam to učinio. To je dojam koji ste očito vi stekli, možda i netko drugi. Međutim, mnogo ljudi s kojima sam ja komentirao intervju i koji su ga pažljivo pročitali, nisu ni približno stekli taj utisak, demantirao je Mislav Galić, predsjednik uprave Jamnice, ovih dana interpretacije njegovog razgovora za magazin Lider. U razgovoru za portal novac.hr pojasnio je da nije ni u kakvom sukobu s izvanrednim povjerenikom Agrokora, u čijem sklopu posluje Jamnica a u kojoj je Galić predsjednik uprave.
Kao što se kalkuliralo, Galić je u Liderovom intervjuu napao Peruška jer je odbio podijeliti bonuse menadžerima u Jamnici koja je odlično poslovala tijekom 2017. unatoč potresima u kompaniji i bijegom Ivice Todorića u inozemstvo.
Galić tvrdi da su iz cijelog njegovog intervjua izvučena samo dva odgovora - prvi u kojem hvali Todorića i drugi o dodjeli bonusa, pa je iz toga pogrešno izvučen zaključak kako je to signal da je došlo do velikog sukoba između njega i izvanrednog Vladinog povjerenika i kako će samo jedan ostati na svojoj poziciji.
Odgovorio je i na pitanje je li između njega i Fabrisa Peruška došlo do sukoba zbog toga što je odbio knjižiti jamstva koja je Jamnica davala Agrokoru za podizanje kredita, prije nagodbe i tako iskazati pravu sliku zaduženosti tvrtke. Galić je objasnio:
Zasluge za Jamnicu
"Mogli ste iz tog istog teksta dio u kojem kažem da bez Lex Agrokora ne bi bilo Jamnice i gdje hvalim doprinos izvanredne uprave zbog Nagodbe, te u konačnici zaključiti dijametralno suprotno kako „eto nije prošla ni godina dana, a već se odričem Todorića i želim se dopasti sadašnjem upravitelju“. I jedno i drugo je ekstremno, jednako netočno, a može se inscenirati iz tog intervjua ako se tako želi."
Kako kaže Galić, Jamnica je u iznimno teškim okolnostima u posljednje dvije godine poslovala izvrsno, te joj je EBITDA (dobit prije kamata, poreza i amortizacije) porastao za više od 50 posto u dvije godine, uz rast normaliziranih poslovnih prihoda i kontrolirani i minimalni pad tržišnog udjela.
Kako je rekao, zadatak izvanredne uprave je bio proces nagodbe, a njega kao i ostalih predsjednika uprave drugih tvrtki unutar Agrokora, bio je da brinu o poslovanju te je tako 'njihov posao komplementaran'.
"Činjenica jest da je Jamnica svoje rekordne rezultate ubrala zaslugom tima kojeg sam ja na čelu i koji je restrukturiranje započeo mojim dolaskom. Cijeli hodogram promjena je bio pomno isplaniran i vođen. Ali na direktno pitanje kakve su zasluge izvanredne uprave u tome, valjda smijem dati objektivnu ocjenu bez navijanja, a da pritom nikoga ne uvrijedim! Siguran sam da se izvanredni povjerenik nije zbog toga mogao uvrijediti."
Rekao je i da je Ramljak bio za dodjelu bonusa menadžerima čije su tvrtke poslovale s dobitkom, no afera Hotmail je poremetila te planove. O bonusima je razgovarao i s Fabrisom Peruškom koji je načelno bio za podjelu bonusa, te rekao kao i sebi mora dodijeliti bonuse za rezultate u Tisku. Otezao je s tom odlukom pa ga je Galić na to podsjetio kad je morao financijski zatvoriti godinu. Peruško je odlučio da bonuse samo dobiju zaposlenici, a ne i menadžeri Jamnice "...i tu je priči kraj. Nikakvog prijepora nema, barem ne u našem direktnom kontaktu, čak je na kraju dodao da možemo eventualno nanovo to razmotriti nakon nagodbe", kaže Galić za Jutarnji.
Na pitanje o Ivici Todoriću, rekao je da su njegove zasluge bile jako velike i za poslovanje Agrokora i za državu, ali da ga je vrijeme pregazilo jer nije želio slušati ničije mišljenje i isključivo je sam donosio odluke, što je dovelo do kraha. Naveo je i neke od razloga - a to su ulazak u poljoprivredni sektor sa skupim kapitalom, velikim investicijama, pa neuspjele maloprodajne operacije u inozemstvu, te širenje na Adriatica.net koje nema poslovnog rezona.
Gazda nikog nije slušao
"...ali, objašnjenje kraha nisu po meni same te odluke, nego kako je do njih došlo. Jednostavno, Ivica Todorić, koliko god izuzetan bio, nije o svemu mogao najbolje znati, a objektivno je malo koga slušao, pogotovo u strateškim i financijskim odlukama, bio je izuzetno samouvjeren i uglavnom je radio po svome. Odlučivao je poduzetnički, često i instinktivno bez puno razmatranja i analiza: takav je način upravljanja odlično funkcionirao u 90-ima, donekle u 2000-tima, ali dolaskom prave tržišne ekonomije doživio je ipak svoje limite."
Galić tvrdi da je bio jedan od onih koji su pokušavali osnažiti rad Uprave no da su tu uglavnom bili statisti.
"Slažem se da je bio očit nedostatak korporativnog upravljanja za vrijeme Ivice Todorića. To je neupitno i to je bilo krivo. Jednostavno je Agrokor tako funkcionirao od prvog dana i to se uzelo zdravo za gotovo."
Objasnio je i kako je došlo do zaduživanja operativnih kompanija unutar Agrokora zbog jamstava koje su davali krovnoj tvrtki i na koje su predsjednici uprava bili prisiljeni potpisivati, te tako dovoditi uspješne tvrtke u dugove:
"Agrokor Koncern funkcionira na taj način od prvog ozbiljnog međunarodnog financiranja. I dioničari, kao i potencijalni dioničari su putem burze bili s time upoznati, svi su ulagači to znali ili mogli to znati. I baš na taj način, nikakav drugačiji, vrijednost dionice Leda porasla je u jednom trenutku do rekordnih 20.000 kuna, a Jamnice do isto tako rekordnih 180.000 kuna.
I svaki od menadžera koji je potpisivao jamstva čvrsto je vjerovao da je ukupna vrijednost koncerna veća nego su sama jamstva i nije imao nikakve razloge sumnjati u to. Mene se ta priča donekle manje tiče, jer se ukupan iznos jamstva od kada sam ja došao na čelo Jamnice smanjio i imam dobre razloge zašto sam potpisao ona jamstva koja sam potpisao. Pa i one pod patronatom Vladinog povjerenika, odnosno države, a mislim pritom na roll-up kredit."
Dolaskom Fabrisa Peruška, od svih je predsjednika uprava tražio da se pojave na sastanku na kojem bi se utvrdili iznosi tih jamstava, odnosno zaduženja, te kako bi se knjižili u bilancama insolventnosti. Kako je rekao Galić, on je to odbio učiniti prije nagodbe, pa se nagađalo da je i zbog toga bio u sukobu s Peruškom. No predsjednik uprave Jamnice odgovara:
"Knjiženje jamstva je bila delikatna tema i bila je predmet većine naših razgovora u prošlosti. Izvanredni povjerenik je inzistirao da se jamstva knjiže u bilanci. Možda je to moglo stvoriti određeni šum u komunikaciji, ali nadam se da je ipak u konačnici izvanredni povjerenik prihvatio da sam na temelju svih materijala koje sam prikupio postupio savjesno, odgovorno i u duhu dobrog gospodarstvenika. Ničim ta odluka nije bila usmjerena protiv njega, nagodbe ili budućih vlasnika."
