Predsjednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da su propali pokušaji uspostavljanja unipolarnog svijeta i da se ravnoteža u međunarodnim odnosima polako vraća, a kao primjer djelovanja samo jednog centra moći naveo je bombardiranje nekadašnje Jugoslavije, prenosi Tanjug.
U razgovoru za NTV je komentirao i to što je Zapad "često ostajao gluh na stav Moskve o pokretanju vojnih sukoba", kako to piše srpski Alo.
"Odgovor je vrlo jednostavan: slušali su samo snažne glasove... Situacija se mijenjala. Mislim da nikome više nije tajna da mnogi naši partneri sada radije pribjegavaju poštivanju međunarodnog prava jer se ravnoteža u svijetu uspostavlja", rekao je Putin.
NATO-ovi zračni napadi, koji su počeli 24. ožujka 1999., potrajali su sedamdeset osam dana, a Rusi su svaku bombu ili projektil koji je pao na Srbiju smatrali napadom na njih same. Rusi su se razbjesnili, a sve je popraćeno nasilnim prosvjedima izvan američkog veleposlanstva i zagriženim osudama u Dumi. Rat je probudio nacionalističke osjećaje koje se Jeljcin beskrajno trudio obuzdati u svrhu vlastitoga političkog opstanka.
Kako to piše Steven Lee Myers u Putinovoj biografiji "Novi car", Jeljcin je svojem premijeru Viktoru Černomirdinu dao zadatak posrednika sa Sjedinjenim Državama i NATO-om. To je učinio prema Putinovu prijedlogu, koji je to smatrao “vlastitim malim doprinosom” u rješavanju rata.
Nakon nekoliko tjedana nemilosrdnog bombardiranja Milošević je napokon popustio pred zahtjevima NATO-a pristavši povući srbijanske snage s Kosova kako bi oslobodio put međunarodnim mirovnim snagama. Rusija je sada zahtijevala pridružiti se sili, ali je odbijala na bilo koji način biti pod kontrolom NATO-ovih generala. Putin, novoimenovani šef Vijeća sigurnosti, sudjelovao je u pregovorima kako bi pomogao razriješiti problem slijepe ulice u kojoj su se našli u vezi s mirovnom misijom. “Zapanjila me njegova sposobnost da održi samokontrolu i samouvjerenost na skroman i blag način”, rekao je Strobe Talbott, tadašnji zamjenik državnog tajnika, koji je pisao o svojem prvom susretu s Putinom 11. lipnja, dan prije nego što su NATO-ovi mirovnjaci trebali krenuti na Kosovo iz Albanije i Makedonije.
“Bio je fizički manji od muškaraca s vrha – nizak, mršav, u dobroj formi, dok su svi drugi bili viši, a većina ih je bila kršna i gojazna.” Putin se pripremio za sastanak s Amerikancem, u razgovoru se često pozivajući na pjesnike koje je Talbott izučavao kao student, Fjodora Tjučeva i Vladimira Majakovskoga. Očito je bio pročitao Talbottov obavještajni profil. Tijekom sastanka Amerikanci su zaprimili obavijest da Rusija prijeti poslati svoje mirovnjake na Kosovo bez NATO-ove koordinacije. Putin je rekao Talbottu, umirujući ga, kako se ništa nije promijenilo u ugovorima koje su sklopili te da se “ništa neprikladno” neće dogoditi. Nešto se ipak jest dogodilo, a Talbott je počeo vjerovati kako je Putin cijelo vrijeme znao da će do toga doći.
Te se noći ruska padobranska jedinica koja je bila stacionirana u Bosni – dio prethodnog, sada očito tek prividnog znaka postsovjetske suradnje s NATO-om – ukrcala i odvezla iz svoje baze do aerodroma u kosovskom glavnom gradu Prištini. Kada su britanske postrojbe stigle na aerodrom 12. lipnja ujutro pod velikim pljuskom, otprilike dvije stotine Rusa već se nalazilo ondje u oklopnim vozilima. Kada se general Michael Jackson, novoimenovani britanski zapovjednik mirovnih snaga, prizemljio ondje pripremivši se najaviti uspješan početak misije, jedno od ruskih vozila protutnjalo je kroz njegovu tiskovnu konferenciju na asfaltu. Ruski zapovjednik stajao je vireći do pola iz kupole, s očitim podsmijehom na licu.
NATO-ov glavni zapovjednik general Wesley Clark preklinjao je Jacksona da nekako blokira ruski pokret, no Jackson je odbio. “Gospodine”, Jackson je rekao Clarku, “ne namjeravam početi treći svjetski rat za vas.”
U Rusiji je reakcija na pokret bila sasvim pozitivna, no improvizirana intervencija na aerodromu svejedno je pokazivala neusklađenost državnih civilnih i vojnih zapovjedništava. Putin, koji je dan prije bio rekao kako se ništa neće dogoditi, ponašao se kao da se doista ništa nije dogodilo kada se ponovno sastao s Talbottom sljedeći dan. Rekao je kako uopće nije znao za preventivni napad na Prištinu, ali objasnio je “polako, tiho, glasom koji je u nekim trenucima bio jedva čujan” da je državna “predizborna borba” uzrokovala sukobe između jastreba i golubica. Putin je rekao kako je to možda bila pogreška, no operacija je svejedno uzdigla predsjednika kod kuće. “Nitko u Rusiji”, Putin je rekao Talbottu, “ne bi trebao predsjednika Jeljcina moći zvati NATO-ovom marionetom.”
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ratno osvajanje Kosova od strane NATO ( 39 država tada ) je bio bez odobrenja UN-ovog mandata . To se brzo od pametnih zaboravlja ignorira ; nadlje je dokaz da osvajačima neije pasalo da dođe "međunarodna zajednica" tamo nego smo ... prikaži još!ego smo zapadni osvajači . Znam da su Njemici bili pomalo zabrinuti da se nebi Rusi više protivili tome "oslobađanju" Kosova . I sada Ameri očekuju da se Srbija sa srpskom republikom bez Kosova učlani u NATO . I to če biti na kraju jer koja je druga opcija Rat ?
Opet pišete pizdarije, da su Rusi mislili zaratiti protiv Natoa onda su to mogli odmah na početku kampanje bombardiranja Srbije a ne čekati kraj rata. Ovdje se radi o pokazivanju mišića, Rusi su brže bolje nakon povlačenja srpske vojske sa ... prikaži još! Kosova iskoristili zrakoprazan prostor i poslali tu svoju jedinicu bez ikakva plana i strategije,samo da se vidi da su oni tu. I onda kad su došli vrlo brzo su shvatili da oni tu nemaju šta tražiti. Kako su brzo došli tako su još brže otišli.