Švedska je godinama bila sigurno utočište za sve koji su bježali pred strahotama rata. Mnogi mladi ljudi, s druge strane, ovih dana okreću leđa zemlji koja ih je primila otvorenih ruku. Naime, više od 300 ljudi otišli su na bojišta Iraka i Sirije što Švedsku čini najvećim izvoznikom džihadista po glavi stanovnika u čitavoj Europi.
BBC-jevi reporteri posjetili su Gothenburg, drugi najveći grad u Švedskoj, kako bi razgovarali s ljudima koji tamo žive i pitali ih zašto toliko ljudi odlazi na Bliski istok.
Prva sugovornica je potpuno uobičajena mlada žena. Nosi šminku i pripijenu odjeću.
Iza šminke krije se tužna priča džihadističke mladenke. Na početku je bila zadovoljna što se pridružila Islamskoj državi. "Jednom kad krenete tim putem, ne razmišljate o životu. Jednostavno vas nije briga imate li dobar krevet. Samo razmišljate o najbržem načinu za smrt i odlazak u raj", prisjeća se ova neimenovana Šveđanka.
Njezin suprug je poginuo u borbama, a iluzija ljepote ISIL-a rasplinula se kao jutarnja magla. Sjeća se jezivih krikova Jezidki koje su silovane u sobi odmah do njezine, sjeća se smaknuća i bičevanja, sjeća se bombardiranja, sve je to bio dio njenog života.
"Kad su spalili jordanskog pilota, pitala sam ih zašto su spalili čovjeka. Pitala sam je li to islamski prihvatljivo?", rekla je Šveđanka za BBC. Uz pomoć jednog drugog borca ISIL-a uspješno je pobjegla u Tursku i otamo se vratila u Švedsku.
Sada se vratila kući i živi u Gothenburgu.
Iz tog grada, s tek nešto više od pola milijuna stanovnika, otišlo je stotinjak osoba na ratišta Bliskog istoka. Ovaj nekada industrijski razvijen grad proživljava iznimno teške trenutke. Dvije trećine djece napuste školovanje prije svoje petnaeste godine, a nezaposlenost je na 11 % što je iznimno visoko prema švedskim standardima. Upravo ta djeca glavna su meta regruterima.
"Kao što bi vam stariji brat ili otac rekli 'Ostavi se droga, prestani tući ljude. Dođi s nama i bori se za Allaha. Tratiš svoj život i ne dobivaš ništa od Šveđana", pripovijeda svoje iskustvo s regruterom jedan drugi Šveđanin pod pseudonimom Imran.
On otvoreno kaže da je isprva htio pobjeći u Islamsku državu, ali se predomislio kada je vidio snimke zvjerstava što ih čine džihadisti. Njegov slučaj pokazuje kakve probleme imaju ljudi poput njega, druga generacija imigranata. Njihovi roditelji pobjegli su pred paklom rata, gladi i siromaštva i jasno se sjećaju svega što su propatili. S druge strane, njihova djeca ne znaju kako je bilo živjeti u Iraku pod Sadamom Huseinom. Njihova djeca znaju samo kako je živjeti na marginama društva u kojem se ne osjećaju dobrodošlima.
Švedska policija svjesna je da im pred očima raste paralelno društvo gdje se više primjenjuju šerijatski propisi, a manje švedski. Osjećaju se potpuno nemoćno i frustrirani su rezovima u švedskim financijama koji su pogodili i policiju.
"Izgubili smo više od polovice policajaca u uniformi. I sami možete vidjeti da nema policijacaja u uniformi na nekim područjima", otvoreno priča Ulf Bostrom, policajac s dugim stažom u Gothenburgu.
