Marina Lovrić Merzel nekad je bila moćna županica i prava zvijezda SDP-a. Ne smijemo zaboraviti da je odmah nakon uhićenja još tamo 2014. godine tražila da joj se omogući kontakt s tadašnjim premijerom Zoranom Milanovićem. Kako je Express već pisao, molbi nije udovoljeno. Zaplijenjeni su joj svi albumi sa slikama, kao dokaz ako eventualno bude tvrdila da nekoga ne poznaje. Marina Lovrić opsesivno je čuvala sve fotografije sa svim ljudima s kojima se slikala.
S jedne se strane istražuje kupnja nekretnina koje su u posljednjih nekoliko godina kupili rođaci Marine Merzel - vrijede oko 8,4 milijuna kuna - a mogle bi stvarno biti njezine. S druge, u središtu Uskokove pozornosti kupnja je tvrtke Ceste Sisak.
Sisačko-moslavačka županija prodala ju je Silviju Kobešćaku, odnosno tvrtki IGM Turopolje.
Iako tvrtka nije imala nikakav promet, Hypo banka kreditirala je kupnju s 20 milijuna kuna. Razumna objašnjenja zašto Ceste Sisak idu nepoznatom kupcu, bez poslovne prošlosti, iscurilo je s vremenom - iza kupnje je zapravo stajao Željko Žužić, famozan velikogorički tajkun.
Preko tvrtke su potom obavljene mnoge čudne transakcije, koje su bile predmet istrage.
Malverzacije zbog kojih će se Marina Lovrić Merzel u noviju hrvatsku povijest upisati kao prva županica koja je s vlasti otišla u zatvor - zasad nepoznate dužine trajanja - teške su i stotine milijuna kuna.
Ovih dana, nakon što je napokon počelo suđenje bivšoj sisačkomoslavačkoj županici, raspetljava se klupko njenih poslova. Sam Žužić je na zagrebačkom Županijskom sudu ispričao kako je kupio Ceste Sisak.
"Početkom lipnja 2011. doznao sam da Županija planira prodati svoj udio u Cestama Sisak. Zvao sam Županiju i tražio sastanak jer sam bio zainteresiran. Sastao sam se s Merzel i rekla mi je da je cijena 20 milijuna kuna i 100.000 eura. Potom sam otišao na godišnji i negdje zadnji tjedan u kolovozu opet zatražio sastanak. Tom prilikom ponio sam žutu kuvertu s 100.000 eura u apoenima po 500 eura. Dao sam joj kuvertu, ona ju je uzela i stavila iza nekog prozora, iza nekih slika", ispričao je Žužić.
"Kroz desetak dana nakon predaje novca saznao sam da jedna druga firma ima pravo prvokupa. Opet sam tražio sastanak. Rekao sam da se nismo tako dogovorili i tražio povrat novca. Ona me uvjerila da ne brinem, da on nema novca, da mu banka neće dati kredit i da će sve biti u redu", svjedočio je Žužić te nastavio: "Iako ona nije rekla da je novac za nju, tih 100.000, ja sam to pretpostavio jer se tako od ranije u kuloarima pričalo. Prije sredine listopada Kobeščak me obavijestio da ta druga firma, Elektrocentar Petek, ima rok od dva dana za uplatu. Uplatili su više od 20 milijuna kuna za svaki slučaj."
Sudac Ivan Turudić na to je Žužića pitao otkud mu 100.000 eura gotovine.
"Prodao sam zemljište u centru Velike Gorice Mercatoru za mnogo više od 100.000 eura. Na Braču sam Rusima prodao zemljište. Imao sam 25 godina plaću 25.000 kuna, valjda sam nešto mogao i uštedjeti", odgovorio je Žužić.
"Novac za kupnju Cesta Sisak namaknuo sam kreditom. Još imam hipoteku na kuću na Pantovčaku koju su procijenili na 2 milijuna eura. U travnju 2013. sam za jednu kunu otkupio od Kobeščaka vlasnički udio IGM Turopolje, koja je ionako bila moja", nastavio je.
U srijedu je, nakon brojnih odgoda, Lovrić Merzel je napokon izišla pred suca gdje joj je pročitana optužnica koju ona, naravno, poriče. Optužnica protiv Lovrić Merzel potvrđena je krajem 2015. no početak suđenja odgađan je nekoliko puta jer je sudac Ivan Turudić odbijao prihvatiti nagodbu Uskoka sa suokrivljenim poduzetnikom Željkom Žužićem, koji je još 2016. priznao da je bivšoj županici dao sto tisuća eura mita.
Žužić je nakon priznanja s Uskokom sklopio sporazum koji mu je predviđao uvjetnu kaznu od godine dana uz rok kušnje od četiri godine, no Turudić je nije prihvaćao uz objašnjenje da je uvjetna kazna nesrazmjerna nedjelu za koje ga terete, podsjeća Hina.
Uskok je zbog toga u dva navrata podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti, koje je Vrhovni sud usvojio ustvrdivši da sudovi ne bi smjeli intervenirati u sadržaj nagodbi optuženika i tužiteljstva i okolnosti slučaja, već samo kontrolirati njihovu zakonitost.
Nakon što je Turudić, usprkos takvom zaključku Vrhovnog suda u ožujku ponovno odbio nagodbu između Žužića i Uskoka, Vrhovni sud je krajem svibnja ponovno zaključio da Turudić nije smio odbiti nagodbu, ali je tada potvrdio presudu na temelju ranijeg sporazuma.
Osim onih velikih, pozornost privlače neki posve bizarni troškovi. Marina Lovrić je, naime, svako jutro kao županica zahtijevala na radnom stolu buket svježeg cvijeća, a na pladnju narezane kriške svježeg ananasa.
Osim već poznate prakse plaćanja privatnih zabava javnim novcem, zanimljivo je da se Marinu Lovrić tereti i za neobične narudžbe “svinjske potrbušine” za županiju (cijena 121 kuna), te hamburgera, kobasica i graha...
U SDP-u su, kako nam je potvrdilo više izvora, za ponašanje sisačke županice znali godinama. U stranci su je zvali “ženski Bandić”. Godinama Sisak šuška o mutnim poslovima županice Lovrić Merzel, no iz straha da će ostati i bez ono malo posla što im je preostalo ili da neće moći u županiji rješiti nijedan svoj problem i dalje ne žele govoriti imenom i prezimenom.
"Svi su se uhvatili njezine diplome, a ona je najmanji problem njezina studiranja. Kako drukčije da kažem nego da ispita nije videla. Što se tiče samog diplomskog rada, njega joj je napisala bivša stranačka kolegica. Žena je iz Zagreba i struka joj je medicina, ali bile su prijateljice i zajedno sjedile u Forumu žena SDPa. Po već znanu običaju, Lovrić Merzel ta prijateljica joj je bivša i više nije u SDPu. Naime, svi koji išta o njoj znaju pa makar joj i pomagali nestali su iz kruga u kojem se ona kretala. Valjda je mislila da će tako zamesti tragove", rekao je dobro upućeni izvor iz sisačkih političkih krugova.
Prije politike, Marina je već stekla bogato trgovačko iskustvo...
"Svaki tjedan je putovala u Tursku. Ako se dobro sjećam srijeda je bila taj dan u tjednu. Tako se upoznala s vozačem Čazmatransa preko kojeg je došla do šefova te prijevozničke kuće. Tako si je otvorila vrata Čazmatransa te počinje ondje raditi i napredovati, ali ne odustaje od ‘turske trgovine’. Samo si je zapravo olakšala uvoz robe. U Sisku su imali butik gdje su je i prodavali. Napretkom u politici roba iz turske postaje prošlost", pojašnjava naš izvor. Kao i prethodni sugovornici koji rado govore o Marini, ali pod uvjetom da im se zaštiti identitet, prijatelj iz ‘90-ih potvrdio je njihove teze o oskudnom životu prije Čazmatransa i politike.
Isprva je nabavljala robu iz Italije. Prijatelj bi ju odvezao a onda bi ona granicu prelazila vlakom natrpana robom preko glave, kaže naš sugovornik.
"Već tad je imala veze na granici, zbog čega je nesmetano prelazila granice, dok su ovi drugi bili vraćani i po petnaest puta", svjedoči naš sugovornik.
Poslije se sve svelo na Tursku. Butik koji spominje zapravo je bila prostorija u sklopu Čazmatransova ureda u kojem je nekad radila. Prostori su i dalje tamo, a o njima svjedoče Sisčani koji rade u obližnjim trgovinama:
"Pa svi znamo da se ovdje prodavala njezina turska roba. U ovoj drugoj ulici, kako nazivamo ovaj dio grada, radim dulje od 25 godina. Kako to ne bih znala?", iščuđavala se jedna Sisčanka.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Sirota...sad će Vučić i pupavka napasti ustaše jer sirotu srpkinju ni krivu ni dužnu žele smjestiti u radni logor.
Komunisticka radodajka postenim trudom dosla je do kapitala. SDP kratica za _ samo drpi polako i vici svi drugi su korupirani i lopvi.
Dali je netko od oca srbina ili nije meni je potpuno nebitno.Bitno je kakav je covjek.