Kad mu je izrečena kazna, dvoranom se prolomio pljesak promatrača s galerije. Danski sudac Vagn Joensen pravomoćno je na Prizivnom vijeću Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) proglasio krivim ratnog vođu Republike Srpske Radovana Karadžića za zločine u BiH za koje je optužen i osudio ga je na doživotnu zatvorsku kaznu.
Prije čitanja odluke, Joensen je rekao da će se prvo osvrnuti na Karadžićeve tvrdnje da mu se nepravedno sudilo. Rekao je da Haaški sud doista jest prekršio Karadžićeva prava time što je na mjesta zločina odlazio bez njega, te u nekoliko situacija pri saslušavanju svjedoka, ali je zaključio i to da takav postupak nije bitno štetio njegovoj obrani.
Za zločine u 20 općina u BiH, gdje su sistematski ubijani i protjerivani Bošnjaci i Hrvati, kazao je da Karadžić ničime nije pobio zaključak suda da je kriv za te zločine:
"Optuženi je u žalbi samo nabrojao svoja neslaganja s prvostupanjskom odlukom."
Joensen je rekao da je sudsko vijeće u prvom stupnju pogrešno utvrdilo činjenice samo u dva slučaja zločina i za to su ga oslobodili. Svi ostali zločini u 20 općina ostaju mu iz presude. Karadžiću je potvrđena krivnja za zločin na tržnici Markale, jednim od najgorih tijekom opsade Sarajeva, zatim za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu teroriziranja stanovnika Sarajeva i uopće sustavno i masovno granatiranje civilnih četvrti.
Za njegove izjave da se civile ne napada, sudac Joensen rekao je da ih je Karadžić davao samo onda kad bi mu to politički odgovaralo, dok je pregovarao, kad su mu prijetili udarima iz zraka i kad se nalazio pod međunarodnim pritiskom. Za genocid u Srebrenici, sudac Joensen je rekao da je ključni dokaz "Direktiva 7", dokument što ga je Karadžić potpisao u ožujku 1995., uz napomenu da uvjeti života ljudima u Srebrenici trebaju postati "nepodnošljivi", te taj dokaz ostaje.
Kako je Karadžić bio u stalnom kontaktu s vojnicima na terenu u Srebrenici, sudac je rekao da je sud ispravno zaključio da jest kriv za udruženi zločinački poduhvat, te da je imao namjeru provesti genocid. Žalbeno vijeće potvrdilo je presudu i u dijelu u kojem je Karadžić, kao vrhovni zapovjednik snaga RS-a propustio narediti istragu zločina i kažnjavanje.
Sudac Joensen potvrdio je Karadžiću i krivnju za uzimanje pripadnika UN-a kao talaca. Za genocid iz 1992. u sedam drugih BiH općina Karadžić je oslobođen, kao i u prvom stupnju, ali za sve ostalo Karadžić je proglašen krivim, sveukupno za 10 od 11 točaka optužnice.
Ovime je okončan pravosudni postupak koji praktično traje od 1995. godine kada je objavljena i potvrđena prvotna optužnica protiv osobe koja slovi za inspiratora i čelnika "projekta" što je doveo do masovnih stradanja i etničkih progona u BiH i rezultirao genocidom pripadnika vojske i policije bosanskih Srba nad Bošnjacima u Srebrenici.
Psihijatar podrijetlom iz crnogorskog planinskog sela Petnice koji je svoju karijeru izgradio u Sarajevu, politički se aktivirao potkraj 80-ih godina prošlog stoljeća na valu nastojanja Slobodana Miloševića da bivšu Jugoslaviju sa što većim dijelom njezina teritorija prekroji u veliku Srbiju.
Postao je prvo čelnikom Srpske demokratske stranke (SDS) u BiH, a nakon početka rata u BiH i predsjednikom samoproglašene republike srpskog naroda uspostavljene na teritoriju s kojega je cilj bio protjerati sve Bošnjake i Hrvate.
Karadžić je godinama bio neprikosnoveni politički autoritet među bosanskim Srbima, sve dok se s pozicije predsjednika Republike Srpske nije bio primoran povući 1995. pod pritiskom američke diplomacije, odnosno tadašnjeg posrednika SAD-a u mirovnim pregovorima o BiH Richarda Holbrookea.
Iako tužiteljstvo ICTY-a odmah nakon toga protiv njega podignulo optužnicu, Karadžić je ostao na slobodi sve do 21. srpnja 2008. godine kada je uhićen u Beogradu gdje je godinama živio prerušen u bizarni lik nadriliječnika Dragana Dabića.
Nakon 499 dana, 40 godina
U Scheveningen je prevezen 30. srpnja 2008. godine. Suđenje koje je počelo u listopadu 2009. potrajalo je 499 dana i imalo čak 586 svjedoka.
Prvostupanjska presuda kojom je prije nepune dvije godine, 24. ožujka 2016., proglašen krivim za ratne zločine i osuđen na 40 godina zatvora izrečena mu je temeljem optužnice koja ga je teretila po dvije točke za zločin genocida, po pet točaka za zločine protiv čovječnosti i po četiri točke za kršenje zakona i običaja ratovanja što su ih počinile snage bosanskih Srba tijekom rata u BiH od 1992. do 1995. godine.
Raspravno vijeće zaključilo je da je Karadžić počinio te zločine sudjelovanjem u četiri udružena zločinačka pothvata s ciljem da se bosanski Muslimani i bosanski Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su bosanski Srbi polagali pravo. Činili su to zločinima u općinama diljem BiH te širenjem terora među civilnim stanovništvom Sarajeva pucanjem iz snajpera i granatiranjem.
Kao udruženi zločinački pothvat okvalificirana je i kampanja uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) za taoce kako bi se NATO odvratio od zračnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba. Udruženi zločinački pothvat odnosi se i na plan za uklanjanje bosanskih Muslimana iz Srebrenice u srpnju 1995. godine.
Raspravno vijeće ICTY-a u prvostupanjskom je postupku proglasilo Karadžića krivim za genocid na području Srebrenice 1995. godine i za progon, istrebljivanje, ubojstva, deportacije, nehumana djela odnosno prisilno premještanje stanovništva, teroriziranje civila, protupravne napade na civile i uzimanje talaca. Tom je presudom oslobođen krivnje po optužbi za genocid u drugim općinama u BiH.
Nakon izricanja presude ovlasti za Karadžićev slučaj prebačene su na novi mehanizam - MICT, kojem su se i Karadžićeva obrana i tužiteljstvo žalili na presudu. Rasprave su održane tijekom prošle godine.
Žalbeni postupak obilježile su, dosad bez presedana, izmjene u sastavu sudskog prizivnog vijeća.
Na Karadžićev zahtjev za izmjenama sudaca zbog navodne pristranosti, odnosno sudjelovanja u donošenju presuda kojima su viši politički i vojni dužnosnici bosanskih Srba osuđeni na dugogodišnje kazne, sudac Theodor Meron koji je obnašao i dužnost predsjednika ICTY-a i MICT-a sam povukao iz vijeća kako bi se izbjeglo odugovlačenje donošenja pravomoćne presude. Zamijenio ga je Portugalac Ivo Rosa.
Vijeće koje je Karadžiću potvrdilo pravomoćnu presudu i izreklo doživotnu kaznu zatvora činili su predsjedavajući Vagn Prüsse Joensen te suci William Hussein Sekule, José Ricardo de Prada Solaesa, Graciela Susana Gatti Santana te Ivo Nelson de Caires Batista Rosa.
Ovime je završen pravosudni postupak protiv Radovana Karadžića koji je trajao još od 1995. godine. Razlika između kazne od 40 godina i doživotne u njegovom slučaju je velika. On je uhićen u Beogradu 2008., te je tada cijelo vrijeme lišen slobode, što znači da je zatočen već 11 godina. S izrečenih 40 godina zatvorske kazne, mogao bi tražiti puštanje na slobodu nakon izdržane dvije trećine kazne.
To bi značilo da bi u dobi od 86 ili 87 godina mogao računati da će se ponovno naći na slobodi ako bi ga poslužilo zdravlje, te da bi na slobodi dočekao i kraj života. S pravomoćno dosuđenom kaznom zatvora nekadašnji nacionalistički ratni vođa RS-a više nikada neće vidjeti slobodu. Izricanje presude pratili su mediji iz cijele Europe, a posebno intenzivno iz bivših jugoslavenskih republika. Najemotivnije su presudu doživjeli preživjeli članovi obitelji pobijenih koji su do posljednjeg trenutka strahovali da bi se Karadžić mogao na neki način izvući.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pronađite žene goolim u vašem susjedstvu ovdje : tress.is/zene