Francuski pisac Gustave Flaubert imao je ambiciju napisati “roman ni o čemu”. To mu nije pošlo za rukom, no šefu HDZ-a Tomislavu Karamarku jest.
On je u kanadskom Norvalu održao govor ni o čemu. Ljevičari u Hrvatskoj zabrinuli su se pozivom kanadskim Hrvatima da se naoružaju domoljubljem, a pomalo i najavom vješanja zastava nakon parlamentarnog trijumfa.
Vješanje zastava još, međutim, nije kazneno djelo, a Karamarko nije najavio “vješanje crvenih”, kako je svojedobno govorio Đuro Utješanović u “Nepokorenom gradu”...
Gdje je problem ako je Karamarku uspjelo govoriti ni o čemu? U tome što čovjek ne namjerava postati klasik francuske književnosti, nego hrvatski premijer.
U pogledu zastava on donekle ima pravo. Taj je običaj u Hrvatskoj doista duboko potisnut. No zastave je lako staviti na balkon.
Puno je teže u Hrvatskoj stvoriti efikasnu tržišnu privredu, stabilno okružje, razviti poticajnu investicijsku klimu...
Je li šef HDZ-a govorio o tome kako će Hrvatsku učiniti zemljom poželjnom za ulaganja, zemljom povratka a ne bijega, zemljom nade? Odgovor je negativan - ne, mi ni nakon Kanade nemamo pojma što bi on učinio s ekonomijom.
Od 19 minuta govora, samo dvije je posvetio gospodarstvu. Rekao je da je ekonomska situacija u Hrvatskoj katastrofalna, da će je HDZ popraviti te je pozvao Hrvate iz Kanade na povratak i investiranje u domovini kad HDZ dođe na vlast.
Ulaznica za njegovo predavanje, kako je objavio portal CroExpress, stajala je 100 kanadskih dolara. I to je bio najbliži dodir Tomislava Karamarka i tržišnoga gospodarstva.
No u visokoideologiziranom govoru nedostajalo je bilo kakvo zubalo. Mi ne možemo vidjeti čak ni što bi on učinio s neprijateljima koje je uočio u cijeloj Hrvatskoj.
"Ovo vrijeme neodoljivo podsjeća na 90. godine. Opet isti neprijatelj u drugačijim uvjetima pokušava negirati sve hrvatsko. Oni je ne vole. Njima je i hrvatska himna smiješna i suvišna. Detuđmanizacija njima znači dekroatizaciju", rekao je Karamarko.
Ocjena da smo u 90-ima je sama po sebi snažan antiinvesticijski faktor. Tko bi ulagao u zemlju kojoj slijedi rat?
Dodao je kako u Hrvatskoj postoje tabu teme o kojima se ne može diskutirati.
"Od 900 jama u Hrvatskoj prepunih hrvatskih leševa, o 300 jama u Sloveniji prepunih hrvatskih leševa, u Makedoniji, o tome se u Hrvatskoj danas ne može pričati, a to je uvjet pomirbe."
No što s tim? Zašto se to nije izvelo od 1991. do 1999. godine? HDZ je bio na vlasti, a rat je bio okončan. Karamarko je pohvalio svoju stranku i novu predsjednicu.
"Veliki zagrebački brijeg smo počistili od jugoslavenstva. Imamo predsjednicu koja se osjeća Hrvaticom, domoljubom i ide nedjeljom u crkvu", rekao je i dodao da je HDZ pobijedio na svim izborima u zadnje tri godine.
"Doktor Tuđman je najveći Hrvat u 20. stoljeću", rekao je pa nastavio uspoređujući ga s Churchillom, Adenauerom, De Gaulleom, Havelom....
No Hrvatskom, po njemu, danas vladaju okorjeli jugofili i jugonostalgičari, koji su samostalnost dočekali začepljena nosa, s figom u džepu, nastojeći preživjeti - ali što s njima? Što učiniti s neprijateljima države?
To Karamarko ne kaže, nego prelazi na druge teme nalikujući na prometni kružni tok bez izlaznog traka. U Kanadi nije zagovarao ni lustraciju, ni dekomunizaciju, ni promjenu udžbenika u školama...
Čini se da je politička bit njegove poruke - ako izaberete HDZ i HDZ-ove ljude, to je jamstvo pravog domoljublja, neupitnog hrvatstva - novi ljudi će sami po sebi dekomunizirati, dejugoslavizirati, lustrirati Hrvatsku. Tada će u njoj visjeti zastave.
“Od vas tražimo” zaključio je, “samo jedno. Ne tražimo ni priloge, ni novac, ni kupnju oružja. Tražimo da se naoružate i pomognete nama i sebi, i mi vama i sebi, jednim novim zanosom, duhom domoljublja. Molim vas da shvatite da je Hrvatska ugrožena. Mora se shvatiti da moramo biti jedinstveni. Svjesni smo da samo jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske može donijeti uspjeh”.
Tvrdnja da šef HDZ-a ide na turneju u Kanadu i ne traži novac ne zvuči odveć vjerodostojno. Kanadskim Hrvatima domoljublja ne nedostaje - to se vidi i po intonaciji ovoga govora - ali HDZ-u nedostaje novca.
Tamošnja je populacija suviše mala kao dio biračkog tijela, ne bi se isplatilo potegnuti toliki put samo radi skupljanja glasova pa je vjerojatnije da HDZ ipak očekuje donacije.
Hoće li kanadski Hrvati nakon pobjede HDZ-a nagrnuti u Hrvatsku? Ostane li Karamarko na ovoj razini artikulacije, neće - naprotiv, udomit će Edmonton, Ontario, Norval i druge regije i mjesta još tisuće naših građana.
Očito je da se HDZ uzda u razrađen njemački program reformi koji bi trebao stići iz IFO instituta. Nijemci su tradicionalno pouzdani.
Ako im je naručen program sveobuhvatnih reformi, oni će ga isporučiti u zadovoljavajućem obliku. No tko će ga i kako provoditi?
I Kolinda Grabar Kitarović je obećala smanjiti Ured za dvije trećine, a sad od njezinih postignuća možemo čuti samo to da svake nedjelje pohodi crkvu. To je mogla i kao građanka.
Ukratko, bio je to govor u kojemu najviše plaši nedostatak bilo kakve vizije, osim osvajanja vlasti, i odsustvo bilo kakve alternative, osim kadrovske, što se nekoć iskazivalo poslovicom “Sjaši Kurta da uzjaši Murta”.
Karamarko u artikulaciji ideja nije otišao dalje od navijača koji na stadionima viču: “Mi Hrvati”. A to nije dovoljno.
Koja bi industrija mogla s veseljem očekivati Karamarkovu izbornu pobjedu? Industrija zastava.
Optimisti bi rekli: domaća industrija zastava. Pesimisti bi ih opovrgli - ne, nego neka strana. Uz ovakvu viziju razvoja proizvodnje, i zastave ćemo, naime, morati uvoziti...
