Ljeto je 1992. Danci bi rekli "Sommeren '92". U bolnici u Kopenhagenu muškarac rudlave kose s brkovima i njegova supruga sjede pored kreveta svoje kćeri. Šest joj je godina i nije dobro, već godinu dana bori se s nečim što je jako teško pobijediti. Doktori čine sve što mogu, ali Line Vilfort ima leukemiju i stvari ne izgledaju dobro. Izgledi su nikakvi.
- Tata, želim da igraš - reći će šestogodišnja djevojčica kojoj se, onako bolesnoj, prijatelji dive. "Tvoj tata je najbolji", govore joj jer on to zaista i jest. Gleda ga cijeli svijet i Kim Vilfort igra turnir života. Nek je Njemačka svjetski prvak i nek ima Effenberga u najboljim danima, Brehmea, Kohlera, Klinsmanna i još hrpu zvijezda, pa što? Ima i Nizozemska čudesnog Van Bastena i koliko hoćeš strašnih igrača. Da, to su možda najjača Njemačka i najbolja Nizozemska reprezentacija ikad. Ali neće biti prvaci Europe. Jer najstrašniji na cijelom Europskom prvenstvu 1992. je 30-godišnjak s brčićima koji ovaj čas bespomoćno sjedi pored kreveta svoje kćeri.
Kim Vilfort uopće nije trebao biti tu.
Ljeto je 1992. i mnogi Danci su već polako na godišnjim odmorima. Deset je dana do početka Europskog prvenstva u Švedskoj i izbornik Richard Nielsen doma renovira kuhinju kad mu zazvoni telefon. Jugoslavija je izbačena s EP-a, javljaju mu, pakirajte se. Mi, Danci nastupamo umjesto njih. Igrači su mu već na Capriju, Sejšelima, na Mikonosu i Santoriniju kad je došla vijest.
Napadač Henrik Larsen ima problema objasniti ženi da moraju otkazati 14 noći u Grčkoj. Obećao joj je.
- Kad su nam rekli, otkazao sam većinu datuma. Ostavio sam samo dane na Kreti jer je to bilo iza natjecanja po grupama. Mislio sam da ćemo do tad ispasti. Na kraju, nikad nisam otišao u Grčku - smije se čovjek kojeg Danci zovu Store Larsen, odnosno Veliki Larsen. Na tom prvenstvu zabit će tri gola, uključujući oba gola protiv Nizozemske u polufinalu, i podijeliti s Karlheinz Riedleom, Thomasom Brolinom i Dennisom Bergkampom titulu najboljeg strijelca Eura. Ma kakva Kreta.
Danci su imali puno razloga da ne vjeruju kako će uopće proći grupu. Naime, njihov izbornik Richard Moller Nielsen možda je bio majstor u renoviranju kuhinja, tko zna, ali sigurno nije bio ekspert u odnosima s najvećim zvijezdama. Kimu Vilfortu je 30 godina, igra za Bröndby i nije nikakav superstar, makar je najbolji igrač danske lige. Njihov odnos je OK. Michael Laudrup je, međutim, jedna od najvećih zvijezda europskog nogometa toga doba. Strašan igrač, desetka koju su htjeli i Real i Barcelona. I danas najbolji danski igrač svih vremena. Michael međutim nije podnosio Nielsena i odlučio je da neće igrati. A Danska bez Michaela Laudrupa je kao Hrvatska bez Luke Modrića.
Ni njegov brat Brian, desno krilo, zbog Michaela nije bio u osobitim odnosima sa šefom, ali je odlučio - nosit će dres Danske na Euru. Druga velika zvijezda, Liverpoolov veznjak Jan Molby slagao se s Michaelom da Danska igra predefenzivno i ne želi igrati za Nielsena.
- Pokušavao sam se nekako oporaviti od vrlo ozbiljne ozljede koljena. Godine 1991. stradao mi je križni ligament i pokušavao sam ponovno doći u formu. Jednog sam se dana vratio s prijateljske utakmice, a moja je žena zatvorila vrata i rekla: “Upravo su me zvali iz danskog nogometnog saveza. Ideš na EURO 1992." Rekao sam: "Što? Nema šanse. Nisam sposoban sada igrati 90 minuta. Bit će to katastrofa. Danska igra na EURU... Mislim, satrat će nas:" - prisjeća Laudrup ljeta 1992.
- Odmah sam nazvao nekoliko suigrača i rekao: "Gdje si?" "Da, ležim na plaži u Grčkoj, u Turskoj, u Španjolskoj." A mi smo rekli: "Ali moramo se javiti u roku od dva dana jer imamo samo tjedan dana da se pripremimo za prvu utakmicu protiv Engleske." Bilo je kao u bajci...
Danci su ispočetka smiješni, vozaju se okolo u busu na kojem piše Jugoslavija. Spavaju u hotelskim sobama namijenjenim Savičeviću, Stojkoviću i ekipi. Treniraju u njihovim terminima i pokušavaju uigrati nešto malo akcija za Euro.
Po kladionicama su zadnji, nikome ne daju manje šanse da će osvojiti Euro u Švedskoj od njih. A još kad u prva dva kola uzmu samo bod, jer izgubit će od Švedske i remizirati s Englezima... Šanse su im jedan naprema milijun. Moraju pobijediti Francuze da uopće prođu skupinu. Tricolori su strašna momčad; Dechamps, Boli, Cantona, Papin... No uspjeli su! Elstrup i Veliki Larsen donose im pobjedu 2-1.
- Tata, želim da igraš protiv Nizozemske - rekla je i to je za Kima Vilforta bilo dovoljno. Spakira stvari i vrati se u kamp reprezentacije na polufinale.
Odigrat će 2-2 s tulipanima i proći na penale. Vilfort će zabiti s bijele točke. U finalu velika Njemačka Bertieja Vogtsa, aktualni svjetski šampion. Danci su međutim izašli iz faze sprdnje, više nemaju autobus s natpisom Jugoslavija. Sad već voze ozbiljno, koljeno Briana Laudrupa funkcionira, mijenja smjer kao da ga nikad nije operirao i Danci rano vode golom Jensena. Elf je, međutim, superjak kao i obično, svjetski šampion i nadire sa svih strana. Izjednačenje izgleda neizbježno, što bi se ono reklo - gol visi u zraku, osim što ne da veliki Peter Schmeichel. Brani čuda.
U drugom poluvremenu Line Vilfort u bolnici će stisnuti šake. Napadači se križaju i Povlsen juri lijevo da odvuče igrača, a tata Vilfort utrčava zdesna i Brian ga vidi. Šalje mu savršenu loptu u prostor i Kim je u 16 metara. Odlučuje da neće tući iz prve, prima loptu. Brehme uklizava, ali kasni. Danac šutira! Pored gola... Kim Vilfort čupa travu stadiona Ullevi u Göteborgu. Je li ovo moguće?
Schmeichel će obraniti i strašan šut glavom Klinsmanna prije nego što danski igrač dobije jedan običan duel na sredini terena. Tko li je to bio, možda Veliki Larsen? Skoči visoko i odbije loptu glavom da ode što dalje, prema njemačkom golu. Netko od gore je međutim htio da Line Vilfort bude sretna. Lopta padne točno u for, kao naručena Kimu Vilfortu. Do gola je još daleko, izvan 16 metara je. Situacija je neusporedivo teža nego ranije, kad je promašio. Zatvaraju ga Brehme, vjerojatno najbolji lijevi bek na svijetu i pomaže mu Helmer. Ali dvojica su ovaj put premalo. Vilfort lupa strašan lažnjak Brehmeu, prebacuje loptu na ljevicu i ona sijeva kao nikad prije. Bam! Dolje lijevo, sasvim nisko, odbija se od stative i u gol Bode Ilgnera. Danska ima 2-0! Zwei zu null!
Švicarski sudac Bruno Galler uskoro svira kraj. Gotovo je! Danska je senzacionalni prvak Europe i Kim Vilfort upravo je dokazao da je točno ono što su Linini prijatelji govorili da jest. "Tvoj tata je najbolji!"
Vilfort je postao najveća, najnevjerojatnija priča u povijesti europskih prvenstava. Unatoč borbi kćeri s leukemijom.
- Tako je bilo više od godinu dana - rekao je Vilfort godinama kasnije za NY Times.
- To za nas nije bila nova stvar. Bolovala je više od godinu dana i to nam je bila svakodnevna situacija. Igrao sam na turnirima, igrao sam za Brondby u Europskom kupu. Nisam igrao u utakmici protiv Francuske jer smo morali razgovarati s liječnicima kako bismo napravili novi plan s bolešću, pa sam otišao kući biti sa svojom obitelji u toj situaciji.
- Napravili smo plan kako ćemo živjeti svoje živote. Moja supruga je bila udaljena od posla godinu i pol. Mogao sam i ja učiniti isto, ali smatrali smo da je najvažnije u toj situaciji pokušati nastaviti živjeti što je moguće normalnije. S tim smo se svakodnevno suočavali više od godinu dana. Za nas se to u to vrijeme činilo kao normalna situacija - rekao je Vilfort.
U danskom filmu "Sommeren '92" Vilfort, kojeg glumi Mikkel Folsgaard, leži na Lininom bolničkom krevetu. Nosi danski šal oko vrata, a djevojčica nosi svoj na glavi i igra se s Lego kockama dok gledaju kako njegovi suigrači osiguravaju neočekivanu pobjedu nad Francuske. Trijumf što ih vodi u polufinale. U emotivnoj sceni, Line nagovara Folsgaardova Vilforta da se vrati u Švedsku.
Onaj pravi Vilfort se, razumljivo, više nikad ne želi vratiti na tu priču. Mjesec dana nakon što je ostvario sve svoje snove dobri Danac izgubio je ono što je najviše volio. Line Vilfort preminula je u bolnici u Kopenhagenu.
