Mladi Kotoranin ubijen je pucnjem u potiljak u Dorćolu, kvartu u Beogradu. Kod njega pronađena je osobna iskaznica na ime 23-godišnjeg Ištvana Elezovića iz Podgorice, pa je policija pomislila kako je taj mladić žrtva. Provjerom otisaka prstiju otkriveno je da je žrtva Slobodan Stevović, osumnjičen za dvostruki pokušaj ubojstva iz rujna 2006. godine. Tada je u Kotoru pucao na sugrađane 25-godišnjeg Dragana Kneževića, zvanog Škuri i 24-godišnjeg Dalibora Đurića, i teško ih ranio.
"U to vrijeme već je bilo poznato da je barska kriminalna grupa opasna, ali Kotorani nisu bili tako jaki kriminalci. Bili su poznati kao pomorci, i samim time više skloni krijumčarenju droge nego likvidacijama. Ubrzo su do nas počele stizati operativne informacije, od iskusnih ljudi iz podzemlja, da će ti klinci iz Kotora, koji su u to vrijeme bili tek tinejdžeri (oko 20 i više godine), prerasti sve kriminalne grupe. Obrazloženje doušnika iz podzemlja bilo je da su beskrupulozni. Ta njihova crna predviđanja prije 13 godina su se i ostvarila, a njihov razdor samo je pojačao tu njihovu kriminalnu crtu", rekao je izvor Blica iz sigurnosnih službi.
U istrazi oko ubojstva Stevovića beogradska policija je od kolega iz Crne Gore dobila informaciju da je protiv žrtve bila podnesena kaznene prijava i da se za njim traga. Motiv smaknuća, kako se pretpostavljalo, bio je napada na Škurog i Đuku, no nije bilo dokaza, piše Kurir.
Operativni podaci su se prikupljali. Na radar srpske policije došao je istovremeno i budući vođa kavačkog klana Slobodan Kašćelan. Otkriveno je da je on iznajmljivao stan Kneževiću i Đuriću. Upravo u to vrijeme u Kotoru se pričalo da se njihov "stanodavac" Kašćelan bavi pozajmljivanjem novca uz kamate i da je na taj način zaradio nekoliko kuća, između ostalih i onu u koji su ranjeni Knežević i Đurić.
Gotovo osam godina akteri ove priče bili su na jednoj strani, ali su se nakon nestanka više od 200 kilograma kokaina iz stana u Valenciji, podijelili i zaratili na "krv i nož".
Kašćelan je, sa Radojem Zvicerom i Igorom Božovićem, postao vođa jedne strane "kavčana", dok se Dalibor Đurić pridružio rivalskoj kriminalnoj grupi, "škaljarcima", koe navodno vode braća Jovan i Igor Vukotić i Igor Dedović.
Rat klanova započeo je u veljači 2015. godine, kada je ispod automobila Milana Vujotića, parkiranog u podgoričkom naselju Blok pet, podmetnut eksplozivna bomba. Vujotić u tom trenutku nije bio u automobilu. Bomba je podmetnuta usred bijelog dana, i eksplodirala u blizini vrtića i škole. Istog dana kada je i Vujotić bio na meti napadača, u Beogradu je stradao Cetinjani Goran Radoman, koji je 20. veljače 2015. godine ubijen u garaži jedne zgrade u Novom Beogradu.
Radoman je bio pripadnik škaljarskog klana i po nekim glasinama najodgovorniji za krađu 200 kilograma kokaina u Valenciji.
U tom ratu ne samo na teritoriju Crne Gore već i Srbiji, ali i u susjednim zemljama, pa i EU, poginulo je 40 ljudi. U tim stravičnim napadima, likvidacijama, bombaškim napadima nisu stradali samo pripadnici tih kriminalnih klanova, ubijeni su i članovi njihovih obitelji, suradnici, a bilo je i slučajnih žrtvi. Operativci su rasvijetlili samo nekoliko ubojstava, a ni u jednom slučaju nije otkriven naručitelj likvidacija.
U ratu "kavčana" i "škaljaraca" stradali su Goran Radoman, Saša Marković, Goran i Radomir Đuričković, Ivan Lopičić, Srđan Vlahović, Goran Dučić, Goran Biskupović, Miloš Bošnjak, Dalibor Đurić, Đorđe Boreta, Dragan Zečević, Đorđe Sekulović, Radovan Matović Rakela, Ivan Nedović, Niko Roganović, Boško Božović, Milan Peković, Goran Lenac, Aleksandar Stanković, Petar Damjanović, Davorin Baltić, Miodrag - Migi Kruščić, Miloš Šaković, Radivoje Jovanović, Dražen Čađenović, Nikola Ćupić, Vladimir Roganović, Veselin Kalezić, Veselin - Vesko Vukotić, otac navodnih vođa škaljarskog klana i vjerojatno najvažnija žrtva, i Milo Ilić.
