U kolekciju svojih skandala, HRT je ovoga jutra dodao još jedan. U emisiji "Dobro jutro, Hrvatska" predstavljen je "Festival domoljubnog filma Gordan Lederer", a tijekom predstavljanja voditeljica Ljiljana Vinković reklamirala je, između ostalog, revizionističku knjigu i film "Mit o Jasenovcu".
Knjiga "Mit o Jasenovcu" Romana Leljaka, kako tvrdi Javna ustanova Spomen područje Jasenovac, relativizira fašizam, umanjuje broj žrtava logora i simpatizira ustaški pokret i NDH.
Prije mjesec dana naveli su i kako je Leljak kroz film i knjigu "iskazao neskrivene simpatije prema ustaškom režimu, a NDH u početnoj fazi nastajanja prilikom proglašavanja rasnih zakona od milja naziva 'mlada hrvatska država".
Leljak je do sada više puta proglašavan falsifikatorom, ali nekako mu uvijek uspijeva dobiti termin u televizijskom eteru. U hrvatske medije dospio je zbog istraživanja Hude jame, jednog od najvećih postratnih zločina nad zarobljenicima: uvjerljivo najviše prostora dobio je na ekranima Hrvatske radiotelevizije.
S jedne strane će ga, donekle i s pravom, optužiti da je propagandist i populist, a s druge strane, predbacit će mu sve one sinonime kojima hrvatska desnica časti sve one koji imaju malo drukčije mišljenje. Leljaku će predbaciti da je bio KOS-ovac, pripadnik Kontraobavještajne službe, predbacit će mu da je bio udbaš iako sad istražuje zločine zloglasne Uprave za državnu bezbednost. No, krenimo od početka Leljakova životopisa.
Rođen u Hrvatskom zagorju, školovao se u Celju te na vojnim učilištima u Sarajevu i Beogradu te je uskoro našao posao u Jugoslavenskoj narodnoj armiji. Krajem osamdesetih, uoči raspada Jugoslavije, njegova vojna karijera naprasno je prekinuta zbog optužbi za krađu vojne opreme, nezakonito snimanje i krađu novca. Prema pisanju regionalnih medija, Leljak je kasnije osuđen na 14 mjeseci zatvora, ali se konstantno branio govoreći da je to bio politički motiviran proces, kako je već i bilo uobičajeno u to vrijeme.
Nakon raspada Jugoslavije i nakon što je Slovenija postala samostalna država, Leljak se bacio u izdavaštvo i dosta uspješno se bavio time. Fokusirao se na časopise i knjige koji su iznosili alternativne teorije o funkcioniranju vojske i policije. Kasnije se posvetio posredovanju u kreditiranju kupnje automobila preko jedne austrijske banke, sve dok direktor Alfons Schmalzhofer nije preko slovenskih medija zamolio potencijalne kupce da ne koriste Leljakove usluge.
Poslije se bavio prodajom Fiatovih automobila, utemeljio je prvi slovenski tabloid u boji, sudjelovao je u reli utrkama, a u rujnu 1999. godine osuđen je na uvjetnu kaznu od četiri mjeseca zbog neplaćanja alimentacije. Tad se počelo urušavati Leljakovo poslovno carstvo i počela su suđenja u Austriji zbog prevara, stigle su ga optužbe za zlouporabu Diners i American Express kartica, a počelo je i suđenje zbog njegova vođenja tvrtke Avtoideal.
Naime, preko te tvrtke je prodavao Fiate, ali je, kako pišu slovenski mediji, koristio Avtoideal za piramidalnu shemu u kojoj je ljudima obećavao urnebesno visoke kamate od 5 do 7 posto. U zatvor je otišao u veljači 2008. nakon što je dobio po tri i pol godine zatvora za nezakonito dobivanje 54.000 eura od austrijskih banaka te 960.000 eura od oštećenika u predmetu Avtoideal. Tamo je, mogli bismo reći, pronašao pravu inspiraciju za pisanje i posvetio se istraživanju Hude jame.
Godine 2009. izašla je njegova prva knjiga u gotovo dva desetljeća i tad je počeo pisati gotovo nevjerojatnom brzinom. Do prijevremenog puštanja iz zatvora 2012. godine napisao je već desetak knjiga. Posljednjih godina, kad ga pitate o prošlosti, on kaže: "Odslužio sam svu kaznu koja mi je određena".
Leljak je 2005. osuđen na 3 godine i 8 mjeseci zatvora zbog stjecanja protupravne imovinske koristi čime je oštetio 448 osoba, ali presuda još nije pravnomoćna. 2015. pred članovima slovenskog parlamenta naveo je kako je slovenska Udba nekoliko godina prije osamostaljenja Slovenije kupila ubojita sredstva u obliku olovke s kojom potajno može ubiti ljude. Jedan primjerak pokazo je javno u Skupštini. Slijedila je kaznena prijava krajnjeg ljevičara Milana Brgleza...
Objavio je, kako se navodi na nekim portalima, knjigu "Špiclji Udbe" ("Suradnici Udbe") i u njoj su objavljeni popis, fotografije i adrese svih slovenskih udbaša i njihovih suradnika: "Na vodećim su funkcijama u bankama, velikim kompanijama, politici, pravosuđu i medijima." U knjizi navodi da je za zloglasnu Udbu u Sloveniji radilo ukupno oko 65.000 osoba: to su bili, primjerice, učitelji, novinari, kulturni djelatnici.
Prema Leljakovu istraživanju, oko 35% Slovenaca su i u 2015. godini na neki način vezani za Udbu. Naglašava da taj dio slovenskog pučanstva redovito daje svoj glas lijevim strankama i podržava komunizam. Autor naglašava sve što su dobili i što danas ima 35% Slovenaca su dobili zato što je netko njihov radio za Udbu. Leljak je također rekao kako je u Arhivu našao opis raznih metoda na koji način je Udba vrbovala svećenike.
Leljak je dodao kako su doušnici imali povlašten status u komunističko vrijeme, imali su najbolje kuće, a djeca i rodbina bez problema dobivali dobra radna mjesta. Autor je naglasio kako je njegovo istraživanje pokazalo da su 60% doušnika bili uvjereni jugoslavenski patrioti, pa su to radili iz uvjerenja, dok je 30% doušnika radilo za novac, a ostalih 10% su bili ucijenjeni i morali su surađivati s Udbom. Prema autoru, danas se svi ti ljudi izgovaraju da jesu potpisali, ali da nisu ništa radili.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Poštovani novinari... Za promjenu bi bilo zadivljujuće da se počnete baviti mogučnošću iznalaženja načina izlaska iz ove krize koja nas sve zajedno snažno pritišće a ne trulom prošlošću od koje ama baš nitko neće dobiti Kune ili Eure na računu...
Nego, ajmo malo o Jasenovcu. Jebes to sto je drzava u kurcu.
Leljak je u stvari otkrio da je bila laž da Srbija neće otvoriti arhive. Ako je on moga ući u arhive, to mogu i oni koji Leljaku ne vjeruju. Moguće je da je Leljak predstavio samo one dokumente koji su ... prikaži još! mu odgovarali, ali se sada otvara mogućnost da i oni koji mu ne vjeruju odu u te arhive i pronađu dokumente koji osporavaju Leljakove. To je bolje nego da uporno negiraju Leljakove dokumente bez dokaza.