Iako još relativno utjecajna, Katolička crkva u Njemačkoj nalazi se u neobranom grožđu. Njemačkom sekularnom društvu ideja Boga kao da više i nije potrebna. Analitičari predviđaju kako će posljednja kršćanski odgojena i crkveno aktivna generacija ubrzo u mirovinu te kako će se unosne zalihe crkvenog poreza osjetno smanjiti najkasnije do 2030.
Unatoč činjenici da se 34% Nijemaca deklarira kao rimokatolici (op., isto toliko postotaka otpada i na protestante), bizaran je podatak da danas više Nijemaca vjeruje u postojanje letećih tanjura i fatalne posljedice susreta s crnom mačkom na ulici nego u Posljednji sud. No većina je još dio Katoličke crkve iz tradicionalnih i čisto kulturoloških motiva te ne postoji izražena duhovno-emotivna poveznica.
Poboljšanju imidža Katoličke crkve u njemačkoj javnosti nisu pridonijeli ni izbor jednog Bavarca na čelo Crkve (Ratzinger) ni medijski PR efekt pape Franje kao obožavanog superstara. Sliku Katoličke crkve u Njemačkoj definitivno neće popraviti ni eventualne reforme i debate o gorućim pitanjima, kao što su ređenje žena, ukidanje celibata i potpuno prihvaćanje homoseksualnih parova. Jer protestantske crkve u Njemačkoj su to sve već “uvele”, pa se opet nalaze u mnogo goroj situaciji nego katolici.
Hrvatski katolici, odnosno gastarbajteri iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, godinama su fingirali kao uzoran primjer domaćim vjernicima te jedan od najsnažnijih aduta grogirane i dezorijentirane Crkve u Njemačkoj - prepune crkve te odanost i slijepa poslušnost vjerskim poglavarima.
Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća hrvatski radnici su iz Jugoslavije počeli masovno odlaziti raditi u zapadnoeuropske zemlje, pogotovo u Njemačku, koja je u tom periodu doživljavala svoju gospodarsku renesansu. Mjesne biskupije su im omogućile osnivanje katoličkih misija kako bi im olakšale boravak u Njemačkoj i lakše snalaženje u novim okolnostima.
Katolička crkva je u tadašnjoj Jugoslaviji u tom povijesnom razdoblju odigrala zapravo ključnu ulogu u redefiniranju hrvatskog nacionalnog identiteta. Preuzela je određene elemente hrvatskih ranijih nacionalnih paradigmi i rekonstruirala ih u nacionalni narativ, koji je kasnije pragmatični Tuđman sa svojim HDZ-om samo preuzeo i politički uspješno artikulirao.
Višeslavova krstionica i Branimirov zavjetni križ su danas, zahvaljujući Crkvi, dio hrvatske nacionalne simbolike, premda nitko ne zna sasvim sigurno ni odakle je točno Višeslavova krstionica ili poveznica kneza Branimira s križem. Iako se danas nastoji predstaviti kao nešto trajno i fiksno, nacionalni identitet je konstrukt koji se uvijek iznova redefinira.
Budući da je Katolička crkva u Hrvatskoj zanemarila taj procesni razvoj i nastavila širiti onaj pojednostavljeni nacionalni narativ iz jugoslavenske ere koji je teško zamisliv bez vanjskih neprijatelja, danas hrvatska nacionalna priča Europi djeluje prilično nazadno i besmisleno.
U Njemačkoj danas živi oko 395.000 građana hrvatskog podrijetla. Gotovo četvrtina svih katoličkih misija u Njemačkoj otpada upravo na hrvatske katoličke župe, odnosno misije. Riječ je o 95 hrvatskih katoličkih zajednica, u kojima djeluje 97 hrvatskih svećenika (najbrojniji su članovi Franjevačke provincije iz Splita), 58 pastoralnih suradnika i 45 tajnica.
Prije svakog govora o hrvatskoj dijaspori, potrebno je čuvati se nepotrebne generalizacije prema kojoj je dijaspora ultimativno zlo i postizborni krivac za svaki izborni rezultat te da iza Bregane čuči milijun ustaša koji samo čekaju da Hrvatima još jednom podvale tiraniju HDZ-ovih uhljeba.
Jako je upitno koliko se njihova povezanost s Katoličkom crkvom više uopće može povezati s religioznošću ili autentičnom duhovnošću, jer je mnogo onih kojima je nedjeljni odlazak u HKM stvar tradicije i navike.
Iako se dugo hrvatskim katoličkim misijama (HKM) u Njemačkoj dopuštalo graditi crkvene, tzv. paralelne zajednice, njemački biskupi im danas zamjeraju da svojim radom zapravo blokiraju kulturološku integraciju hrvatskih katolika u njemačko društvo.
Početkom ove godine limburški biskup Georg Bätzing u svojem pismu upućenom svim katolicima na području Frankfurta piše kako “katoličke zajednice s migrantskim backgroundom ne smiju zaboraviti da je univerzalnost Katoličke crkve nemoguće zbiti u etnonacionalne okvire”.
Poslovično taktični i oprezni Nijemci nisu izravno uprli prstom u hrvatske katoličke misije, ali je činjenica da provjeravaju sve nove hrvatske svećenike u njemačkim biskupijama te se ne libe odbiti izdavanje dozvole za pastoralno djelovanje onim svećenicima koji su nacionalistički nastrojeni i isključivi prema određenim etničkim skupinama.
Unatoč instrukcijama s viših razina, dobar dio hrvatskih svećenika u dijaspori i dalje bombardira svoju pastvu promašenim političkim idejama kojima je u Europi davno istekao rok trajanja i kojih se civilizirani svijet s pravom srami.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site
Vise i vise se cuje istina o crkvi u Hrvatskoj.Ali ima li to smisla? Pametni i mladi ljudi se odselili,ili njih to neinteresuje. A starija generacija ce crkvu braniti do poslednje kapi krve. Zbog toga tolika upornost crkve i HDZa,da ... prikaži još! se uvede sto vise vjeronauke u skole i udjbenike,da se djeci ispira mozag od malena i oni sebi odgoje novo stado.
Nacionalizam nije negativan. Ljubav prema scvojoj Domovini i svome narodu nikako ne može biti negativna ako ne ide na štetu drugih naroda i država.