Bivši saborski zastupnik HDZ-a i hrvatski reprezentativac u boksu Damir Škaro uhićen je u srijedu nakon što se u zadanom roku nije javio na odsluženje zatvorske kazne zbog silovanja, te je sproveden u zatvor u Remetincu. Damir Škaro se do kraja rujna trebao sam javiti u zatvor nakon što mu je odbijena molba za odgodu služenja kazne. Budući da to nije učinio, sutkinja izvršenja zagrebačkog Županijskog suda izdala je nalog policiji da ga pronađe na poznatim adresama i sprovede u zatvor.
Policija ga je pronašla u srijedu na kućnoj adresi, nakon čega je sproveden na odjel za dijagnostiku zagrebačkog zatvora. U narednih mjesec dana odlučit će se u kojoj će kaznionici odslužiti kaznu od dvije godine i četiri mjeseca zatvora.
Odvjetnica Sineva Vukušić za 24sata tvrdi da Škaro nije dobio rješenje po žalbi kad mu je odbijena molba za odgodu jer je imao operaciju srca u rujnu.
- Čekali smo da dobijemo poziv, međutim, nismo dobili poziv pa su došli po njega. Sad ide normalno izdržavanje kazne. Ništa se spektakularno nije dogodilo. Nisam stigla razgovarati s njim, nema to razloga utjecati na bilo što. On bi se ionako sam javio, ali oni su došli prije - rekla je odvjetnica Vukušić.
Škaro prilikom privođenja 2020. godine
Škaro je pravomoćno osuđen na dvije i pol godine zatvora zbog silovanja i spolnog uznemiravanja djelatnice Auto-kluba Siget 2019. gdje je bio predsjednik. Zbog boravka u istražnom zatvoru, kazna će mu biti smanjena za gotovo dva mjeseca. Njegova molba za odgodu kazne iz zdravstvenih razloga odbijena je, a rok za dobrovoljnu predaju u zatvor bio je krajem srpnja.
Visoki kazneni sud ranije je odbio Škarinu žalbu na presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici, koja je sada pravomoćna. Škaro je uhićen 2019. na granici s Bosnom i Hercegovinom nakon što ga je žrtva prijavila. Tijekom suđenja, koje je bilo zatvoreno za javnost, negirao je optužbe, no sud je njegovu obranu odbacio zbog materijalnih dokaza, uključujući biološki trag pronađen na odjeći žrtve.
'Kad sam čula njegov glas, pozlilo mi je'
Škaru je optužnica teretila da je tijekom mjeseca lipnja 2019. do 09. kolovoza 2019. kao predsjednik Autokluba "Siget" u Zagrebu svoju poslovnu tajnicu tražio da ga svako jutro po dolasku na posao u uredskim prostorijama zagrli i poljubi u obraz što je ona protivno svojoj volji i činila. Znao joj je govoriti da je noću sanja, pitao je gleda li porniće te ju je znao dodirivati po koljenima i stražnjici, a kad bi ona negodovala nazvao je hladnom i frigidnom. Sve je kulminiralo 10. kolovoza 2019. oko 13 sati kad joj je u svom uredu prišao s leđa, desnom rukom je primio oko struka i stisnuo k sebi, a lijevu ruku gurnuo u grudnjak. Uspjela se istrgnuti iz njegovog stiska, okrenuti se sučelice prema njemu i odgurnuti ga od sebe govoreći mu da prestane, no on je, u cilju da je spolno iskoristi, uhvatio ju za obje ruke i savinuo ih iza njenih leđa te ih čvrsto držao jednom svojom rukom na leđima. Ostatak njegovog zlodjela je jednostavno gnjusan.
Škaro u svom nekadašnjem uredu u AK Siget
Osim iskaza žrtve, njezinih roditelja, liječnice, kojoj se žrtva povjerila, te još nekih zaposlenika AK Siget, tužiteljstvo je prikupilo i materijalne dokaze. Među njima je DNK vještačenje žrtvine haljine kojim je na gornjem obrubu i patentnom zatvaraču pronađen njezin, ali i Škarin DNK. Njegov DNK nađen je i na donjem obrubu iste haljine. Žrtvi je zbog proživljenih trauma dijagnosticirana akutna posttraumatska reakcija na stres, a svoj iskaz dala je i na sudu videolinkom.
- S obzirom na to da je prošlo gotovo četiri godine od prvog suđenja, zadovoljna sam. Nemam se što žaliti. Teško je. Teško je bilo i prvi puta izaći u javnost s tim, teško je bilo općenito na sudu iznijeti sve što se dogodilo dvaput. Ali isplatilo se čekati - kazala je žrtva nakon pravomoćne presude u travnju ove godine.
- Mislim da se nikad ni neću oporaviti. Ali apelirala bih na sve žene koje prođu bilo kakvu vrstu nasilja - neka prijave nasilje. Pravda možda jest spora, ali je dosljedna - poručila je.
Cijelo ovo vrijeme imala je potporu ljudi oko sebe, a otkrila je i kako njezin slučaj bio jedini takav u Autoklubu Siget, ali je ona jedina koja je s tom pričom javno izašla.
Od podizanja optužnice do danas nije se susretala s Damirom Škarom.
-Ne znam ni kako bih u sudnici. Sva sreća, u sudnici smo bili uvijek odvojeni. Ja sam tražila da se u posebnoj sobi vrši razgovor videolinkom. Ali, da sam ga vidjela - ja zaista ne znam kako bih reagirala. Kad sam čula njegov glas, meni je doslovce pozlilo - kazala je žrtva.
Pad brončanog olimpijca
Ovako je Škaro ranije govorio o sebi i sportskoj karijeri:
- Moji su došli u Zagreb četrdesetih godina prošlog stoljeća i znate kakvo je tada bilo vrijeme. Odrastao sam u radničkoj obitelji. Otac je bio porijeklom iz Tomislavgrada, a majka iz Rame. Prvo sam krenuo sa nogometom, ali već sa sedam godina sam odustao. Moji roditelji nisu imali da kupe treneru televizor ili frižider. Tako je nažalost i danas. Onda sam se odlučio za boks, koji je bio vrlo popularan, drugi sport po popularnosti. Kada sam počeo trenirati, roditelji nisu znali. Tek su saznali kada sam izašao u novinama i nije im bilo pravo. Ali, velika ljubav prema boksu je presudila“.
Bokserska karijera mu je započela 1976. godine.
- Već 1977. na prvenstvu Balkana osvojio sam zlatnu medalju u juniorskoj konkurenciji u polusrednjoj kategoriji. Tri godine kasnije sam osvojio seniorski naslov prvaka države, a te 1980. kvalificirao sam se na svoju prvu Olimpijadu u Moskvi, gdje sam nažalost na startu eliminiran. Nakon Olimpijade u Moskvi bio sam prvak Balkana 1983. i 1984. Na svojoj drugoj Olimpijadi, u Los Angelesu, došao sam do četvrtfinala, bio nadomak medalje, ali sam poražen od kasnijeg osvajača zlata. Dvije godine kasnije na Svjetskom prvenstvu u Renou (SAD) osvojio sam brončanu medalju. Nakon toga na Mediteranskim igrama 1987. godine u Siriji osvojio sam zlato, a godinu kasnije na Svjetskom kupu 1988. u Beogradu osvojio sam srebrenu medalju -napisao je u jednoj od svojih knjiga.
Bio je ugledan član zajednice s kojim su se družili političari, sportaši, biznismeni...
Na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. osvojio je brončanu medalju, a iste godine je i zaključio boksačku karijeru.
- Tako je bilo suđeno, da prvo osvojim toliko željenu medalju, a onda odlučim za povlačenje, baš na vrhuncu karijere. Nikada neću zaboraviti tu Olimpijadu u Seulu i bodrenje Bobe Živojinovića, Stojka Vrankovića i Dražena Petrovića. Kad su me pitali kako da me bodre, rekao sam im da mi viču ‘ruke gore’ i ‘kafić’. ‘Ruke gore’ je dobro poznati način bodrenja, a kafić su mi bili obećali ako osvojim medalju. To me je itekako motiviralo. A tako je i bilo – dobio sam kafić za osvojenu medalju. Bivša država znala je cijeniti rezultat, za razliku od ovih današnjih kapitalističkih, koje su nastale na našim prostorima. Istina, Srbija je tu ispred svih. Pa moj trener iz Seula, koji je bio meni kao konobar, dodavao peškir i vodu, ima puno bolja primanja od mene koji sam krvario za tu medalju. Često me zna nazvati i zahvaliti se kako sam mu osigurao egzistenciju. A ovdje u Hrvatskoj imamo mjesečnu naknadu jednu-dvije prosječne plaće, u ovisnosti koja je medalja, a čujem da u Bosni ni to nemaju. Kako onda motivirati sportaše, buduće olimpijce, a svi znamo kako je teško osvojiti olimpijsku medalju. Osim talenta, treba puno upornosti i rada, te naravno sreće. Kada je boks u pitanju svi znamo koliko je on težak, jedan od najtežih sportova - rekao je Škaro, koji se kasnije bavio i politikom.
- Već 1990. priključio sam se pokretu za stvaranje nove i neovisne hrvatske države. Na Svjetskom prvenstvu u SAD-u 1991. ispred zgrade Ujedinjenih naroda organizirao sam prosvjed i štrajk glađu. Ovome su se odazvali Dražen Petrović i Stojko Vranković koji su bili itekako cijenjeni u američkoj košarci. Dalje, prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman predložio me je i za zastupnika u trećem sazivu Sabora Republike Hrvatske. Tu sam dužnost obnašao u periodu od 1996. do 2000. - kazao je.
No na kraju je svoju cijelu sportsku, poslovnu i političku karijeru bacio u blato gnjusnim zlostavljanjem.
