To nije pamtila ni zapadna Europa. 1. lipnja 2016. na glavne trgove hrvatskih gradova 50.000 ljudi je izišlo na ulice u prosvjed kako bi obranilo, pazi sad, obrazovnu reformu. Učiteljice, učitelji, tete iz vrtića, roditelji s djecom zahtijevali su da tadašnje hrvatske vlasti zaštite kurikularnu reformu od političkih sabotaža. Ili da odstupe.
Na svakog od 500 ljudi koji su nekoliko godina radili na reformi, prosvjedima se odazvalo po stotinjak ljudi, i to zato što je nekih dva tjedna ranije saborski Odbor za obrazovanje zaključio da, ma naravno, reformu treba provesti što prije, ali eto samo da još uzmemo u obzir primjedbe koje su naknadno pristigle. U priči s ključem o kurikularnoj reformi to je mjesto na kojem se krije ključ, mjesto na kojem relevantna postaju imena i prezimena.
Predsjednica odbora bila je Gordana Rusak, nezavisna parlamentarka s liste Mosta. Željka Markić bila je ona koja je tražila da se iz lektire koju je spominjala reforma "izbace naslovi koji će mlade navući na pornografiju". Ladislav Ilčić, politička superzvijezda megapopularne parlamentarne stranke Hrast, poznat kao onaj koji nikada u životu nije masturbirao, prometnuo se u glavni izvor prijedloga kako da "unaprijedi" reformu.
Markić i Ilčić nisu bili jedini, ali je jedna bila Rusak koja je kao problematičnu točku označila Borisa Jokića, jednog od 500 nastavnika koji su složili reformu koju je još samo preostalo prihvatiti. Prema mišljenju Rusak, ali i Markić i Ilčića, pa nije mogao Jokić biti taj koji će odlučivati koji će konstruktivni prijedlozi s vjerski vrlo isključivog kraja političkog spektra biti prihvaćeni, a koji ne. Ukratko, Jokić, što se njih tiče, nije mogao biti objektivan.
Dan kad su izašli iz špilja
Bilo je to doba kad je Karamarku o niti visjela i uloga u vladi i mjesto predsjednika HDZ-a, uopće politička sudbina. Bilo je to doba kad je koalicija HDZ-a i Mosta bila desnija i rigidnija nego ikad prije ili poslije i ministar obrazovanja Predrag Šustar, ako je i imao kakvih zazora od takvog ideološkog atomskog zdesna na kurikularnu reformu, nije imao nikakav prostor za preživjeti oduprijeti mu se. Pa je zato podržao sve oni koji su križarski jurišali na Jokića i posao 500 nastavnika.
Na ono za što je prosvjedovalo 50.000 ljudi. Za ono što je podržala Europska komisija kao "odličan korak u unapređenju obrazovanja", a usput je podržavalo 77 posto građana Hrvatske. Demokratska Hrvatska pokazala se takvom da je unatoč nizu apsolutnih razloga da se takva kurikularna reforma konačno prihvati i stane eksperimentalno primjenjivati, sve preko noći pobrisano. Istina, vrlo brzo nakon prosvjeda Karamarko je postao povijest, došli su novi izbori.
HDZ se umio, otrijeznio, počešljao, nije više odavao dojam čopora troglodita koji su oduševljeni revolucionarnim otkrićem, recimo, vatre. Došla je, dakle, era Andreja Plenkovića, a i Most se nešto odmaknuo od pozicije vjerske sekte. I unatoč svemu tome, kurikularnu reformu, vrijeme je da si to priznamo, koalicija Most-HDZ prebrisala je jednim potezom. Valjda za iracionalnu ljubav "obiteljašima", "hodačima za život", "40-dnevnim vrebačima ispred bolnica", Hasanbegoviću...
Bilo je to pljuvanje u lice i onih 500 nastavnika koji su radili s Jokićem i 50.000 građana prosvjednika i EK, lako za njih, nego i 77 posto građana Hrvatske koji su htjeli hrvatsko obrazovanje za 21., a ne za juriš u 19. stoljeće ili još i dublje u slavnu nacionalnu nebrojeno puta krivotvorenu prošlost. Bila je to konstanta, postupanje po zakletvi da se "s Karmarkova puta ne skreće". Jer, Dijana Vican 1. veljače ove godine definitivno je potvrđena kao voditeljica stručne skupine.
To što je riječ o rektorici Sveučilišta u Zadru, gospođi može biti samo na čast. Ali, to što je godinama bila recenzentica "zdravstvenog programa" Ilčićevog GROZD-a značilo je da je Plenković pristao pustiti budimo blagi pa recimo krajnje konzervativne lisice u kokošinjac. Pa Ivica Kostović koji je govorio u Karamarkovo doba slovio za jurišnika i koji je govorio o nužnosti unošenja "identiteta" u kurikulum, bez kojeg nema "ekonomije, obrane ni budućnosti jednog naroda".
Juriš u prošlost, sve do Kristova doba
Niz se nastavljao ljudima iz kvote HDZ-a, i to zaostalih još iz onog Karamarkovog, potom SDSS-a, HNS-a, SDP-a, sa samo dva doista stručnjaka – Milenom Žic Fuchs i Miroslavom Radmanom. Express je tada zaključio da je Plenković filigranski oponašao sastav Sabora, niti godinu otkako je 50.000 ljudi tražilo da politika ostavi reformu obrazovanja na miru. OK, Plenković nešto ipak jest napravio.
Ali bolje bi bilo da nije. Ministarstvo obrazovanja njegove vlade raspisalo je nešto što po mnogočemu djeluje kao javni natječaj za mjesto voditelja ekspertne skupine. Jokić je bio jedan od onih koji se javio, a Jasminka Buljan Culej bila je ona koja je prošla. Riječ je o savjetnici ministra obrazovanja, što nije sporno.
Riječ je o ženi koja je za PISA-ino istraživanje iz 2015., koje je pokazalo da su hrvatski učenici debelo ispod međunarodnog prosjeka u matematici, prirodoslovnim predmetima i jeziku, procijenila da je riječ o napretku u odnosu na 2006. OK, problem ne mora biti niti to. Ali jest problem to što je Buljan Culej prošle godine sudjelovala na jednoj od konferencija "U ime obitelji" u kojem je održala predavanje "Djevojčice i dječaci: različiti pristupi u odgojno-obrazovnom procesu".
Doista nije jasno što bi takav stav trebao značiti osim nostalgiju za takvim "futurističkim" odgojno-obrazovnim nazorima kao što su bile škole odvojene po spolu, odnosno nešto što je još u 19. stoljeću lomila, primjerice, jedna Milena Marić.
Konačno, ako u ovoj zemlji doista više ne postoji nitko tko bi se mogao othrvati ovakvom naletu konzervativnosti i vjerskog fundamentalizma na znanstvene, medicinske, evo sad i obrazovne institucije, onda je možda vrijeme da si priznamo da je vrijeme za obranu makar civilizacijskih stečevina 20. stoljeća, kako u 21. stoljeću ne bismo kulturno skliznuli u uvijek puno slavniju prošlost. Što dalju to bolju. Ili, ako su nam građani većinski kršćani, možda najbolje sve do Kristovih vremena.
