’Ajmo mudante, ajmo čarape!’, galami jutros ptičjim glasom prodavač na splitskom pazaru. Nekih petsto metara dalje, prema Bačvicama, klipsa student povijesti. Eno ga, mućka maslinovo ulje i gospinu travu da ih strancima uvali kao ulje za sunčanje. Preko puta se s trajekta iskrcava jedna gospođa, noseći raščupane kokoši pod rukama.
Možda to još ne znaju, ali svi oni su potencijalni budući najbogatiji ministri u Vladi. Ako ne vjeruju, neka se ugledaju u Lovru Kuščevića, ministra uprave. Njegov život je potresna priča o borbi malog čovjeka za ostvarenjem hrvatskog sna.
Danas dobro potkoženi vlasnik vila i bazena počeo je skromno, praktički ni od čega.
Tijekom studija na splitskom je pazaru imao štand za prodaju čarapa i donjeg rublja, a ljeti, kad bi napokon pustio knjigu, znao bi uzeti desetak litara maslinova ulja, nabrati gospine trave te kasnije to prepakirati u manje bočice i prodavati strancima kao domaće ulje za sunčanje. Osjećao je Lovro i zov stočarstva.
Nabavljao je kuniće i kokoši te ih držao na pašnjaku u svojim Nerežišćima, sve čekajući kad će mu se trud oploditi. I oplodio se, itekako se oplodio.
Nije Kuščević jedini veliki poduzetnik koji je poslovne temelje udario torbareći na ulici. Na naslovnicama možemo vidjeti i Mamića i Todorića koji su u mladosti tezgarili sa stiroporom i cvijećem. A kamo su stigli?
Spretni Lovro uskoro je završio pravni fakultet, ali trgovački poziv je bio jači. S iskustvom s pazara i plaže, mladi HDZ-ovac se zapošljava kao šef prodaje u očevoj bračkoj tvrtki. Zatim otvara i svoju, originalno je nazvavši Kuščević d.o.o. Iako je obećavao, nije se previše zadržao u privatnom sektoru. Napustio je tvrtku, koje je u međuvremenu otišla u stečaj.
Prije 14 godina Lovro biva izabran za načelnika općine Nerežišće i tu počinje njegov meteorski uspon.
Općinom stoluje sljedećih 11 godina. Jutarnji piše da je Kušćević u to vrijeme poslovni prostor u Supetru koji je kupio za 210.000 eura prodao za 301.000 eura tvrki za koju je mijenjao prostorne planove.
Poslije s Brača prelazi na kopno, na funkciju županijskog vijećnika. Nakon tri godine postao je ministar graditeljstva, a potom i ministar uprave.
U imovinskoj kartici je istaknuo sedam nekretnina, od kojih treba istaknuti šest milijuna kuna vrijednu peterosobnu vilu s bazenom koju iznajmljuje za masne pare. U papirima je vodi kao pašnjak.
Ima još jednu kućicu koja vrijedi 200.000 kuna, a tu su i dvije šume, dva građevinska zemljišta te vinograd. Sve skupa se procjenjuje na nekih devet milijuna kuna.
I onda neki kažu da se ne može uspjeti u Hrvatskoj.
