Stephen Bannon, glavni strateg predsjednika Donalda Trumpa i njegov glavni čovjek za ozloglašenu zabranu ulaska ljudi iz sedam većinski muslimanskih zemalja, definitivno je raskrinkan kao neuvijeni rasist. On je i ranije bio neslavan po svojim ekstremnim desničarskim političkim nazorima, no Huffington Post sada je izvukao najgore od najgoreg. Riječ je o nizu njegovih izjava o izbjegličkoj krizi u Europi s Bliskog istoka i iz sjeverne Afrike.
"Bila je to praktično invazija poput one iz 'Tabora svetaca' na zapadnu i sjevernu Europu", izjavio je u listopadu 2015. "To nije migracija, to je invazija. Ja je zovem 'Tabor svetaca'", kazao je u siječnju 2016., kao i: "To je danas globalno pitanje, poput 'Tabora svetaca'." A onda u travnju: "Kada smo prvi put počelo govoriti o tome prije godinu dana, zvali smo to 'Taborom svetaca'. Mislim, pa to i jest 'Tabor svetaca'. Nije li?"
Mase pristojnih ljudi zapravo ne znaju da je to na što se on poziva, "Tabor svetaca", opskurni roman francuskog krajnje desnog, katolički ekstremnog autora Jeana Raspaila, kojega godinama iz građanskih liberalnih, ali i konzervativnih krugova optužuju kao rasista. Roman je do danas ostao popularan strogo u najrasističkijim krugovima na Zapadu, a svoj pravi uspon doživio je među žestokim protuimigrantskim krugovima od početka izbjegličke krize.
Linda Chavez, koja je godinama radila u Republikanskoj stranci i za Ronalda Reagana i Georga Busha starijeg, i danas se sjeća kad je prije 40 godina prvi put naišla na taj roman: "To je stvarno šokantno rasističko djelo i to što predsjednik za savjetnika ima čovjeka kojemu je to jedno od temeljnih mjesta, jako puno govori o predsjedniku." Strogo književno, radnja je čisti šund.
Radnja slijedi siromašnog indijskog demagoga kojega zovu "jedač govana", zato što se doslovno hrani govnima, i deformirano dijete s paranormalnim sposobnostima koje mu stalno sjedi na ramenima. Oni skupa vode "armadu" od 800.000 siromašnih koji iz Indije plove prema Francuskoj. Političari, birokrati i vjerski vođe u tom trenutku dvoje hoće li brodove prihvatiti da pristanu ili će, po mišljenju pisca, učiniti ispravnu stvar, i tu "prijetnju" pobiti sve do jednog.
"Obojeni" narodi diljem planeta za to vrijeme čekaju da vide što će se dogoditi. Svi oni diljem svijeta nemaju apsolutno nikakvog pametnijeg posla niti interesa nego čekati jurnuti na Europu kad vide da je "armada" pristala. Francuska vlada, doduše, jest izdala naredbu vojsci da "armadu" siromašnih otjera silom, no vojska gubi interes da to učini. Brodovi pristaju, gomila juri na plaže, usput nasmrt pregaze ljevičarske radikale koji su ih došli pozdraviti.
Što se tiče pisca, događa se kataklizma. Smeđi i crni siromasi preplavljuju i ruše zapadnu civilizaciju. Kinezi prodiru u Rusiju. Englesku kraljicu prisiljavaju da svog sina oženi Pakistankom. Gradonačelnika New Yorka prisiljavaju (!) da u svojoj rezidenciji pusti živjeti obitelj američkih crnaca. Raspailovi pobunjenici, junački bijeli kršćanski branitelji, pogibaju u svojoj borbi.
Raspail je svoj alter-ego opisao u liku Calguesa koji, netom prije nego što će ubiti radikalnog hipija, objašnjava da je njegova akcija poput mitske obrane kršćanstva. Na sve strane prisutan je narativ sukoba civilizacija; bitka za Rodos protiv Otomanskog carstva, pad Carigrada, kolonijalna osvajanja i Ku Klux Klan veličaju se kao veličanstveni. A tek opisi pojedinaca... Jedini na koje se odnose normalni opisi su bijeli borci.
Ostali su "ukrašeni" epitetima poput "gandhijevskih bezmesnih ruku", poput crnih i smeđih "suhih grana", djeca su "truli plodovi, iznutra crvljivi" i naravno da su seksualno izopačeni. Njihova je plovidba do Europe groteskna stalna orgija u kojoj se posvuda i preko svih slijevaju rijeke sperme. Naslov je Raspail pokupio iz Postanka iz Biblije, a knjigu je pisao 1972. i 1973. nakon što je imao "bogojavljenje" na plaži kod kuće svoje tetke kod Cannesa.
Gledao je Mediteran i pomislio: "A što ako dođu?" Sve je to objasnio 2015. za desničarski Le Point, kao i to kako je za to "oni" vremenom shvatio da je to "treći svijet". Svako izdanje knjige u SAD-u je naišlo na oduševljenje najradikalnijih rasističkih krugova – sklonih oružju, patroliranju uz granicu s Meksikom, progonu svega i svačega – pa tako i ljudi oko Stephena Bannona, prvog čovjeka uz današnjeg predsjednika SAD-a.