Kada je 4. kolovoza počela operacija Oluja 4. kolovoza 1995. godine, tako je i počelo masovno napuštanje Krajine. Srpsko stanovništvo počelo se evakuirati. U kolonama autima, traktorima i pješke prema Banja Luci i Srbiji krenulo oko 220.000 Srba.
Srbija godinama ističe kako su Srbi protjerani iz svojih domova, mnogi ubijeni i nestali u beskrajnim kolonama koje su danima prolazile kroz Hrvatsku prema Republici Srpskoj i Srbiji.
I dan danas postoje prijepori oko odlaska Srba iz Krajine. Dio hrvatskih povjesničara tvrdi kako je većina Srba iz Krajine odavno bila odlučila da će otići ako Krajina padne, dio navodi da je bilo protjerivanja.
Međutim, postojao je i konstantni pritisak na srpsko stanovništvo u Krajini pod vodstvom notornog Mile Martića, bivšeg predsjednika nikada priznate Republike Srpske Krajine. Martićeva vlast stalno je među stanovništvom širila dezinformacije i strašili ih sumanutom retorikom, te ih konstantno držali u histeriji, a sve je kulminiralo odlukom koja je došla osobno od Martića - da se krene s planskom evakuacijom kompletnog stanovništva koje nije uključeno u borbe iz općina Knin, Benkovac, Drniš i Gračac.
Odluka je donesena 4. kolovoza u 16.45, a javnosti u Krajini objavljena je istog dana u 20 sati. Ovo je sadržaj odluke:
Inače, udruga Documenta je u petak Državnom odvjetništvu predala prijavu za zločin nad civilnim stanovnicima u okolici Knina da oslobađanje hrvatskih generala u Haagu "ne mijenja činjenicu da su počinjeni zločini i da direktni počinitelji trebaju biti privedeni pravdi".
U Srbiji se svake godine također obilježava godišnjica Oluje, no ona se obilježava pod sloganom "Oluja je pogrom".
"Nema što biti pohvaljeno u akciji 'Oluja', pošto je u njoj ubijeno više od 2.000 običnih ljudi, starih i djece", izjavio je Aleksandar Vučić.
Vučić je inače 1995. kao SRS-ov parlamentarac u Srbiji posjetio okupiranu Glinu i održao neslavni govor nekoliko dana prije Oluje.
Tada je pozdravljao "junački narod" koji se pobunio još u ljeto 1991. protiv "ustaške vlasti". Tada je čak i Miloševića optužio za sluganstvo zapadnim silama, i to zato što je bio voljan prihvatiti plan koji bi pobunjenim područjima u Hrvatskoj i BiH dao politički legitimitet i široku autonomiju, ali bez teritorijalnog priključka sa Srbijom kroz Bosansku Posavinu. Tada je, naime, Milošević ludio na Radovana Karadžića i njegove ljude zato što su jedini odbili taj plan, iako je to bilo "točno ono za što su se borili".
"Prihvatio je bio onaj Vance-Owenov plan, želeći – sjećate se, tad je Republika Srpska trebala dobiti teritorija bivše BiH, ali bez kopnenog koridora za Bosansku Krajinu, bez kopnene veze za Srpsku Krajinu. I rekao bi Milošević:
"Eto braćo, htio sam da živimo zajedno, a sad ne možemo, nemamo više nikakvu kopnenu vezu, pa ćete morati u Hrvatsku. Sve je to htio predsjednik Srbije, ali na veliku sreću srpski narod u Republici Srpskoj i srpski narod u Republici Srpskoj Krajini su odbacili njegove izdajničke namjere i dalje se junački bore za slobodu vlastitog naroda i za održanje svojih teritorija", govorio je 1995. u Glini Vučić.
"Nikada Srpska Krajina, nikada Glina neće biti hrvatska! Nikada Banija neće nazad u Hrvatsku! Nitko više ne zna ni u ovoj sali za kakvu se državu zalaže Slobodan Milošević. Hoće li mu to biti Beogradski pašaluk ili nekakva AVNOJ-ska Jugoslavija, kakva će to država biti? Ukoliko srpski radikali pobijede i poraze predsjednika Srbije, vi znate da ćete živjeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi i tu odstupanja biti neće!", govorio je Vučić kao blizak Šešeljev suradnik.
Kasnije je negirao da je ikada bio u Glini.
