VRO Maslenica borbama na terenu započela je 22. siječnja 1993., a riječ je o prvoj velikoj i značajnoj VRO koja će biti obrazac za organiziranje i provođenje daljnjih borbenih operacija sve do oslobađanja RH i prisiljavanja neprijateljskih snaga na potpisivanje Daytona, opisuje Večernji list.
Rusija, iako je pri početku Domovinskog rata pokušavala održati barem privid neutralnosti, nakon uspjeha operacije Maslenica jasno je odabrala stranu.
CIA-ina tajna analiza o stanju na bojištima bivše Jugoslavije otkriva jedan pomalo zaboravljeni detalj. Kao osvetu za Maslenicu, Rusi su pokušavali progurati ekonomske sankcije Hrvatskoj ili barem ukloniti sankcije režimu Slobodana Miloševića.
Kako piše Alan Fogelquist u radu nastalom prije masakra u Srebrenici: "Ruske vlasti ignorirale su srpske vojne pohode po istočnoj Bosni i zahtijevale ukidanje ili barem omekšavanje sankcija protiv Srbije/Jugoslavije. Krajem 1993. godine, nakon što su hrvatske snage oslobodile dio teritorija pod ilegalnom okupacijom krajiških Srba, Rusi su zahtijevali od Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda uvođenje sankcija Hrvatskoj."
Isti autor spominje i glasine o tajnom dogovoru Rusa i Srba od 22. siječnja 1992. gdje bi Rusi pružali vojnu pomoć, tenkove i rakete zemlja-zrak, srpskim snagama u Hrvatskoj. Kakav je bio stvarni odnos između tih dviju strana, jako je teško za zaključiti. Pogotovo kad uzmemo u obzir da su Rusi prodavali oružje hrvatskoj vojsci.
Nakon propalih napora za uvođenje sankcija Hrvatskoj, Rusi su se okrenuli zamućivanju vode u susjednoj Bosni i Hercegovini. Nekadašnji pomoćnik u ruskom ministarstvu vanjskih poslova i aktualni šef ruske diplomacije Sergej Lavrov gurao je tezu da u Bosni svjedočimo etničkom sukobu gdje je "nemoguće odrediti tko je u pravu i tko je u krivu".
Rusija voli naglašavati neraskidive veze sa Srbijom, ali činjenice su da je od 1948. godine i razlaza Titove Jugoslavije sa Staljinom i Sovjetskim savezom odnos dviju država bio dosta hladan. Za vrijeme ratova u devedesetima s Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, a kasnije i na Kosovu, Rusija je imala dovoljno svojih problema da se intenzivnije posveti svojim prijateljima.
Usprkos deklariranom prijateljstvu Srbiji, Boris Jeljcin je, navodno čak i osobno, odobrio naoružavanje hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata. Helikopteri Mi-24 ali i MiG-ovi, dopremani su ruskim zrakoplovima preko Mađarske u Hrvatsku kako bi se izbjegle međunarodni embargo na naoružavanje zemalja bivše Jugoslavije.
Preko Zvonka Zubaka i njegove kompanije Winsley Finance Limited je Hrvatska iz Rusije nabavila 24 MIG-a 21, 17 transportnih helikoptera, 11 borbenih helikoptera MI-24, 100 protuoklopnih lansera Fagota, nekoliko tisuća raketa i bombi, nekoliko desetaka tisuća kalašnjikova i oko 30 milijuna metaka. Ono najvažnije, Rusi su imali vrlo pristojne cijene. MIG-ovi su stajali oko 700 tisuća dolara po komadu, leteće topovnjače MI-24 tada, a i sada najmoćniji vojni helikopter na svijetu, stajali su između 1,5 i 2 milijuna dolara po komadu, a kalašnjikovi su stizali po cijeni od po 134 dolara. Posao u koji je bio uključen Zubakov Winsley i koji je bio dogovoren i plaćan putem Gojka Šuška, ministra obrane, te generala Vladimira Zagorca, koštao nešto manje od 100 mil. američkih dolara, opisao je prije nekoliko godina Večernji list.
Istovremeno s prodajom oružja Hrvatskoj su ruske jedinice u sastavu UNPROFOR-a kontrolirale što se događa u Vukovaru, a prema nekim izvorima su ruski dragovoljci sudjelovali u borbama na strani pobunjenih Srba.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pazi ovo, kaže CIA. Ali ima jedna istina, da bez Rusa ne bi ni imali oružja za obranu. Ipak su nam i Ameri i Švabe i Englezi uveli embargo na oružje.
to, konstantno trućanje o izmišljenim slavnim bitkama, to je ono što treba čitateljima, umjesto svarnosti u kojoj jedan misnistar nije u stanju 2 godine ni shvatiti da nemože kupiti avione koji nisu za prodaju od prvog dana.