Što je zajedničko Božidaru Deliću, Dragoslavu Bokanu i Veselinu Šljivančaninu? Osim brojnih optužbi za ratne zločine tijekom srpskih ratova devedesetih godina, njih trojica gostovala su u emisiji na televiziji Happy povodom osnivanja vojske Kosova.
Već neko vrijeme se u Srbiji se slavodobitno, poput najvećih vojvoda, pojavljuju osuđeni ratni zločinci. Uključenje uživo Ratka Mladića, prvostupanjski osuđenog u Haagu na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, u emisiji Milomira Marića prije nekoliko tjedana bila je jedna takva predstava. Sada kad vidimo da je Šljivančanin, osuđen na 10 godina zatvora zbog zločina u Vukovaru, otvoreno u eteru priznao da ga je Vučić spasio, moramo se pitati stoji li tvrdnja da se Srbija želi obračunati sa svojom prošlošću. Šljivančanin je pričao u nedavnoj emisiji Ćirilica kako do 2012. godine nigdje nije bio dobrodošao. Tražio je prostor za predstavljanje svoje knjige, ali ga nije mogao dobiti. 2012. je na vlast došao Tomislav Nikolić i njegov pobočnik Aleksandar Vučić koji i danas vlada Srbijom.
Dragoslav Bokan, sugovornik u spomenutoj emisiji, bio je zapovjednik Belih orlova, zloglasne paravojne jedinice tijekom Domovinskog rata. Zločini po Voćinu, Višegradu i Bijeljini, iživljavanje nad zarobljenicima u Staroj Gradiški i Batkovićima, mučenja i silovanja bila su tek dio njihovog brutalnog arsenala. Bok je tada govorio: "Žao mi je mladih ustaša dok ih vodim na strijeljanje. Inače, kad vidim svoje protivnike kako mrtvi padaju, javlja mi se osjećaj sreće..."
Delić je "samo" optužen za zločine na Kosovu tijekom kasnih devedesetih pa i nije u rangu spomenute dvojice.
Ako se tome doda da je ministarstvo obrane na nedavnom Sajmu knjige promoviralo ratni dnevnik Nebojše Pavkovića, osuđenog na 22 godine zatvora zbog zločina na Kosovu, da je na vojnoj akademiji predavanje održao Vladimir Lazarević, osuđen na 14 godina zatvora zbog zločina na Kosovu, te da je Veselin Šljivančanin, osuđen na 10 godina zbog Ovčare, držao govor na stranačkoj tribini u Beškoj, a da je Vojislav Šešelj i dalje zastupnik u Skupštini Srbije, postavlja se pitanje hoće li i kada će se u Srbiji konačno prestati s veličanjem u Haagu osuđenih ljudi i početi s kažnjavanjem onih koji to rade.
Ravnatelj Komiteta pravnika za ljudska prava Yukom, Milan Antonijević, ističe za Blic da zakon koji sprječava promoviranje ratnih zločina i zločinaca već postoji, ali da se ne primjenjuje.
"Riječ je o Zakonu o zabrani manifestacija neonacističkih i fašističkih organizacija i udruženja i zabrani upotrebe neonacističkih ili fašističkih simbola i obilježja donesenom još 2009. godine. Njegov članak četiri navodi da se zabranjuje proizvodnja, umnožavanje, skladištenje, prezentacija, širenje ili na bilo koji drugi način upotreba simbola kojima se propagiraju ili opravdavaju ideje, radnje ili postupci osoba za koja su te osobe osuđene za ratne zločine. Prilično je jasno da se taj zakon odnosi i na uključenje Mladića u televizijski program, ali se zakon uopće ne provodi", objašnjava Antonijević.
Kako kaže, bez obzira na to što Mladić još nije pravomoćno osuđen za genocid, država ni s moralne ni s ustavno-pravne strane ne može veličati ratne zločince.
"Država je usvojila akcijski plan kojim se obvezala obavještavati žrtve o puštanju na slobodu ratnih zločinaca, a kakvu onda poruku šalje žrtvama kada tim zločincima organizira tribine, predavanja, promocije knjiga. Čitav fokus treba prebaciti na žrtve. Možete zamisliti kako su se žrtve ratnih zločina osjećale kada su na televiziji s nacionalnom frekvencijom čuli Mladića. Promocija ratnih zločina ne smije biti državna politika i to svakako ne doprinosi smirivanju strasti u regiji", posebno je naglasio Antonijević.
Šef Centra za regionalizam Aleksandar Popov naglašava za Blic da Srbiji mora zabraniti veličanje ratnih zločina čak i da zakon ne postoji.
"To je obaveza svake države koja želi ući u obitelj europskih naroda. Nažalost, država je prva dala povod za veličanje haaških osuđenika kada je organizirala predavanje Lazareviću na Vojnoj akademiji, a Šešelju dopustila da i dalje bude zastupnik. Sada kada se Mladić pojavio uživo na televiziji, nadležna iz REM-a poručuju 'kome je do morala, neka ide u crkvu!'. A poslije se čudimo što je Srbija bila u 15. redu na svečanosti u Parizu povodom obilježavanja stogodišnjice od završetka Velikog rata. Potrošili smo sav moralni kapital stečen u Prvom i Drugom svjetskom ratu", ističe Popov i dodaje da je Njemačka najbolji primjer kako se jedna država ograđuje od ratnih zločina.
