No njegov entuzijazam je iznimka. Migranti su prije dvije i tri godine dočekivani s dobrodošlicom, kao bijedni ljudi kojima treba pomoći. Preko noći oni su postali opasnost. Redefinicija je došla s masovnošću, dugotrajnošću i činjenicom da više nije riječ samo o Sirijcima nego i o ljudima s cijelog Bliskog istoka, ali i iz Afrike. Zanimljivo je da ni tri vodeća svjetska intelektualca nemaju nedvosmisleno pozitivan odgovor na to pitanje.
Filozof Peter Sloterdijk, koji vjeruje kako je "strah od razlike temeljna značajka ljudske prirode", smatra kako "ne postoji moralna obveza za samouništenje". Sličnu primjedbu, smatra Sloterdijk, moguće je izreći u vezi s imperativima multikulturalizma i promicanjem "kulture dobrodošlice" izbjeglica. Sloterdijk vidi ove pozive kao impuls pobožnih, ali naivnih zagovornika multikulturalizma koji, iako se brinu za slabe, slabe nacionalni elan.
On zaključuje da multikulturalizam nije samo još jedan sentimentalni primjer utopijske retorike nego i mehanizam kojim zlonamjerni migranti postižu svoj cilj "prisilnog smještaja"... Premda je upravo njemačka kancelarka Angela Merkel objavila parolu: "Mi to možemo riješiti", upravo je njena vlada povukla izvanredne kočnice, ograničavajući imigraciju na "nesigurne zemlje", uz proširenje restrikcija koje ograničavaju kretanje izbjeglica u zemlji i nameću uvjete koji zahtijevaju od tražitelja azila ostanak u kampovima ili početnim prihvatnim objektima dok se njihovi zahtjevi ne obrade. Svi ti koraci imaju jedinstveni cilj: spriječiti izbjeglice da dođu u Njemačku.
Unatoč tome, Merkeličinu politiku azila i dalje smatraju velikodušnom, čak i na lijevoj strani političkog spektra, tvrde stručnjaci. To se dijelom može pripisati vokabularu koji je usvojila Merkel. Za razliku od konzervativnoga krila svoje stranke, ona ne govori o "plafonu", gornjem broju izbjeglica koje mogu doći u Njemačku. Ljevičar Slavoj Žižek mijenjao je mišljenje o migrantskom pitanju.
Govoreći o Orbanovu planu da srednja i istočna Europa budu zemlje lišene migranata - analogno Judenfrei područjima - Žižek je žigosao novu "osovinu zla", koju po njemu čine Hrvatska, Slovenija, Mađarska, Češka, Poljska i baltičke zemlje. Njima će se, najavio je prije nekoliko godina, pridružiti i Austrija. I to se i dogodilo. No i on ima ambivalentan stav, koji se bar dijelom podudara sa Sloterdijkovim.
"Iskazivanje naklonosti prema izbjeglicama postalo je jako 'fancy' pa su se Slovenci hvalili koliko će izbjeglica udomiti kod sebe, sve dok izbjeglice nisu postali realnost. Sad takvi pomodni humanitarci uglavnom šute", rekao je Žižek prilikom gostovanja u Zagrebu pa dodao da je izuzetno kritičan i prema ljevičarskim kritikama "protuimigrantskog nacionalizma jer je taj fenomen zapravo zrcalni odraz, odnosno reakcija na "multikulturalnu otvorenost" koja je zapravo "ideologija današnjega kapitalizma".
"Migranti i izbjeglice dolaze u Europu jer Stari kontinent još vide kao svjetionik demokracije i blagostanja, ali potpuno otvaranje granica Europe za milijune migranata nije rješenje", rekao je Žižek pa dodao:
"Izbjeglice su ljudi kao i svi drugi. I među njima je mnogo onih koji su zli, nasilni, zaostali i opasni, o tome treba otvoreno govoriti."
Konačno, svjetska intelektualna zvijezda broj jedan, Yuval Noah Harari, priznaje da nema nedvosmislen odgovor na pitanje migranata.
"Iza svih debata o imigraciji je jedno fundamentalno pitanje: jesu li kulture jednake ili mi smatramo da su neke superiorne nad drugima? 'Kulturizam' je značajno kompleksniji od rasizma. Za tradicionalne rasiste ljudi izvjesnog porijekla su biološki inferiorni. Ako tvrdite da su muslimani manje inteligentni od kršćana, sa znanstvenog stajališta je to evidentno apsurdno. Ali kulturni zahtjevi su ponekad korektni. Reći da su izvjesne kulture tolerantnije od drugih je često točno. Veći problem u vezi s imigracijom je u tome što se debata radikalizirala", kaže Harari. Izraelski filozof nastavlja:
"Ni jedna strana ne čuje argumente one druge, suprotstavljene strane. Oni koji su za imigraciju smatraju da je svaka osoba koja želi kočiti ovakvo kretanje fašist ili rasist. A oni koji su protiv misle da je svaka osoba koja je za slobodu kretanja naivčina koja uništava svoju zemlju i njenu kulturu. Pitanje imigracije je kompleksno, ali nije bitka podijeljena između dobra i zla. Demokratski proces je zamišljen da bi se došlo do rješenja te vrste problema. Svaka politika vezana za migracije proizašla iz razumnih debata mi odgovara."
U svijetu jačaju antiimigrantske politike. Zemlja koja je bila predvodnik globalizacije, Sjedinjene Američke Države, prešla je na poziciju izolacionizma. Australija je odbacila Marakešku konvenciju. Isto je učinila i Austrija, no Slovenija se, neočekivano, pridružila zemljama koje podržavaju Marakeš. Bivši britanski premijer Cameron - rodonačelnik najveće geopolitičke britanske tragedije 21. stoljeća, Brexita, rekao je kako je "državni multikulturalizam pogrešna doktrina koja je imala katastrofalne rezultate".
Prije zaokreta s migrantima Angela Merkel konstatirala je propast multikulturnog eksperimenta u Njemačkoj. Bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy u ženama pod hidžabom vidio je opasnost za demokraciju. A Donald Trump, američka kombinacija Orbana, Putina i Keruma, želi sagraditi zid prema Meksiku, što je tragedija za američku samosvijest kao nacije koja je moralni svjetionik čovječanstva i lider slobodnog svijeta.
Jasno je, dakle, da će protuimigrantske politike u Hrvatskoj imati moćan oslonac u svijetu. Kolinda Grabar Kitarović nikad nije objasnila zašto je od entuzijastične zagovornice Marakeša postala njegova kritičarka - neki izvori tvrde da je u tome slijedila američku politiku, dok se drugi zadržavaju na tome da se zapravo dodvorava - ili to mora učiniti - hrvatskoj desnici.
Činjenica da je najavu zaokreta objavila preko "Bujice" ide u prilog ovoj drugoj tezi - da su je na to natjerali Amerikanci, vjerojatno bi našla drugi medij preko kojeg bi to priopćila "urbi et orbi". Ivan Pernar - čiji je antiimigrantski zaokret neočekivan - već danima zaziva vojsku na granicama, iako je sam odbio ići u nju, i to, kako je rekao, zato što je riječ o NATO formaciji.
"Tko bi normalan htio biti dio takve vojske", zapitao se, no to mu nije smetalo da u Saboru traži njezinu intervenciju.
U širenju moralne panike pridružio mu se i Most, koji je na konferenciju za novinare izveo liječnika sirijskog podrijetla, dr. Nizara Shoukryja. On se, u društvu Nikole Grmoje, također založio za izvođenje vojske na granice, postavljanje prepreka itd. No još je nedavno govorio drugačije.
"I mi smo primali izbjeglice. Zvali smo ih - gosti. Primali smo Libanonce, Palestince - u Siriji ih ima 500.000, Iračane, Kuvajćane..."
Sad su ti gosti odjedanput postali nepoželjni. Očito je da i Most i Živi zid na temi migranata sakupljaju političke bodove. Oni bi morali reći što će vojska raditi na granici i kako će zaustaviti migrante. Hoće li to biti oružjem i tko će izdati zapovijed za uporabu oružja? Policija ili vojska, to nije tako važno - ali nije svejedno je li intervencija protiv migranata oružana ili redarstvena, bez oružja. Ovo prvo bilo bi i protiv međunarodnih konvencija. Ovako se sve svodi na širenje histerije radi popravljanja rejtinga. Nekome je izvor inspiracije Kaptol, nekome Kremlj, ali cilj je isti: uzeti dio biračkog tijela HDZ-u i stvoriti u Hrvatskoj pretpostavke za prodor orbanističke politike.
"U Saboru se vrlo jasno vide ljudi koji zagovaraju restriktivne politike – najviše stranke Hrast, Živi zid… Oni to rade kao po kuharici – uzmete problem, počnete strašiti ljude, ljudi na to reagiraju i dobivate glasove", rekao je HRT-u aktivist Gordan Bosanac pa zaključio:
"Političari moraju biti odgovorni, ne smiju dobiti moj glas zato što će me prepasti nego zato što će nuditi bolja rješenja. No to nitko ne čini."
Strah od migranata uselio se i među ljude koji nisu skloni desnici, rješenja nema nitko, bez uvoza radne snage naše će se gospodarstvo urušiti, a jedini koji imaju korist od migranata mogli bi biti sijači panike...
